Pater Ike pomogao je Anđelku da se podigne s koljena. Anđelko je rekao: ‘Ove godine sezona nam podbacila… Žena na mene urlala da san kriv jer nisan priko zime iskopa bazen, lipše, modernije uredija apartmane… Puka san i pobiga od tu među vas u muški kamp, braćo!’
Na zgužvanoj vreći za spavanje razgledavao sam grudnjak glumice Made Peršić. Našao sam ga ispod ležaljke na plaži knjiga na Zrinjevcu neposredno pred odlazak ovdje u muški kamp na Kupresu.
Začujem korake ispred šatora. Uspaničeno grudnjak brzo naguram u džep maskirne jakne mog šatorskog cimera Anđelka. Možda sekundu nakon što sam se riješio grudnjaka, Anđelko uleti u šator, uzbuđeno me obavijesti:
“Tompson nam dolazi u posjet! Ajde, brže oblači se! I daj prestani ležat u gaćama, jaja ti moram stalno gledat!”
Bilo mi je neugodno, Anđelko je bio frend od mog starog, a moj stari mu je, prije odlaska u ovaj kamp punio glavu da sam ja polupeder i da se u ovom muškom kampu moram od tog izliječit. I Anđelko je bio sudionik Domovinskog rata, ali za razliku od mog starog koji se borio po slavonskim frontovima, Anđelko je ratovao uglavnom na području Dalmatinske Zagore, u Paukovima koliko sam shvatio.
Dok sam na brzinu navlačio hlače, Anđelko mi je rekao da se se njegova postrojba nekoliko puta borila s Tompsonovom Bojnom Čavoglave.
“Nisam Marka vidio sto godina… Baš mi je drago da dolazi.”
“I meni. Da mi napokon riješi dilemu za kog ću glasat na predsjedničkim izborima. Ako je on za Kolindu, onda ću i ja za Kolindu”, prosro sam da vidim kako Anđelko diše u vezi nadolazećih predsjedničkih izbora.
“Ne da se Marko više u politiku uvuć. Ki ni Gotovina. Vidiš da biži od pridsednice ki od crnog vraga. Jedan dan kaže da će koncert za Dan pobjede održat na Krbavskom polju, onda pak naglo stigne vijest da će ipak u Splitu, ali da ni to nije sigurno. Do zadnjeg se dana neće znat di će on održat koncert. Znam ja Marka, zajebat će on Kolindu i sve te njene pripuzice. Ne bih se čudio da na sam Dan pobjede ki grom iz vedra neba proširi da će koncert bit tu kod nas na Kupreškom polju.”
“Fakat! Možda zato i dolazi danas… Razgledat teren. Dan pobjede je za pet dana… Pa da, to su se on i Pater Mandurić sigurno tajno dogovorili! Uostalom, kako bi na ovom polju jebeno zvučalo kad bi Tomspon autentično zapjevao: Jel Kupreško polje uzorano, jel na njemu žito posijano. Svi bi pali u trans! Pa da, sigurno će na kraju tu održat!”
“Vidi ga, nemoj sad odmah to u onaj svoj Nacional slat. Znaš da te Pater Ike pra šta si prošli tjedan o kampu pisa.”
Izašli smo iz šatora. Van su već svi bili postrojeni za Tompsonov doček. Anđelko me povuče da stanemo na sami početak stroja. Za doček svog starog ratnog druga Tompsona obukao je maskirnu jaknu. Pametno mu je to bilo, sinoć je pljuštala kiša i baš je zahladilo ovdje gore na Kupresu. Jebao sam si sve po spisku što i ja nisam ponio kožnu jaknu.
Tompson se na Kupreško polje dovezao na svom motoru, Harliju. Pater Ike nam je očarano doviknuo:
“Samo gledajte! Tako treba izgledat pravi muškarac!”
Tompson je skinuo kacigu. Srdačno se rukovao s paterom Mandurićem, a onda se se u šaljivom tonu obratio nama u stroju:
“Jeste li se očeličili, momčine?” iznimno tvrdo je izgovarao č.
Ozario se kad je na početku stroja ugledao Anđelka. Prišao mu je, zagrlili su se prisno kao u Tompsonovom spotu “Prijatelji”. Anđelko se posebno razdragao. Zastakljenih očiju rekao je Tompsonu da stalno uz sebe nosi metak koji mu je ovaj u ratu darovao. Posegne u džep svoje maskirne jakne. Zajedno s metkom izvuče i Madin grudnjak. Zapleo mu se oko ruke poput polumrtvih meduza. Anđelku se lice zgrči u bolnu grimasu kao da ga je fakat opeklo čitavo jato meduza.
Tompson je tu neugodnu scenu pokušao okrenut na šalu:
“E, moj Anđelko, jel ti to Istanbulsku konvenciju provodiš…”
Nije stigao dovršit šalu, nešto se čudno događalo… Anđelko je naglo zapao u nešto nalik vjerskom zanosu. Pred svima je vikao da ga to Svevišnji kažnjava… Na skupnim ispovijedima u kampu nije bio do kraja iskren.
“Bog mi je ovo stvorija u džepu da me kazni i posrami prid vama, braćo!”
Padne na koljena. Grozničavo je ponavljao kako je uzimao grudnjake njemačkim turisticama koje su odsjedale u njegovim apartmanima:
“Žena me tirala da čistim apartmane! Pomamila se za novcem, čitavu obitelj natirala u turistički biznis! Prošle godine nisan glavu moga dić od posla! Čisti ovdi, peri plahte ondi, a vrućina prži ki u paklu! Izludija san! Ja bivši ratnik posta san sobarica!” Nastavi se ispovijedat: morao je imućnijim turistima i prat robu, vješat je na sušilo. Grudnjake, ženske gaćice. Đavo ga je iskušavao. Tako je ukrao prvo jedan, pa drugi grudnjak. Sakrivao ih je u praznoj vinskoj bačvi u podrumu.
“Onaj đava od moje žene je kriv! Ki Eva Adama uvukla me u zlo! Samo šta san ja umisto jabuke s grane, mora ubrat grudnjak sa sušila!”
Pater Ike pomogao mu je da se podigne s koljena. Anđelko se nije mogao zaustavit, sad kad se pipa grijeha otvorila, kužna voda nije mogla prestat curit:
“Ove godine sezona nam podbacila… Žena na mene urlala da san ja kriv jer nisan priko zime iskopa bazen, lipše, modernije uredija apartmane… Puka san i pobiga od tu među vas u kamp, braćo!”
“Dobro je, Anđelko, sad si se ispovidija prid svima i budi s mirom”, zabrinuto će Tompson.
Užasnut, gledao sam izbezumljenog Anđelka. Što sam mu to napravio? Uništio psihički čovjeka koji me svojim autom dovezao ovdje u kamp, bio prema meni dobar kao kruh.
Navečer, na zajedničkoj molitvi, utješio sam se mišlju da Bog oduvijek na zemlji djeluje kroz nas pjesnike. Zapravo, ja sam Bogu pomogao da Anđelka očisti od grijeha i oslobodi ga sramnog poroka. Evo ga, sad pored mene spokojno izmoljava krunicu, a onda u šator na krepki san. Sutra ćemo se probudti kao novi. Obnovljenim snagama, čiste duše pripremat se za Dan pobjede.
Komentari