Prema naređenju vođe nacističke Njemačke Adolfa Hitlera, u Varšavi je u Drugom svjetskom ratu 1940. godine stvoren geto u kojem su esesovci opkolili oko pola milijuna Židova. Desetine tisuća Židova umrlo je od gladi i bolesti u tom getu, a oko 310.000 je otpremljeno u logore smrti i ubijeno u plinskim komorama.

Preživjeli u getu su 19. travnja 1943. digli ustanak, ali su gotovo svi ubijeni u odmazdi nacista. Varšavski geto bio je najveći od izoliranih dijelova gradova u koje je nacistički režim krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća zatvarao Židove na području Njemačke i okupiranih zemalja. U svibnju 1942. godine započeta je deportacija u logore smrti, a u travnju 1943. ostala je polovina od prvobitnog broja Židova u Varšavskom getu.

Nasuprot Židovskoj borbenoj organizaciji, koja je imala oko 300 slabo naoružanih boraca, stajalo je desetak tisuća nacista pod zapovjednika SS-pukovnika Ferdinanda von Sammern-Frankenegga. Branitelji su esesovce dočekali paljbom i već poslije desetak minuta dva tenka su bila u plamenu. Von Sammern-Frankenegg je smijenjen i zapovjedništvo je preuzeo SS-general Jürgen Stroop. Međutim, ni ponovljeni napadi nisu slomili otpor, a povećan je broj mrtvih i ranjenih nacista. Nijemci tada na geto kreću svim raspoloživim snagama: esesovci, policija i Wehrmacht. Prodirući u pojedine dijelove grada, nacisti su bacačima plamena spaljivali sve zgrade uništavajući i posljednje tragove otpora. Ustanak je trajao do 16. svibnja 1943. godine.