NACIONALNA GROUPIE Bero kao fantom slobode

Gle, Bernardić je u prvom redu, pozorno sluša… SIGURNO NIŠTA NE RAZUMIJE od te Vujićeve proze, ali barem se trudi slušati… Ako kad tad uspije preuzet vlast, on će ovog hrvatskog Marloa ponovo postavit na čelo ministarstva kulture. Pa će Quorum bit obilnije financiran, možda uskrsne i MD naklada…

Maglovita, prosinačka večer. Šetao sam sa starom po gradu. Po običaju, došla je iz Đakova na Advent u Zagreb. Prala me depra, pretprošlu večer u noćnom klubu Jabuka gradske vlasti srušile su zid na terasi. U Jabuci sam proveo zadnja dva Badnjaka, bio je to posljednji azil za nas bespare, usamljenike, marginalce.

„Rušenje tog zida možda će za sve nas koji brijemo na neku zahtjevniju, neprvoloptašku muziku, umjetnost, književnost imat posljedice kakve je za Europu imalo rušenje Berlinskog zida“, požalio sam se staroj.

Nježno me poljubila u tjeme, kao nekad kad sam u sobi ridao jer su me starije djevojčice iz ulice ujutro zavezale špagom za gumi-gumi i skinule mi hlače da bi se rugale mom fimoznom penisu nalik Štrumpfovoj kapici…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj

PODIJELI
Perjanica nove hrvatske satire i začetnik balkaniziranog gonzo novinarstva, u kolumnama neodgovorno uzurpira medijski prostor za vlastiti probitak u politiku, gdje će ostvariti svoje životne ambicije: ne raditi ništa. Potomak oca branitelja i majke esdepeovke, Svirac je mutant bez iluzija koji se kao jegulja provlači između lijevih i desnih, crvenih i crnih.