Slavni pisac je u intervjuu za zagrebački “Plavi vjesnik” u lipnju 1971. pričao o nečemu što se najčešće povezuje s njim i njegovim stvaralaštvom – smijehu i smijanju. S njim je pričao Enes Čengić:

Druže Ćopiću, vi ste dosad mnoge nasmijavali, a ne znamo zapravo da li se i vi volite smijati?
“Volim, brate, kao bena na brašno, a najčešće na svoj račun.”
Što vam je u posljednje vrijeme bilo najsmješnije?
“Kad sam se nedavno poslije dužeg boravka u inozemstvu vratio i na granici otvorio naše novine, pa pročitao krupan naslov članka jednog ‘aktivista’: ‘Moramo preći s riječi na djela!'”
Kako uopće gledate na smijeh?
“Najljepša osobina koju čovjek posjeduje jest smijeh, a mislim da je ciničan smijeh najveća zloupotreba smijeha, ravna psećem režanju (neka mi pseto oprosti!).”
Što mislite o ljudima koji se ne vole smijati?
“Čim takve vidite, odmah uklanjajte strinu u ćošak. Bojim se da vam ne misle dobro.”