Rođen je 6. kolovoza 1936. u Šibeniku . Porijeklom je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je s otoka poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.

Od najmlađih dana bio je je član zagrebačkog Dinama s kojim je osvojio prvenstvo države 1958. i dva puta Kup maršala Tita, 1960. i 1965. godine. Neke Jerkovićeve partije u Dinamu bile su antologijske, kao i njegove izjave. Tako je nakon osvajanja Kupa usred Beograda, prigodom preuzimanja pokala izustio, na užasavanje beogradskih vlastodržaca: “Sretan sam što nosim ovaj trofej u Zagreb, u kolijevku Hrvatske i nogometa”. Odmah je proglašen ultranacionalistom. A to ga je koštalo i više nastupa za jugoslavensku reprezentaciju. No, i u dresu bivše države bio je sjajan, neprikosnoven.
U reprezentaciji bivše Jugoslavije, kao igrač Dinama odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj, s jugoslavenskim sastavom pripalo mu je srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postigao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku 5-4, a u finalu je izgubila od Sovjetskog saveza 2-1, nakon produžetaka. Putovao je i na Svjetsko prvenstvo 1958. godine, ali nije nastupio.

Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu pod jugoslavenskom zastavom bio je četvrti, a sa 4 zgoditka dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača – Čileancem Sanchezom, Brazilcima Garrinchom i Vavaom, Mađarom Albertom, te Ivanovim iz Sovjetskog Saveza. On i Davor Šuker iz Francuske 1998. jedini su Hrvati koji su bili najbolji strijelci Svjetskih prvenstava.