NADA GAĆEŠIĆ LIVAKOVIĆ: ‘O sudbini N1 televizije neće odlučivati članovi Vijeća, ona će ovisiti o dobroj volji ministrice’

Glumica Nada Gaćešić Livaković proziva ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek za opstrukciju N1 televizije, o čijoj sudbini trebaju odlučiti ljudi pod njezinim utjecajem, za pogodovanje privatnim producentima na štetu HRT-a, kao i za potpunu nezainteresiranost za umjetnike

Za situaciju s N1 televizijom, koja bi se nakon prestanka emitiranja preko operatera A1 uskoro mogla prestati emitirati i putem Max TV-a odnosno T-Coma, odgovorna je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, a odluka o tome hoće li se N1 nastaviti emitirati ovisi isključivo o njezinoj direktivi članovima Vijeća za elektroničke medije koji su joj podložni, a koji će novim zakonom o elektroničkim medijima dobiti još više privilegija. Ministrica to, naravno, ne radi sama, već po direktivi iz vrha Vlade. Tvrdi to glumica Nada Gaćešić Livaković koja je ogorčena činjenicom da kao korisnica usluga operatera A1, više ne može gledati N1 televiziju koja joj je sada dostupna jedino putem mobitela i laptopa, ali je svjesna da to nema veze s izborom operatera. Jer riječ je o potezu koji je, smatra, dopustio politički vrh kojem nije odgovaralo da uoči lokalnih izbora građani dobivaju informacije s lica mjesta putem visoko profesionalne televizije koja zapravo radi posao koji bi trebala raditi javna televizija. Tako da daljnja sudbina N1 televizije neće u stvari ovisiti o članovima Vijeća za elektroničke medije koji bi o tome trebali odlučivati, nego o ministrici kulture koju Nada Gaćešić Livaković proziva kao osobu potpuno nezainteresiranu za stanje u kulturi, ali zato iznimno zainteresiranu za pomaganje dijelu povlaštenih producenata koji “ordiniraju” što putem HRT-a, što putem HAVC-a.

Nada Gaćešić Livaković, glumica koja se još u mladosti proslavila serijom „Kapelski kresovi“, a poslije je odigrala mnoge uloge u filmovima, TV serijama i sapunicama, bila je dugogodišnja članica Audiovizualnog vijeća HAVC-a, članica Programskog vijeća HRT-a, kao i predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika te je, kako tvrdi, izvrsno upućena u način funkcioniranja povlaštene kaste u kulturi i njihove interesne veze. Zbog toga su je, kaže, i odstranili iz svih tijela koja odlučuju kako će se podijeliti milijuni kuna putem HAVC-a i HRT-a. Tvrdi da su je smijenili protuzakonito jer je inzistirala na tome da se radi po zakonima, pravilnicima i proceduri te da su pitanja HAVC-a i HRT-a, kao i pitanje Zakona o elektroničkim medijima i sudbine N1 televizije, sustav spojenih posuda u izravnoj ingerenciji ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek. Koja joj je, istaknula je Nada Gaćešić Livaković, poručila da neće ući u Ministarstvo kulture dok je ona ministrica.

NACIONAL: U jednom uskom krugu ljudi izjavili ste još na početku krize s N1 televizijom, da će nakon operatera A1 i Hrvatski Telekom s njima raskinuti ugovor. To je dao naslutiti i direktor vijesti i programa N1 televizije Tihomir Ladišić. Očekujete li da će se ipak nešto u zadnji čas promijeniti i da će se to pitanje zakonski riješiti u korist gledatelja, koji bi u suprotnom bili zakinuti za jedan neovisan informativni program koji radi u suradnji s CNN-om te je ponudio potpuno novi pristup izvještavanju u Hrvatskoj, gdje gledatelji izravno kroz javljanja uživo mogu pratiti najvažnije dnevne događaje?

Točno je, odmah sam vidjela kamo to vodi i da ne bi imalo smisla promijeniti operatera, s obzirom na to da konce u tome vuče politika i da će nakon skorog isteka ugovora isto postupiti i HT. To je izravna odgovornost ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja nam svima nastoji zamazati oči novim zakonom o elektroničkim medijima. Dakle, ne očekujem da će se išta promijeniti. Upravo suprotno.

NACIONAL: Što je, po vama, sporno u novom Prijedlogu zakona o elektroničkim medijima?

Svi koji imaju veze s novim zakonom o elektroničkim medijima i svi koji su mogli dati neke primjedbe zapravo su se navukli na udicu bačenu iz Ministarstva kulture, a to je da su svi govorili gotovo isključivo o komentarima ispod objavljenih tekstova i mogućnosti da će se za to plaćati velike kazne. Dok je javnost bila okupirana tim komentarima, nitko se nije obazirao na bit toga zakona. A bit toga zakona nije ono što svi zainteresirani govore – o europskim direktivama, kako je to u Europi, kako je ovdje, kako je ondje – nego upravo obrnuto. Kod nas uvijek trebate krenuti od obrnute priče, ne od onoga kako je u Europi, da biste mogli doći do banalnih, ali jedinih bitnih stvari. Tvrdim da će N1 televizija teškom mukom, ako će uopće uspjeti, doći do toga da može samostalno emitirati svoj program kroz vertikalnu integraciju, a još manje da će joj biti dodijeljena nacionalna koncesija.

NACIONAL: Zašto to mislite?

Krenimo od najbanalnije priče: tko su članovi Vijeća, kako ih se imenuje, tko im je dao sve moguće privilegije u predviđenom novom zakonu o elektroničkim medijima? I tada će vam biti jasno da tu odluku neće donijeti članovi Vijeća na čelu s ravnateljem Agencije za elektroničke medije Josipom Popovcem, koji je usput i predsjednik Vijeća, nego će to ovisiti o dobroj volji politike, o dobroj volji ministrice kulture i njoj nadređenih. Tko imenuje članove Vijeća i gdje? Sabor. Naravno, vladajuća većina koja je u prednosti. Ne mislim da bi bila puno drugačija situacija da je netko drugi na vlasti, ali u to ne ulazimo jer je to sve ki-bi-da-bi. Govorim o sadašnjoj situaciji. Građani, a i zainteresirane strane, morali bi shvatiti da je od sedmero članova Vijeća dovoljno da njih četvero ima isto mišljenje. Zar itko pomišlja da bi član Vijeća koji ima, za naše pojmove, ogromnu plaću od 17, 18 tisuća kuna, ali mu ni to nije dosta nego mu porezni obveznici plaćaju još i dopunsko zdravstveno osiguranje, glasovao mimo volje ministrice kulture i njoj nadređenih? Ni to sve što dobivaju nije im dosta.

NACIONAL: Ali to nije sve?

Molim gospodina premijera – koji kaže “dobro je znati” pa neka i njemu bude dobro znati to što ću sada reći – da zna da mi nekima od njih još plaćamo i doktorate. I to je dobro znati. I ne samo to, nego im je ministrica kulture obećala da su oni tako važni državni dužnosnici da će nakon što završe svoj mandat, dobivati još šest mjeseci punu plaću, a šest mjeseci pola plaće. U vrijeme kada se svi zaklinju u to da će prava tih na državnim jaslama, po upravama i agencijama, biti sve manja, oni za njih uvode dodatne povlastice. To je prestrašno i nema toga koji će se odreći svih tih privilegija i glasovati mimo onoga što želi Nina Obuljen Koržinek. Pa ja molim gospođu Ninu Obuljen Koržinek, molim premijera, molim ministra financija, a i saborske zastupnike da ispitaju kako je moguće da mi za članove Vijeća za elektroničke medije plaćamo dopunsko zdravstveno osiguranje. Postoji li neki limit u ovom društvu s obzirom na to za koga se plaća dopunsko zdravstveno osiguranje? Koliko se sjećam, to bi trebalo biti za one najugroženije, za ljude s mirovinama od 1000, 1500 kuna.

 

‘Zar itko pomišlja da bi član Vijeća kojem uz ogromnu plaću od 17, 18 tisuća kuna porezni obveznici plaćaju još i dopunsko zdravstveno osiguranje, glasovao mimo volje ministrice i njoj nadređenih’

 

NACIONAL: Dobro, zašto vi mislite da je u interesu vladajućih da N1 televizija ostane i bez mogućnosti emitiranja na kabelskoj televiziji i bez koncesije?

Odgovorni s N1 televizije moraju znati da je njihov najveći problem u tome što rade sjajan program. Oni rade posao koji bi trebala raditi javna televizija, javljaju se uživo sa svih mjesta, nikad nisam doživjela da su bili tendenciozni i da bi im se moglo predbaciti da su za ovog ili onog, a daju prostora svima. Koja je alternativa N1 televiziji? Četvrti program HRT-a gdje možete gledati samo razgovore u studiju, a usred nekog važnog događaja ubace onu podrubriku “bez komentara” pa vam se odjednom na ekranu pojave dupini ili neke životinjice u Zoološkom vrtu. Znači, da su ovi s N1 prosječni ili ispod prosjeka, dobili bi sve to što traže. Ne bi se gledalo ni što kaže Europa, dobili bi i nacionalnu koncesiju. Ne bismo morali gledati ovu nevjerojatnu lažnu brigu, kako svi kao papige ponavljaju, a u to se uključila i ministrica kulture: vi ste registrirani tamo negdje… Koga briga gdje su registrirani!? Pa registrirat će se ovdje ako je to uvjet. Lijepo su rekli da će se registrirati ovdje, da imaju sve uvjete za predaju zahtjeva i žele predati dokumentaciju. A u što su se uključili ministrica kulture i ravnatelj Agencije, ujedno predsjednik Vijeća? Objašnjavati ima li dovoljno prostora za još jednog operatera koji će dijeliti taj isti kolač, brine ih je li već teško A1 i T-Comu, hoće li oni imati dovoljno prostora za marketing ako se uključi netko treći, kako će se taj kolač tada podijeliti. Pa to je već samo po sebi skandal da su se u to uključili ravnatelj Agencije za elektroničke medije i ministrica kulture s takvim argumentima. Svima je jasno da ministrica kulture time daje jasnu poruku članovima Vijeća kako treba glasovati. Osim toga, zašto uopće ima sedmero članova Vijeća, što oni rade i kako je moguće da je jedna te ista osoba ravnatelj Agencije i onda predsjednik Vijeća? Ravnatelj Agencije šalje sebi dopis kao predsjedniku Vijeća. Pa onda on tamo odlučuje. To je da čovjek ne može vjerovati. Isto bi bilo kao da sada Kazimir Bačić kao ravnatelj Televizije predsjedava Vijećem i glasa.

NACIONAL: Govorite o potencijalnom sukobu interesa?

Da. U ovom trenutku u Vijeću sjede tri osobe koje su došle direktno s HRT-a, bilo s radija ili s televizije. Direktno. Pazite, tu nije bilo pauze ni 24 sata. Nego radiš tamo i samo te preko noći katapultiraju u Vijeće. I ti ćeš sada biti nepristran? Halo! Nećeš! Jer kod nas je već zakon u svojoj biti koruptivan. A tako se rade svi zakoni. I zašto ja kažem da je ova ministrica kulture zapravo osoba koja nije ni dobra činovnica, uz to što omalovažava umjetnike, o čemu govori apsolutno cijelo njezino djelovanje i ono čime se ona bavi? Ona se ne bavi umjetnicima kako bi im olakšala život, nije ostvarila nijedan zakon kojim bi umjetnici, oni koji zapravo čine kulturu ove zemlje, dobili jedan normalan, solidan život i sačuvali integritet. Čime se ona bavi? Ona samo i isključivo pogoduje producentima. Bavi se isključivo pogodovanjem u svim segmentima u kojima to može raditi, a to je u Agenciji za elektroničke medije, u audiovizualnoj djelatnosti i na HRT-u. S druge strane, nije donijela faktički nijedan zakon o umjetnicima, a uskoro će ući u šestu godinu kako je ministrica kulture. Jednostavno nije prepoznatljiva ni po čemu osim po tome što je nastao strahoviti nered i po tome što ima svoje pulene koje gura i koji preko nje zapravo ostvaruju sve što žele, a zauzvrat je podržavaju.

NACIONAL: Bili ste jedna od rijetkih koje su javno upozoravale na sporne stavke koregulacijskog ugovora između neovisnih producenata i HRT-a, prema kojem HRT plaća gotovo sto posto troška snimanja nekog filma ili serije u vanjskoj produkciji, a nakon sedam godina ostaje bez prava prikazivanja ako ne plati dodatnu naknadu. Pritom, ako se taj film ili serija prodaju na tržištu, HRT – koji je financirao kompletne troškove snimanja – dobiva samo 30 posto prihoda od prodaje.

Zato molim ministricu kulture, kao i premijera, Nadzorni odbor HRT-a i saborske zastupnike, da spriječe tu sramotu i ogromnu štetu koju koregulacijski sporazum nanosi HRT-u. Laž je da se igdje u Europi tako radi. Prava moraju biti u skladu s rizikom. Onaj tko snosi najveći rizik, taj ima i najveća prava. Suprotno je ekonomskoj logici nakladnika koji snosi većinu ili sve troškove i rizike produkcije da mu se kroz sekundarna prava umanjuju eksploatacijska prava na AV djelu. Naravno, koregulacijski sporazum koji je potpisan od HRT-a, neovisnih producenata i Agencije za elektroničke medije u potpunoj je suprotnosti s europskom direktivom. Znaju li uopće ministrica kulture i gospodin premijer što se događa na HRT-u? A sada takozvani neovisni producenti traže iste privilegije na drugim televizijama s nacionalnom koncesijom, valjda po istom obrascu, pa im ne ide baš tako lako.

NACIONAL: Vi ste protiv toga?

Ne, nego sam protiv takvog koregulacijskog sporazuma, kako na HRT-u tako i na drugim televizijama. Ali naravno da sam za to da televizije s nacionalnom koncesijom snimaju vrijedna dramska djela. To kod mene nikad nije bilo upitno. No ne može to biti tako da će sve dobivati takozvani neovisni producenti, i to tako da ne ulože ništa ili, kao što oni kažu, pet posto, a HRT-a skoro 100 posto. I onda još HRT ostane bez ikakvih prava. Naime, prema postojećem koregulacijskom sporazumu, onaj koji je financirao djelo nakon sedam godina ostaje bez ikakvih prava. Ali oni su to sve provukli pod „europsku direktivu“. Otkad je to potpisano, molim ih da mi pokažu dokument, gdje se to u Europi tako financira? Znači, mi koji plaćamo pretplatu HRT-a, plaćamo filmove i serije koji nakon sedam godina postaju vlasništvo producenata koji u to nisu uložili ni pet posto svojih sredstava. Po tom sporazumu, naime, na ukupan iznos ti producenti dobivaju i najmanje još četiri posto na produkcijske troškove i, nećete vjerovati, sedam posto na licencijske. Što znači da ako imate neku seriju koja košta 10 milijuna kuna, oni dobiju još dodatnih 1,1 milijun kuna. To odmah ide neovisnom producentu koji kaže: to je moje. A onda ćemo dalje dijeliti ovih 10 milijuna. Možete li zamisliti da bilo koja privatna televizija pristane na takve uvjete? A drugi je problem što se na HRT-u ne zna zašto jedna serija dobiva dva milijuna kuna po epizodi, druga jedan milijun, treća tristo tisuća. Tamo nema jasnih pravila i ne zna se tko donosi te odluke. Pa HRT bi za svaki projekt trebao imati projekciju koliko bi neka serija mogla koštati. Toga tamo nema, sve je stihija. Kad znaš da na jednom natječaju nije prošla ni jedna serija, onda očekuj za mjesec dana da prolaze dvije. Pod parolom: jedna naša, jedna vaša.

 

‘N1 televizija radi posao koji bi trebala raditi javna televizija. To je njihov najveći problem. Da su prosječni ili ispod prosjeka, ne bismo trebali gledati ovu lažnu brigu ministrice’

 

NACIONAL: Vi tvrdite da nije točno da ministrica ništa o tome ne zna, već da to sve provode njezini puleni. Na koga točno mislite?

Mislim na uski krug povlaštenih producenata. Ne dobivaju oni poslove samo na HRT-u, nego i u HAVC-u, samo što se u HAVC-u ne zovu neovisni producenti, nego samo producenti. Dok je na čelu HAVC-a bio Hrvoje Hribar, vidjeli ste i sami da su mediji izvještavali o brojnim nepravilnostima. Nedavno sam pročitala u Nacionalu kako je bivši ravnatelj HAVC-a Daniel Rafaelić redatelju Dejanu Šorku rekao da su u HAVC stalno dolazili istražitelji i da su se žalili Rafaeliću da imaju materijala za desetke optužnica, ali da nema političke volje. U normalnoj zemlji bi već sljedećeg dana bili pozvani na USKOK da daju izjave o čemu se tu radi. Naravno da ne može biti normalno ako se dobiva novac mimo natječaja ili u krivim natječajima, da odluke donose osobe koje nisu ni zakonito imenovane u AV vijeće HAVC-a. Svakom normalnom je jasno da je netko morao intervenirati da se sve stavi pod tepih. Ministrica kulture je o svemu tome morala znati, i to s različitih pozicija, u rasponu od člana Upravnog odbora HAVC-a, državne tajnice pa onda i do ministrice kulture. A da ne bi ispalo da sam uvijek u sukobu s Hrvojem Hribarom, moram reći da se velikim dijelom slažem s time da je on, kao jedan od velikih pulena ministrice kulture, definirao ministricu.

NACIONAL: Kako?

Pročitat ću vam njegovu izjavu iz Jutarnjeg lista od 11. travnja 2019. godine, kad se ponovno kandidirao za ravnatelja HAVC-a. “Bliski suradnik današnje ministrice već sam 20 godina. U ovom trenutku njezina ustanova u Botaničkom vrtu vapi za pomoći i nekim izvorom energije. Doima se nemoćno i izgubljeno u stihiji događanja koja pogađaju hrvatski kulturni sektor na krajnje negativan način. Njezina nesreća me brine i svakako je integralni dio moje osobne motivacije. Tko da joj pomogne nego hrvatski kulturni stvaratelji, oni isti koji će oblikovati njezin profil u budućoj nacionalnoj memoriji”, izjavio je tada Hribar. Sreća mala, kako je on dobar i brižan. Brine ga nesreća ministrice kulture. Međutim, moram reći da je ta njegova izjava zapravo puno problematičnija za ministricu kulture od bilo čega što sam ja o njoj ikad izjavila. Hribar zapravo uvijeno kaže da je neprepoznatljiva. Nadovezala bih se na tu njegovu izjavu i rekla da je zabrinjavajuće što je ministrica kulture, koja je bila predsjednica Vijeća HRT-a, koja je bila u Upravnom odboru HAVC-a, koja je cijeli svoj radni vijek provela ili kao pomoćnica ili kao državna tajnica u Ministarstvu kulture i koja je četiri godine bila ministrica kulture jedne zemlje, na prošlim parlamentarnim izborima prepoznata s nešto više od 400 glasova. Ali zato ta ministrica kulture s pozicije moći meni prijeti da ja neću ući u Ministarstvo kulture dok je ona ministrica. Istovremeno, vlada u kojoj sjedi ta ista ministrica Hrvoju Hribaru daje 1,4 milijuna kuna za onaj spotić prilikom predsjedanja Hrvatske Europskom unijom. Barem sam tako pročitala u medijima.

Nada Gaćešić Livaković smatra da ministrica kulture svojim djelovanjem omalovažava umjetnike i da nije prepoznatljiva ni po čemu osim po tome što gura svoje pulene koji preko nje ostvaruju sve što žele. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

NACIONAL: Otvoreno vam je rekla da nećete ući u Ministarstvo dok je ona tamo?

Ne, poručila mi je to preko Anje Šovagović Despot, a spominjala me je u negativnom kontekstu i pred braniteljskim udrugama koje je primala u Ministarstvu kulture. Ja te ljude nisam poznavala, ali kada sam ih upoznala, imali su mi potrebu to reći.

NACIONAL: Dok ste bili članica Programskog vijeća HRT-a, i vama su predbacivali da ste gurali sapunice u kojima ste sami igrali?

Naravno, to je glupost i laž. Kako bih ja kao jedna od članica Programskog vijeća koje govori o emitiranom programu, mogla namjestiti neku sapunicu? U vrijeme dok sam ja tamo sjedila, kao i sada, Programsko vijeće nije glasalo o tome hoće li neka drama, film, sapunica ili sitcom biti kupljeni, već je uloga tog vijeća bila govoriti o programu nakon emitiranja. Nisam bila članica Nadzornog odbora koji glasa o tome hoće li se ići u financiranje ili kupnju neke serije. Dakle, da unaprijed glasa, a onda igra u toj seriji ili filmu, kao što je sada slučaj. A sve što je iznad 10 milijuna kuna dolazi na Nadzorni odbor i tamo se o tome glasuje. Programsko vijeće često nema blage veze ni što će se kupiti ni što će se raditi, već kad je nešto emitirano govori o tome je li to bilo dobro, loše… Koliko vidim, ovo Programsko vijeće ne radi niti to. Oni ne rade ništa. Neki od njih se hvale da čak ne gledaju ni televiziju, a članovi su Programskog vijeća. Jer, u svim tim vijećima bitno je da dođu ljudi koji bespogovorno dižu ruke. Toga sam se ja nagledala u životu. Dođu na sastanak, glava dolje, ruka u zraku. Zašto su meni uporno zamjerali? Često kažem da mi uopće ne trebaju neprijatelji pored takvih prijatelja koje sam tamo imala. Njima je bilo muka od toga o čemu ću ja progovoriti. Pa su tako neki novinari, dok još nije ni završilo Programsko vijeće, već dobili naputak kako da me napadnu. Jer sam ja znala što se događa. Morali su znati da sam ja predsjedavala najvećom udrugom filmskih djelatnika, gdje sam bila birana šest puta tajnim glasanjem za predsjednicu, i da su me i maknuli na nezakonit način. A tko? Opet ministričini producenti. Išla sam im na živce. Zamislite, jer sam tražila da moraju platiti suradnicima na filmu ili seriji kad završi projekt. To ih je najviše nerviralo jer bi oni najradije da ne moraju platiti nikome osim onima kojima oni žele platiti. Ali platiti honorare, poreze, prireze, zdravstveno i mirovinsko filmskim djelatnicima, to najradije ne bi.

NACIONAL: Tražili ste da se poštuju ugovori?

Da, i da se u potpunosti moraju isplatiti honorari prema potpisanim ugovorima, a da u protivnom konzekvenca bude da taj producent ne može dobiti novi projekt. Uspjela sam to ubaciti u pravilnik u HAVC-u, nisam odustajala dok to nije ušlo u pravilnik. Znate što se dogodilo kad su mene opet na protuzakonit način maknuli? Ta odredba je odmah ispala, više to nije trebalo. Više nije bio potreban ni profesionalni sastav ekipe, više nije bilo potrebno ništa. Možete misliti koliko su me voljeli. Što sam više postizala za filmske djelatnike, a tu su spadali i producenti, jer ovo što govorim odnosi se samo na povlaštene producente i kaste, one koji dobivaju apsolutno sve, to su me više mrzili. Tu spadaju i povlašteni redatelji, oni koji su dobivali film za filmom. Nije važno koliko je to gledatelja gledalo, a nekima su se i unaprijed pisale kritike. Svoje filmove proglašavaju remek-djelima i kad se prikazuju na potpuno nevažnim festivalima pa odlazak i na bilo koji manji festival proglase ogromnim uspjehom, čak i ako su prikazani u popratnom programu. A zna se koji su to festivali A kategorije. Međutim, sada slijedi nešto radi čega ću poduzeti sve da se otkrije kako je do toga došlo.

 

‘Molim ministricu kulture, premijera, NO HRT-a i zastupnike da spriječe tu sramotu i ogromnu štetu koju koregulacijski sporazum nanosi HRT-u. Laž je da se tako radi u Europi’

 

NACIONAL: Na što konkretno mislite?

Film Zrinka Ogreste ‘Plavi cvijet’, za koji je on 2019. godine samo od HAVC-a dobio 3,6 milijuna kuna, plus što je dobio od HRT-a, u Moskvi je predstavljen kao srpsko-hrvatski film. To piše u službenom dokumentu festivala. A Srbija je za taj film dala oko 70 tisuća eura odnosno oko pola milijuna kuna, dakle, sedam puta manje od HAVC-a. Riječ je o manjinskoj koprodukciji. Dakle, da je bilo koja druga zemlja ušla u manjinsku koprodukciju, bilo da je riječ o Njemačkoj, Finskoj ili Danskoj, taj film bi i dalje bio hrvatski film i ne bi se mogao nazivati njemačko-hrvatskim niti dansko-hrvatskim filmom. Mi srpske manjinske koprodukcije gotovo uvijek financiramo s dvostruko većim iznosima nego oni nas, ali zato njima nikada nije palo na pamet da se bilo koji od tih filmova prezentira kao hrvatsko-srpski. To govorim isključivo radi toga da mi ne bi odmah pripisali da sam desničarka kojoj smeta što ispred hrvatskog stoji pridjev srpski. A to koliko se Ogresta na konferenciji za medije u Moskvi ulizivao domaćinima, to je bilo ispod svakog nivoa. Kad je već konferencija bila gotova,  inzistirao je da kaže kako je cijela njegova ekipa jako vezana za Rusiju jer se, eto, kako je rekao, producent zove Ivan, glavna glumica se zove Vanja, druga glavna glumica se zove Anja, a i naš premijer se zove Andrej, kao što se Andrej zove i voditelj konferencije. Ne znam što gospodin premijer ima s tim, je li on nešto povezan s filmom Plavi cvijet? Uz sve to ulizivanje, na žalost nisu dobili ni jednu nagradu, nego su u medije izašli sa smijurijom da su osvojili treću nagradu publike.

NACIONAL: Vas su pozivali na festival u Nišu još 2002., iako su vas ovdje proglasili desničarkom?

Da, riječ je o festivalu posvećenom glumcima. Na žalost, nisam se mogla odazvati jer sam tada bila na moru. Inače, upravo u Srbiji moj kolega iz Kapelskih kresova Žarko Radić i ja smo bili proglašeni glumačkim parom godine, a isto tako u Sarajevu sam proglašena TV licem godine. A ja sam zaista velika desničarka, svaki dan kad se probudim odmah razmišljam koga s ljevice treba odstraniti i poduzmem sve radnje oko toga. Što bi rekao naš premijer, svi vi koji ste nešto radili za Škoru, vi ste krivi što je Milanović došao na vlast.

NACIONAL: Nastupate li vi s bilo kakvih stranačkih pozicija?

Ne, nikada nisam bila član niti jedne stranke. Iako me i predsjednik Tuđman zvao da se učlanim u HDZ, a Ivica Račan u SDP. Nisam vezana ni uz Škorinu stranku niti je to itko od mene tražio, Škoro me samo zvao da vodim njegove predizborne skupove kad se kandidirao za predsjednika. To je bio sav moj angažman za koji sam uredno plaćena. Ali, i to je bilo previše za ove dežurne. Uplašili su se. A premijeru savjetujem neka pogleda tko je radio spot za drugi krug predsjednika Milanovića. HDZ-ovci su toliko iskreno podržavali Kolindu Grabar-Kitarović da je poduzeće člana njihova Odbora za kulturu radilo spot za Milanovića. Barem su mi tako rekli. Još jedan bravo za Milanovića. Međutim, nemam ja problema s tim što oni mene napadaju jer su svi argumenti i dokazi na mojoj strani. Ali oni rade nešto drugo, ono što ni mafija ne radi, osvećuju se na djetetu. Posebno bih Josipu Popovcu i Zrinku Ogresti željela poručiti da je moj sin Ivan Livaković magistrirao scenarij u Dublinu, i to s čašću, što je rijetkost da je u tu iznimnu kategoriju ušao jedan student iz neengleskog govornog područja. A oni su bili protiv toga da mu se pomogne s najminimalnijim financijskim sredstvima.

NACIONAL: Govorite o ovim istim ljudima kojima država plaća doktorate?

Tako je, o tim istima. Kao i o brojnim filmskim projektima koji su se na sumnjiv način financirali. Za to vrijeme HRT drži u bunkeru seriju mog sina “Nemoj nikom reći” koju su svi, ali svi novinari, lijevi, desni i srednji proglasili nečim najboljim što je snimljeno na HRT-u za mlade. Ista je stvar i s filmom “Svinjari” čiji su, da apsurd bude veći, koproducenti. Drže to sve u bunkeru jer mama previše priča.

Komentiraj