‘Muziku ne doživljavam kao posao, ona je moj život, čast mi je iznova stati na scenu’

Crnogorski glazbenik Sergej Ćetković nastupa u dvjema arenama, u Zagrebu i u Splitu

Nakon što je prošle godine triput rasprodao zagrebački Lisinski, crnogorski glazbenik Sergej Ćetković ove godine održat će koncerte u dvjema velikim dvoranama – zagrebačkoj i splitskoj Areni. U Zagrebu će nastupiti na Valentinovo, 14. veljače, a dan poslije u splitskoj Spaladium Areni. Time će Ćetković ujedno obilježiti 20 godina solističke karijere.

NACIONAL: Nakon triju prošlogodišnjih koncerata u Lisinskom, ove godine nastupate u dvjema Arenama, u Zagrebu i Splitu. Imate li tremu, ipak su to veliki koncertni prostori? Koliko je drugačije nastupati u intimnijim prostorima od ovako velikih?

Nema treme, već samo pozitivnog uzbuđenja pred nastupe u tako spektakularnim dvoranama, u kojima pjevam prvi put pa je samim tim iščekivanje još veće, ali i radost zbog susreta s publikom koja, koliko čujem, s nestrpljenjem očekuje koncerte. Svaki nastup ima svoju draž, emociju i atmosferu, kako oni u intimnijim prostorima, gdje je sve smirenije, romantičnije i laganije, tako i u velikim dvoranama u kojima su uzbuđenje, energija i adrenalin mnogo intenzivniji. Siguran sam da će tako biti u Zagrebu i Splitu i drago mi je što svoju regionalnu turneju, kojom ću obilježiti dvadeset godina karijere, započinjem upravo u tim gradovima.

NACIONAL: Još uvijek je aktualan album iz 2015., planirate li novi, hoćete li predstaviti neke nove pjesme na koncertima?

Novi album je u pripremi i nadam se da će ga do ljeta publika imati priliku čuti. Ova godina je posebna u mojoj karijeri pa ne želim žuriti s novim pjesmama jer sve moraju biti savršene, koliko god je to moguće. Bilo je mnogo singlova od 2015. do danas, tako da se nadam da će publika na ovim koncertima uživati u pjesmama „Ljubav”, „Pusti probleme”, najnovijoj „25. sat” i mnogim drugima.

NACIONAL: U Hrvatskoj ste iznimno popularni, ali uvijek ste dosad, a pretpostavljam da će tako biti i u budućnosti, bili samozatajni, nema puno intervjua, medijskih nastupa, zašto? Je li to ciljano ili je to stvar vašeg karaktera?

Nema tajni, ja baš ponekad mislim da me mnogo ima u medijima, ali drago mi je što postoji interes i što od početka svoje karijere imam sjajnu suradnju s novinarima. Uvijek u svemu treba imati mjeru, to je na jedan način i moj životni moto pa se trudim dozirati svoje pojavljivanje u javnosti u onoj mjeri koja neće izazvati pretjerivanje i dosadu. Kada nema povoda, nema svrhe biti na svim naslovnim stranama i u svakoj televizijskoj emisiji, jer to troši umjetnika i njegovu karijeru pretvara u senzacionalizam, a to nikada nije bio moj film. Otvoren sam za sve dobre intervjue i suradnje, neovisno i od novih projekata, ali dozirano.

NACIONAL: Gledam vašu biografiju i nevjerojatno mi zvuči činjenica da ste već s 13 godina počeli nastupati s grupom, kako je to moguće? Kako je to izgledalo?

To su bili neki od prvih muzičkih koraka kojih se uvijek rado sjećam. Bio sam član najmlađeg benda u bivšoj Jugoslaviji koji se zvao Vatrena srca i imali smo zaista ozbiljne svirke. Kroz ta i mnoga druga iskustva mnogo sam naučio i prelomio da je muzika definitivno moj životni put.

NACIONAL: Koliko je različito nastupati u grupi i kao solist? Kao solist ste, pretpostavljam, ogoljeni, ne možete se skriti iz kolega koji s vama sviraju?

Nema ni potrebe da se krijete. Iskustvo i muzički afiniteti, ali i sam osjećaj, ako ga znate da prepoznati, jasno vam još u mladosti pokažu gdje vam je mjesto i kako trebate usmjeravati svoj talent. Neko se bolje snalazi u grupi, netko kao solist. Meni je, kao kantautoru, bio potreban prostor da se samostalno izrazim i kroz pisanje muzike i tekstova i da taj vid stvaranja pretočim u pjesme koje sam izvodim, jer samo tako one dobivaju pun zamah i emociju. Prethodna dva desetljeća pokazuju da nisam pogriješio.

NACIONAL: U kojem ste trenutku shvatili da je glazba vaš život, da ćete se njome baviti?

Još kao dijete, s tim što je to trebalo osvijestiti i pravilno kanalizirati. Nakon muzičke škole krenule su te svirke s bendovima, mnogi nastupi i manifestacije i, korak po korak, sve je vodilo k profesionalnoj afirmaciji. Nikada ništa nisam radio na silu, slijedio sam ono što osjećam i nosim u sebi, a muzika je očigledno bila najjači impuls i talent koji mi je dan i koji sam iskoristio kako treba.

NACIONAL: Kako se osjećate na sceni? Zašto volite pjevati, zašto vam je glazba toliko važna?

Ne umijem to objasniti. To je jednostavno dio vas, dio vaše ličnosti, bića, karaktera, senzibiliteta. Vjerujem da će vam to reći svaki umjetnik koji se ozbiljno bavi muzikom. Nikada nisam radio ovaj posao da bih bio na sceni, popularan i poznat, ili zarad nekih materijalnih ciljeva. Zato ga i ne doživljavam kao posao. Muzika je moj život, a kada to što stvarate naiđe na sjajne reakcije i kada ljubav i podrška traju neprekidno, onda je čast uvijek iznova izaći na scenu i uživati u dijeljenju onoga što stvarate s onima koji to vole. Mislim da je to, uz trag koji ostavljate za sobom, jer pjesme su neprolazne, sama bit mog bavljenja muzikom.

NACIONAL: Na sceni ste kao solist prisutni više od 20 godina, čega se najradije sjetite?

Nemoguće je izdvojiti samo jednu ili nekoliko stvari. Zaista sam privilegiran jer sam doživio toliko divnih iskustava tijekom svih ovih godina. Vjerujem da će predstojeći koncerti u Zagrebu i Splitu, kao i sve što budućnost nosi, također biti značajan dio mojih sjećanja, mog puta i moje sreće.

Komentiraj