U postnovogodišnjoj depresiji stigao mi je kao budali šamar poziv iz Mosta: zainteresirani članovi pozivaju se na tim bilding u hotel Melia Coral u Umagu. Pokrovitelj je novi mandatar Tim Orešković, a cilj druženja je da se članovi HDZ-a i Mosta zbliže i u opuštajućoj atmosferi nabacuju ideje o tome kako zajedničkim snagama izvuć Hrvatsku iz krize. Odmah sam otposlao – itekako sam zainteresiran. Potajno sam se nadao da će se odazvat i ona Kristina iz Metkovića s kojom sa pred Badnjak kitio bor u Smičiklasovoj i za koju sam se baš jako zapalio. Okej, ona se udaje na ljeto, ali to je ne treba spriječiti da mi dopusti da joj kineskom tehnikom ja – fuk – san u velnes prostoriji kremom od badema i borovnica namažem prenapeta ramena i leđa. A onda joj duž bedra poslažem mirišljave, čokoladne karamele kao markacije pri uspinjanju na Venerin brijeg.

U UMAG SU NAS IZ ZAGREBA dovezli svijetlo-plavim HDZ-ovim busom. Pokupio nas je u sedam ujutro ispred Lisinskog kao one penziće za jednodnevne izlete u Kumrovec. U hotelu smo se onda na zajedničkom ručku susreli s ekipom koja je došla iz drugih dijelova Hrvatske. Bila je tu i ona Tajana iz mladeži HDZ-a koja me na baletu Sex u Rijeci obradila rukom ispod HDZ-ova šuškavca. Ah, ta pohotna vražica iz Kaštela! Kao da je u jednom danu htjela nadoknaditi sve one nevesele, robijaške godine tradicionalnog dalmatinskog braka u kojem muški torbaju okolo, a žene venu uz peć dok im lokalni pop nedjeljom na misi uvaljuje spike o važnosti vjernosti i odanosti svom muškarcu.

Jedini problem što je došla iz Metkovića i ta Tajana iz Mosta za koju sam se zapalio na jednoj višoj razini. Uz torbanje, imao sam u vezi nje i nekakve vizije o istinskoj, pravoj, sveprožimajućoj ljubavi i sličnim sranjima. Vidio sam u mislima kako ona raskida zaruke s tim svojim krkanom i potpuno se predaje meni, mojoj umjetnosti.

BIO JE TU I TAJ JEDAN PROKLETI IDIOT IZ HDZ-a zadužen da nas potiče da budemo idejno kreativni na tim bildngu. Ime mu je bilo Tomo, ali je zahtjevao da ga zovemo Tom. Furao se jadno na mandatara Tihomira Tima. Stalno nas je prcao u mozak da se mi iz Mosta moramo ovdje u Umagu povezat s HDZ-ovcima toliko snažno da postanemo kao jedno tijelo.

Drugo jutro odveo nas je na nekakve vježbe nalik jogi. Morali smo vježbat u parovima, a parove sastavit tako da jedno bude iz HDZ-a, drugo iz Mosta. Kao da mi hoće napakostiti, Tom mi je uvalio nekakvog Grgura iz Hrvaca. S njim sam se morao izvijati u gej vježbicama. Na kraju tih vježbi isprepletavanja, usta su mi bila puna crnih, masnjikavih dlaka s Grgurovih leđa. Nisam poslije mogao normalno uživat u zasluženom, ribljem ručku; svako malo, uz riblje koščice, između zubiju sam morao izvlačit Grgurove, poput krevetnih federa, zavijugane dlake. Dovoljno da do kraja života zamrzim Toma koji mi je uvalio tog kosmatog hadezeovca.

Do konačnog obračuna među nama došlo je zadnju večer na kolektivnoj, plesnoj zabavi u hotelskoj dvorani. Čitava ta dva dana u Umagu izbjegavao sam Tajanu, a svo vrijeme i pažnju posvećivao Kristini. Da bi onda na toj završnoj zabavi Tajana bjesno dokoračala do mene u pratnji Toma u trenutku kad sam na Magazinov sentiš “Vojnik na noćnoj straži” plesao s Kristinom.

“Kolegica Tajana požalila mi se da ne želite plesat s njom i da općenito izbjegavate svaku moguću bliskost glede nje. Ovaj skupi tim bilding gospodin Tim nam je platio u želji potpunog, preparatnog zbližavanja HDZ-a i Mosta… A vi se sad tu iz Mosta držite stalno zajedno i ne želite plesat s nama iz HDZ”, docirao je Tom.

“Gledaj, Tome… Nisam ja tvoj miš Đeri da me s malo sira namamiš u svoja usta… Moja si ionako već napunio Grgurovim leđnim dlakurdama. Imam te na piku, Tome. Ne izazivaj vraga”, promrsio sam.

“NIJE ON TOM, ON JE TOMO!”, dreknula je Tajana.

“Ne… Jesam… Aj em Tom…”, stiltao se Tomo.

“Vidiš kako se pokondirio tvoj Tomo. Vjerojatno će i Tomislav Karamarko uskoro tražit da ga zovu Tom. Kako ste se jadno počeli furat na mandatara Tima… Vi sad svi želite bit sposobni, svjetski stručnjaci koji će svojim svjetskim vezama spasit Hrvatsku… Nekad ste se nalazili po bikijadama u Dicmu, a sad tu isfuravate tim bildinge po Umagu. I postalo vam je nekako otmjeno ne znat dobro hrvatski, ubacivat tuđice u govor…”, sasuo sam im.

Na to je Tom izvadio svijetlo plavi blok iz džepa sakoa i birokratski hladno mi dao do znanja: gospodin Tim ga je ovlastio da svakom tko se ne bude pridržavao pravila tim bildinga ima pravo uskratiti plaćanje hotela i ostalih troškova.

“Puna cijena će vam biti izručena sutra ujutro na recepciji”.

Problijedio sam. Ipak me taj Tom uspio navući u onu svima najgoru zamku – novčanu! U crtiću se miš Đeri na kraju uvijek izvuče iz mišolovke, nadmudri glupog, pohlepnog Toma. Ali život očito nije crtić.

“Nećeš se valjda dat da te tako ucjenjuje”, začuo sam Kristinu.

“Ali nisam ponio ni lipe sa sobom… Morat ću tu u hotelu prat suđe iduća tri mjeseca…”

NA TO MI JE TOM VELIKODUŠNO PONUDIO MOGUĆNOST ISKUPLJENJA. Neka na vestern pjesmu Kat maj Đo organiziram da svi zajedno kleknemo u vlakić i kružimo na koljenima po dvorani. To će dovesti do potpune katarze i konačnog zbližavanja Mosta i HDZ-a. Usprkos Kristininim prezirnim pogledima, već minutu kasnije puzio sam u tom Tomovu i Timovu vlakiću mira. Pred facom mi se talasala Grgurova salasta guzica. Molio sam u sebi da naglo ne pusti himnični Vjetar s Dinare i zada posljednji, smrtonosni udarac meni buntovniku koji sam pokušao minirat tijesno povezivanje hadezeovaca i mostovaca.