Dana 28. prosinca 1984. umro je američki filmski redatelj Sam Peckinpah. Postao je jedan od najvećih redatelja sedamdesetih kroz svoje inovativno i eksplicitno prikazivanje akcije i nasilja, kao i zbog svog revizionističkog pristupu western žanru. Peckinpahovi filmovi suštinski su se bavili sukobom između vrijednosti i ideala, te pokvarenosti nasilja u ljudskom društvu. Njegovi junaci su vrlo često usamljenici ili gubitnici koji žele biti časni, ali moraju napraviti kompromis kako bi preživjeli u nihilističkom i brutalnom svijetu.

Peckinpahova ratoborna narav, označena godinama alkoholizma i narkomanije, u dobroj je mjeri zasjenila njegovu profesionalnu ostavštinu. Mnogi njegovi filmovi poznati su po sukobima iza kulisa sa producentima i članovima ekipe, što je naštetilo njegovoj reputaciji i karijeri.
Za njega kažu da je bio “posljednji odmetnik, desperados, narkos, alkos, punker prije punka, i autor koji je pripadao holivudskoj crnoj struji koja nijednog producenta nije ‘šljivila’ ni pola posto…. a takvima je danas zabranjeno snimati filmove u Hollywoodu, jer bi se odmah oglasile feministkinje, borci za zaštitu životinja, borci za ljudska prava, frigidne kučke cenzorske i ostala ološ”. Bio je idealist koji je iskreno vjerovao u raj i pakao.

Oni koji pamte njegove dolaske u Beograd, na FEST, kažu da je bilo teško pratiti ga: spavao je tek nekoliko sati, najviše je pio kad se pilo, najviše pjevao kad se pjevalo, najviše šutio kad se šutilo i – u svemu bio neumoran.