Olimpijske igre 1936. pokazale su se najkontroverznijim od svih Igara u čitavoj povijesti njihovog održavanja. Njemačkoj nije bilo dopušteno sudjelovati na tim natjecanjima 1920. i 1924. godine, što uopće nije smetalo Hitleru, jer je smatrao da nije ispravno da se pravi Arijci natječu s „crno-židovima“. S tim u svezi, čini se da je odluka MOO-a iz 1931. godine vrlo čudna – osigurati održavanje Olimpijskih igara u Njemačkoj.

Jedanaeste olimpijske igre je 1. kolovoza 1936. godine u Berlinu otvorio sam Adolf Hitler. Hitlerova državna politika prema Židovima gotovo nije dopustila održavanje tih igara na njemačkom tlu, ali Führer je odlučio da bi demonstracija arijske moći i snage duha bila dobra propaganda njegovih ideja. Hitler je bezuvjetno vjerovao u superiornost svojih sportaša i izdvojio 20 milijuna Reichsmarki za Olimpijske igre.

Dvije godine ranije dužnosnici MOO-a posjetili su Berlin, koji su, međutim, temeljito “očišćeni” prije ovog posjeta, uklanjajući sve znakove antisemitizma. Komisija je razgovarala i sa sportašima židovskog podrijetla, koji su ispitivače uvjerili u svoju slobodu. Iako je MOO donio pozitivnu presudu, puno sportaša nije išlo na ove Igre. Brojni gosti koji su posjetili Berlin tijekom Olimpijade nisu primijetili manifestacije njemačkog antisemitizma, jer je Hitler pažljivo sakrio sve plakate, letke, brošure antižidovskog sadržaja. U njemačkom timu čak je bila i jedna sportašica židovskog podrijetla – prvakinja u mačevanju Helena Meyer.