Na današnji dan 2017. umro je Miki Jevremović

Bio je jedan od najpopularnijih pjevača bivše države, a uvijek su mu bili zapaženi nastupi na festivalima. Nekoliko godina prije smrti, nakon dugo vremena posjetio je Split. Tada se i prisjetio nekadašnjih nastupa u tom gradu:

“Da, Splitski festival bio je u to vrijeme apsolutno najvažniji festival. Bilo je i drugih jakih festivala, ali doći u Split… To je bilo najvažnije. Ja sam prvi put u Splitu nastupio 1970. s pjesmom “Bez ljubavi”, koju sam izvodio s jednom talijanskom pjevačicom… Bila je visoka dva-nula-dva metra, košarkašica… Ona je pjevala “Non dire mai”, a ja onako uz nju široko, s visokim ce, “Bez ljubaviiii”….
U Splitu niste mogli nastupati ziheraški, oko Splita je uvijek bila napetost, publika je bila nepredvidljiva, niste mogli znati kako ćete proći. Osim toga, za mene su u Splitu i glazbu i tekstove pisali sjajni ljudi… U Split nije bilo ni lako doći, bilo je to vrijeme kad ste se mogli nametnuti samo glasom, a ja sam trebao pjevati s jednim blistavim Vicom Vukovim, recimo. To je bila zastrašujuća konkurencija, a eto, u Splitu sam dobio pet ili šest nagrada za izvedbu.
Recimo “Ludo more” ili “Dalmacijo, crno vino”, “Razbit ću mandolinu”, “Mjeseče, ti stari druže moj”… Neke od njih doživjele su i klapsku obradu, to je nevjerojatna čast. Ja sam u životu dobio 105 prvih festivalskih nagrada, to je za knjigu rekorda, ali u Splitu… Nagrade u Splitu imale su posebnu težinu, premda, iskreno… Najvažnija je pjesma, sve drugo je prolazno i nevažno. I da znate, ne bih volio da me krivo shvatite, ali… Kad sam danas autom ulazio u Split, srce mi je tuklo… od sreće. I vidite, kad sam pogledao kroz prozor sobe hotela “Bellevue”… Pogledam vani, vidim Prokurativu u suncu, točno tu sam nekim starim fotoaparatom snimio svoju kćer, tada curicu od pet godina, danas majku dvoje djece, kako drži neki koferić i grize kiflu… Tu gore živjela je jedna gospođa Katica koja mi je svaki put bacala cvijeće sa svog prozora… Toliko emocija me veže za Split.”

Komentiraj