Neposredno je bio vezan za ambijent starog Zagreba, nastavljač poezije Matoša i Wiesnera. U romanima opisuje građansko zagrebačko društvo, te svijet gradske periferije. Prema njegovom djelu ˝Dnevnik maloga Perice˝ snimljen je slavni hrvatski film ˝Tko pjeva zlo ne misli˝ 1970. godine.

U jednom davnom intervjuu čitamo zanimljivu priču:
U Ilici, na ulazu u Dežmanov prolaz, kuda je Majer svakodnevno prolazio na putu do svoje kuće na Josipovcu, bio je neki slijepi prodavač vezica za cipele, kraj kojega je uvijek stajala i njegova supruga.
Lojzek nije valjda nijednom prošao kraj njih, a da nije u ruku slijepog prodavača spustio po koji dinar.
Jednog dana slijepi se starac nije pojavio na svom starom mjestu. Tog istog dana njegova je supruga pozvonila na vratima Majerova stana:
” Moj je muž noćas umro, a ja nemam ni dinara za njegov sprovod “, rekla je kroz suze.
Tronuti pjesnik dao joj je koliko joj je bilo potrebno za sprovod njezina supruga i još nešto malo povrh toga.

Tek je kasnije doznao da je slijepi prodavač vezica sahranjen o trošku Medicinskog fakulteta, jer je njegova supruga tijelo svog preminulog muža prodala presekturi. Pa ipak, nikad se nije naljutio zbog toga trika siromašne udovice.
” Jadnoj ženi novac je bio potreban, jer je ostala bez ičega i ikoga. A od nečega je morala i živjeti. “