NACIONALNA GROUPIE: Dan mrtvih i Pogorelićeva živa voda

Autor:

Nacional, Goran Kovacic/PIXSELL

Otkako sam prošli tjedan doselio u bogatunsko naselje, tik do Plenkovića, vratila mi se volja za životom. I onda kažu da novac i ugodni okoliš ne utječu na psihu. Ima Piterson pravo, kad si siromašan, poraženi jastog, nemaš se čime štititi

Danas je Dan mrtvih, ali ja ne želim o tome razmišljat. Ne želim ići na grobove ispod kojih trunu kosti mojih predaka. Dok obiđeš sve te grobove i sam si mrtav, a ja prvi put u životu želim živjeti. Istinski živjeti. Otkako sam prošli tjedan doselio u bogatunsko naselje, tik do Plenkovića, vratila mi se volja za životom. I onda kažu da novac i ugodni okoliš ne utječu na psihu. Ima Piterson pravo, kad si siromašan, poraženi jastog, nemaš se čime štititi. Mene ovo bogatstvo mog cimera Kikija štiti ko hrabri policajac Plenkija u zgradi do nas. Posebno mi je želju za životom, seksom i ljubavlju vratilo saznanje da Ina nije njegova cura. Oni su, kao, bestići, šta bi na njihovom pičkastom jeziku značilo da su super prijatelji. A to bi opet značilo da bi joj ja mogao postati… jebač. Pogotovo kad sam skužio da voli moje pisanje i stalno me obasipa savjetima kako me izvući iz moje lumper proleterske depresije. Tako mi je sinoć dok sam joj se žalio da neću otići didi Baji i baki na Dan mrtvih na grob u Đakovo, rekla:

„Samo seljaci baš na taj dan plaze po groblju i poštuju te malograđanske skrupule.”

„Da, kao i oni ocvali luzeri šta idu na Helovin okrečeni u zombije i bauljaju po bivšoj Jabuci. Nadaju se da će im to vratiti mladost”, pokušao sam je pratiti u njenoj blaziranosti.

„Evo, ja ti dajem nešto šta će ti zbilja vratiti mladost”, rekla je i nasmijala se zubima bijelim poput tipki na Pogorelićevu Stenvej klaviru.

„Moji starci su si super s Pogorelićem, on je totalno kul lik. Ako briješ na mladost i te fore, otiđi predvečer u Mikuliće, ziher ćeš ga tamo naći. Uvijek je birao izgovor da se vrati iz Londre. Počeo je više cijeniti Zagreb od Dubrovnika, vjerojatno zbog vjere u magičnu vodu. Znaš, i ja bih isto voljela da poživiš što duže. Ne mogu zamislit da ću ostati bez tvojih tekstova.”

„Zbog cure poput tebe prodao bih dušu vragu za vječnu mladost.”

„E, pogledaj kartu koju mi je dao kad sam još bila klinka, mislim za dvadeseti ročkas. Smijala sam se tome, ali vidim da sve više ljudi otkidaju na taj zdenac. Haa, a gle, poznavajući ga, vjerujem da ako mu pravilno pristupiš, možda ti i sam to shvatiš.”

Pogledao sam kartu i vidio kao u piratskim filmovima nacrtane korake. Pokušao sam što bolje skenirati, u svom alkoholom oštećenom mozgu, ono šta mi je pružila.

Brže bolje, dok mi je još karta bila u sjećanju, pojurio sam na izvor. Zatekao sam neobičan prizor; od cestovnog materijala sklepana kapelica i dvanaest podsljemenskih bogatunčića kao dvanaest apostola padali su u ekstazu dok su slušali maestra kako svira Betovenovu Devetu, mijenjajući vodi strukturu molekula, kako mi je objasnila Ina. Kao, na taj način, voda postaje živa.

I sam očaran njegovom karizmom, zabuljio sam se u Pogorelićevo lice. Pomislio sam, ovako je, bez sumnje, izgledao Dorijan Grej, vječni mladić. Znao sam da mora imati barem šezdeset plus. Osjetio sam da mi ovaj čovjek može dati nešto za čime sam toliko žudio na ovaj sumorni dan; pobjedu nad prolaznošću, a možda čak i nad samom smrti. Prišao sam mu otvorene duše: „Uvijek sam znao da je vrhunska umjetnost put do beskonačnosti, zato sam se i sam usavršavao u književnosti.”

Pogledao me očima djeteta. (A ovo je svijet otvoren za poglede).

‘’Mladiću dragi, znaš li da uz ovu vodu postoji još jedna bitna stvar, tajna formula koja će te zaista dovesti do vječne mladosti. Posegnuo je u svoju dizajnersku, skupocjenu torbu koja je stajala pored pijanina i izvadio teglicu punu crnih zrnaca, vjerojatno riže.

„Pij, viteze”, rekao je pompozno

Žudno sam iskapio odvratni sadržaj. Digo mi se želudac, sve sam izbacio van. Osjećao sam se ko zadnja budala. Sve je to totalno foliranje, totalni promašaj, shvatio sam. Ta sekta pored izvora samo je još jedna u nizu zabluda koje prodaju ljudima potpuno operiranim od svijeta. Gledali su me puni prezira, a i ja njih. Ljudi su izgubili Boga, pa su se počeli klanjat vodi.

„Samo je botoks efikasan u borbi za vječnu mladost!” dobacio sam im.

Skužio sam da su i oni puni toga, pofarbane kose i zategnutog lica meni pokušavaju uvalit neku trulu spiku. Zašto sam uopće i zabrijao na svu tu glupost? Zbog Ine, vjerojatno… I sva magija oko Helovina i Dana mrtvih pridonijela je atmosferi.

Poželio sam smjesta otići među stare frendove u bivšu Jabuku, iako sam se osjećao da ću tako izdat bivšeg voditelja Jabuke i sadašnjeg frenda Stiva Viduku, ali navikao je on od mene i na gore stvari.

Čim sam ušao u klub, skužio sam da su taj klub po novom previše optimistično nazvali Klub 28. Po ekipi unutra bi više odgovaralo Klub 58.

Prišao sam nekoj ženskoj, predstavila se kao Maja Nikol. S crvenim ruksakićem na leđima, totalno se ufurala u „Frajdej ajm in lov”. Bio sam željan zaljubljivanja pa sam pokušao. Šta na kraju imam i za izgubit? Život je kratak, a ženska dobra usprkos zreloj dobi. Pružio sam joj piće i nasmiješio. Nikol me, umjesto u vrat, onako visoka, nježno, majčinski poljubila u tjeme i samo nastavila plest. Ostavio sam je da uživa u svom svijetu. Za šankom sam spazio lika crne raskuštrane kose. Jebote, pa u Jabuci je Robert Smit, neki dan je imao koncert u Areni. Oduševljeno sam ga pljesnuo po leđima, spreman i kod njega ogrebati se za rundu, ali kad se okrenuo prema meni, skužio sam da je to čuveni DJ Tomi Fantazma. Izgledao je potpuno isto kao kad sam ovdje dolazio – kad sam imao šesnaest. Evo, Tomi mi je vratio vjeru da možeš dobro izgledati i bez onih kerefeka sa sljemenskim izvorom. Umjesto vode, eksao sam duplu lozu. Ona mi vjerojatno neće vratiti mladost, ali mi je definitivno vratila trenutačnu sreću.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.