MRSIĆ: ‘Aladrović i Pavić dokaz su da kod Plenkovića napreduju samo poslušnici’

Mirando Mrsić, bivši ministar rada u vladi Zorana Milanovića, koji je nakon izbacivanja iz SDP-a osnovao stranku Demokrati, objasnio je zašto će podržati predsjedničku kandidaturu svog bivšeg stranačkog šefa te zašto je uvjeren da Plenković neće smijeniti ministra Kujundžića

Iako provodi praznike s obitelji, vrsni hematolog i bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić intenzivno razmišlja o politici. Njegova stranka Demokrati, koju je osnovao nakon što ga je SDP u ožujku 2018. izbacio iz članstva, već je na svojim tijelima odlučila dati podršku predsjedničkom kandidatu SDP-a Zoranu Milanoviću, a Mrsić sam kaže da će biti dio šire kampanje.

Inače, Mrsić se učlanio u SDP još 1997., a od 2005. djelovao je kao gradski vijećnik u Skupštini Grada Zagreba. U profesionalnom smislu 2004. postao je primarijus, da bi nakon toga kao internist-hematolog vodio jedinicu za transplantaciju koštane srži u Zavodu za hematologiju KBC-a Zagreb. Zvanje izvanrednog profesora stekao je 2010. godine na Medicinskom fakultetu. Godine 2007. postao je saborski zastupnik SDP-a, 2010. bio je šef predsjedničke kampanje Ive Josipovića, a 2011. postao je ministar u vladi Zorana Milanovića. Najponosniji je na Zakladu Ana Rukavina, odnosno Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži, koju je 2006. godine osnovao s Marijom Rukavinom, majkom preminule Vjesnikove novinarke, a u koju se, uz brojne humanitarne akcije, u posljednjih gotovo 13 godina upisalo 62.000 darivatelja krvotvornih matičnih stanica. U razgovoru za Nacional Mirando Mrsić komentirao je imenovanje Josipa Aladrovića ministrom rada i mirovinskog sustava i inicijativu “67 je previše” te govorio o svom izbacivanju iz SDP-a, odnosima u toj stranci te kandidaturi Zorana Milanovića za predsjednika države.

NACIONAL: Kako komentirate svog mlađahnog nasljednika na čelu Ministarstva rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića, uz kojeg se vežu afera SMS i usluge Franje Varge. Što mislite o njegovu imenovanju? 

Još jedna štetočina u vladi Andreja Plenkovića! Ako se prljave rabote oko Varge i afere SMS dokažu kao istinite, to je skandalozno, no više od svih tih afera koje imaju veze s borbom unutar HDZ-a problematična je sama ministrova učinkovitost dok je bio na čelu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Prema izvješću za 2018. koje je on potpisao, a koje je sada u Saboru, izvršenje posla, to jest izdavanje rješenja o mirovini ili dječjem doplatku, bilo je oko 46 posto. Što znači da preko 50 posto građana čeka rješenje o mirovini duže od 60 dana. Možete li zamisliti što znači mjesecima biti bez ikakvih primanja dok ne stigne rješenje o mirovini ili dječjem doplatku? I to samo zato što Zavod vodi čovjek koji ne može organizirati posao, ali je uspješno uhljebio preko 70 svojih stranačkih kolega. Dok sam ja bio na čelu Ministarstva učinkovitost HZMO-a bila je između 60 i 80 posto, što dokazuje da je moguće da se posao odradi na vrijeme ako imate organizacijske sposobnosti i ljude koji su to sposobni provesti.

NACIONAL: U vrijeme dok je Aladrović bio na čelu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radnici su organizirali štrajk, kazneno su ga prijavljivali i optuživali za uhljebljivanje podobnih HDZ-ovih kadrova te pogodovanje tvrtkama upletenima u afere, kao što je FIMI media. Je li moguće da premijer nije to znao? 

Nemoguće da sve to premijer nije znao, no unatoč tome postavio ga je na mjesto ministra s ciljem da smiri situaciju u HDZ-u. Ministrov otac bio je požeško-slavonski župan i taj slavonski lobi smatrao je da nakon smjene Tolušića netko iz Slavonije mora biti ministar. Tako je uz pomoć veza unutar HDZ-a isplivao Aladrović. On sa svim aferama na leđima neće donijeti ništa novo u Vladu, bit će tek statist ovu godinu do kraja mandata. Aladrović je nastavak postavljanja podobnih, a ne sposobnih ministara. Plenkoviću, koji se predstavlja kao veliki demokrat, nije bitno mišljenje građana, što je potrebno za bolje funkcioniranje institucija vlade, njemu je najbitnije što žele HDZ-ove interesne skupine i ostati u stolici predsjednika Vlade i HDZ-a što duže.

NACIONAL: Ministar Pavić premješten je u Ministarstvo regionalnog razvoja jer je pokušao provesti mirovinsku reformu koju je loše komunicirao i digao sindikate protiv sebe. Međutim, povišenje dobne granice za mirovinu inicirao je još SDP. To je dosta logično, s obzirom na to da stanovništvo stari. Kako bi i kada to trebalo provesti?

Kao prvo, premještaj nesposobnog ali odanog ministra Pavića iz jednog u drugi resor pokazuje to što sam vam govorio: samo poslušnici kod Plenkovića mogu napredovati. Plenković i Pavić nisu trebali raditi ništa u mirovinskom sustavu, već nastaviti s reformom koju smo mi započeli 2013. godine, sa stupanjem Zakona na snagu 2014. Tada sam sa sindikatima osim odlaska  u mirovinu sa 67 godina, dogovorio da od 2038. uvodimo i mogućnost odlaska u mirovinu sa 60 godina i 41 godinom staža bez penalizacije, što do tada nije bio slučaj. Razdvojili smo braniteljske i ostale mirovine po posebnim propisima od radničkih mirovina. Sve je to prihvaćeno od Europske komisije. Trebalo je nastaviti s daljnjim razdvajanjem mirovinskog sustava tako da sredstva za mirovine po posebnim propisima budu u nadležnim ministarstvima (braniteljske u ministarstvu branitelja, vojne u ministarstvu obrane itd.) i da se usklađuju s radničkim mirovinama samo ako je to moguće s obzirom na stanje proračuna.

NACIONAL: A što je s onih 40 milijardi kuna dodatnog novca do 2038.? 

To je laž koja je trebala uvjeriti građane da odustanu od potpisivanja zahtjeva za referendum. Tih 40 milijardi svega je tri posto ukupne svote koju treba isplatiti, jer do 2040. potrebno je isplatiti najmanje 1,3 bilijuna kuna za mirovine, odnosno 1300 milijardi. Tih tri posto neće ni spasiti ni urušiti mirovinski sustav. Prema izjavama Aladrovića ukupni neto pozitivni efekt “mirovinske reforme” iznosi 6,7 milijardi kuna, odnosno pet promila od ukupne svote za mirovine do 2040. Smiješno i tragično u isto vrijeme. Građani su to prepoznali i sakupili potpise ne samo protiv odlaska u mirovinu sa 67 godina 2033., već su i listom bili za to da se razdvoje radničke i braniteljske mirovine.

NACIONAL: Treba li održati referendum ili odustati od reforme? 

Treba! Sakupljeno je 750 tisuća potpisa i referendum se treba održati. Sindikati poučeni iskustvom iz 2010., kada su predali potpise vladi Jadranke Kosor, sigurno tu grešku neće ponoviti i inzistirat će na referendumu. Plenković i Pavić došli su zbog svoje bahatosti u situaciju da su u oba slučaja – i ako se održi referendum i ako oni odustanu od reforme – gubitnici. Taj referendum bit će referendum protiv Vlade i HDZ-a. Ako promijene Zakon, priznat će da su pogriješili i uludo potrošili naših četiri ili pet milijuna kuna za promašenu kampanju. Što će reći Ustavni sud, ne znam, ali je upitno mogu li pitanje oko kojeg se nedavno održao referendum u susjednoj Sloveniji proglasiti neustavnim. Smatram da nemaju argumente za zabranu. Građani imaju pravo odlučivati o svom mirovinskom sustavu u koji uplaćuju novac.

NACIONAL: Nije li ipak šteta da vrhunski liječnici poput Paladina ili znanstvenici ili sveučilišni profesori budu natjerani otići u mirovinu u dobi kada još puno mogu dati? 

Apsolutno. No tu nije problem mirovinski sustav. U Zakonu o radu piše da se u mirovinu odlazi sa 65 ako se ne dogovori drugačije s poslodavcem. Nitko ne priječi da Mate Škegro ili Josip Paladino ostanu u sustavu i podijele svoje golemo znanje i iskustvo s mlađim kolegama. Problem je u ljudima koji vode zdravstveni sustav i nisu prepoznali trenutak kada su im trebali omogućiti da nastave raditi. Najveću odgovornost ima ministar Kujundžić. Ali to vam se događa kad se zdravstveni sustav vodi u interesu politike, a ne pacijenta.

NACIONAL: Koliko se sjećam, Ministarstvo rada i mirovinske skrbi i socijale bilo je zapravo kazna za vas u vladi Zorana Milanovića. Vi ste htjeli druge resore. Jeste li mu to zamjerili?

Nisam razmišljao o nekom ministarstvu, no predsjednik Josipović smatrao je da bih bio dobar ministar obrane i o tome komunicirao sa Zoranom Milanovićem. No on je na tom mjestu vidio Antu Kotromanovića, na mjestu ministra zdravlja Rajka Ostojića, s kojim je u to vrijeme bio vrlo blizak, a kasnije su se burno razišli. Ja sam tada očekivao da ću ostati u Saboru, raditi u Zakladi Ana Rukavina i na Rebru. Ta ponuda me pomalo iznenadila, ali bila je i izazov. To je u biti jedna od najvrućih fotelja u Vladi, što se vidi i sada.

NACIONAL: Nije vam žao?

Nije mi žao, to je bilo jedno veliko iskustvo i kad se sve sagleda nakon tri godine. Napravili smo dobar posao. Trebalo je u kratkom roku organizirati cijelo jedno novo ministarstvo koje do tada nije postojalo. Ali eto, uz moje organizacijske sposobnosti, brzinu učenja i tim koji je bio uz mene, ministarstvo je vrlo brzo profunkcioniralo. Drago mi je što je unatoč pokušajima HDZ-a da ga uništi, ipak opstalo, jer to i treba biti samostalno ministarstvo. Čak je i tadašnji premijer Milanović na kraju rekao da sam bio jedan od najboljih ministara u njegovoj vladi, iako mi u početku nije bio previše sklon jer je smatrao da sam Josipovićev čovjek. No i njemu i Josipoviću dokazao sam da sam svoj i da se ne može sa mnom upravljati.

NACIONAL: U kakvom ste odnosu s Ivom Josipovićem danas?  

Korektnom, kao što smo oduvijek i bili. Naši su se politički putevi razišli, on je osnovao svoju stranku. Na kraju se vratio u SDP, a ja sam isključen iz SDP– a.

NACIONAL: Vas su gotovo staljinistički izbacili iz SDP-a jer niste željeli povući svoj Zakon o doprinosima?

Da, radilo se o prijedlogu prema kojem bi se rad na određeno vrijeme više oporezivao i bio skuplji poslodavcu nego na neodređeno. Rad na određeno vrijeme najveći je problem s kojim se mladi danas susreću. To stvara ogromnu nesigurnost. Vrh SDP-a smatrao je da ne smijemo kažnjavati poslodavce dok smo u opoziciji, što je meni bilo potpuno nerazumljivo, da bi onda na kraju u Saboru glasali za isti takav prijedlog. Doista apsurdno.

NACIONAL: No prijepori s vodstvom SDP-a počeli su puno ranije?

Odmah nakon unutarstranačkih izbora počeo sam ukazivati na probleme koje SDP ima. Naime, u vrijeme Zorana Milanovića stranka je bila na 33 posto potpore, što je, to vidimo sada, bilo dijelom rezultat Zoranove osobnosti. Nakon što je stranku preuzeo Bernardić, SDP se strmoglavio. Bernardića znam još iz gradske organizacije i bio sam svjestan toga da on nema sposobnosti povesti stranku drugim putem ili je transformirati u modernu progresivnu socijaldemokratsku stranku. Smatrao sam da je to potrebno, budući da je socijaldemokracija u krizi u cijeloj Europi i nužno je početi privlačiti mlađe birače. Pokazalo se da sam u svemu što sam govorio bio u pravu.

NACIONAL: U kakvom ste odnosu s Davorom Bernardićem?

Pozdravimo se u Saboru i to je to.

NACIONAL: Nije li upravo Ivo Josipović dokazao da je osnivanje malih lijevih stranaka zapravo političko samoubojstvo? Zašto ste krenuli tim putem i osnovali stranku Demokrati? 

Treba birati trenutak u kojem se nove stranke osnivaju. Naime, postoji biračko tijelo koje je politički orijentirano od centra lijevo, ali ne želi glasati za SDP. Zato sam i smatrao da je trenutak za osnivanje Demokrata hrvatske progresivne političke stranke lijevog centra. Progresizam se bazira na ideji napretka koji gura društvo naprijed, ali napredak se ne može ostvariti bez napretka svakog pojedinca. Biti ljevičar ne znači da ne možeš biti domoljub. Vidimo da građani to odobravaju i stranka se sve više širi po Hrvatskoj.

NACIONAL: Bilo je takvih pokušaja i prije pa su propali nakon prvotnog uspjeha. I Laburisti i Orah!

Vremena su drugačija. Demokrati su dio Amsterdamske koalicije, a građani su zapravo pokazali želju da se sve stranke od centra lijevo okupe u zajednički blok, u treći put. Postoji inicijativa da sjednemo svi zajedno – od Radničke fronte do GLAS-a – i dogovorimo zajednički izlazak na parlamentarne izbore. Nakon europskih izbora, na kojima smo dobili jedno zastupničko mjesto u Europskom parlamentu, imamo razloga vjerovati da bismo mogli biti onaj jezičac na vagi koji će spriječiti da se stvori velika koalicija HDZ-a i SDP-a koja je svakim danom sve bliža.

NACIONAL: Najavili ste podršku predsjedničkoj kandidaturi Zorana Milanovića. Hoćete li biti i dio njegove kampanje, jer ste se u tome pokazali vrlo uspješnim? 

Središnji odbor stranke Demokrati donio je odluku da ga podržimo. To ćemo objaviti s ostalim članicama Amsterdamske koalicije vjerojatno krajem kolovoza. Neću biti u njegovu izbornom stožeru, ali ću svakako biti dio šire kampanje. Od početka sam smatrao da je on dobar kandidat za predsjednika države i vidim ga kao budućeg predsjednika države.

NACIONAL: Ima li Milanović snage okupiti male stranke ljevice koje su i nastale zbog nezadovoljstva načinom na koji je on vodio SDP

Ljevica, ako se ujedini, ima jedinstvenu priliku dovesti kandidata lijevog centra na poziciju predsjednika države. No Zoran isto tako mora napraviti korak k tim strankama, a mislim da je na to i spreman. Zaključujem to po izjavama koje daje. Prema napisima u medijima sa sastanka s vodstvom IDS-a, priznao je da kandidiranje Damira Kajina za istarskog župana 2013. nije bio dobar izbor.

NACIONAL: Je li se Zoran Milanović u stanju ispričati za sve svoje gafove – od sramotnog sastanka s Josipom Klemmom tijekom kojeg je uvrijedio pripadnike srpske i bošnjačke manjine, do djeda ustaše i majke lekarke?

U jednom trenutku kampanje siguran sam da će se i to dogoditi. Što se tiče loših poteza u prošlosti, osobito u kampanji 2015/16., mora se s njima suočiti. Taj sastanak s Klemmom i generalima posebno je negativno odjeknuo među građanima srpske nacionalnosti koji su bili tradicionalno SDP-ovo biračko tijelo. To je i jedan od uzroka zbog kojih je SDP tada izgubio izbore.

NACIONAL: Je li on toga svjestan? 

Ne želim i ne mogu govoriti u njegovo ime. Ali iz političkih gesta koje je pokazao i stavova koje je iznio, vidim da se zalaže za progresivnu, otvorenu i normalnu Hrvatsku. Vjerujem da on to doista i želi, zato i ima podršku Demokrata. Zoran je osoba koja je čvrsta i ponekad tvrdoglava, no s obzirom na cilj koji je pred njim, uvjeren sam da će prevladati ta druga crta – a to je pragmatičnost. Očekujem da će napraviti i taj korak i ispričati se. Osobno ću se za to zalagati. Njegov karakter nije jednostavan, ali ga barem ima, za razliku od aktualne predsjednice koja je funkciju predsjednika svela na jeftinu estradu.

NACIONAL: Sve više se zaziva ostavka ministra Kujundžića, Most traži da predsjednica sazove izvanrednu sjednicu Sabora na temu izglasavanja nepovjerenja, s obzirom na to da je čak i ona rekla da je Kujundžić trebao biti obuhvaćen rekonstrukcijom Vlade. Hoće li do te smjene ipak doći?

Do njegove smjene gotovo sigurno neće doći. Jer da je to bilo moguće, već bi se dogodilo. Plenković nema hrabrosti povući taj potez jer sve što radi, radi da bi ostao na čelu HDZ-a i Vlade. Naime, Kujundžićevim povratkom u Sabor natovario bi si veliki problem – on ne bi bio poslušna glasačka mašina, već bi se istog trena priklonio Hasanbegoviću, Bruni Esih, Glasnoviću i sličnima. Time bi Plenković dobio još žešću desnu opoziciju HDZ-u. Uostalom, Kujundžićeva stranka Zora još uvijek je aktivna. Zato ga je Plenković odlučio trpjeti i dalje te da građani trpe lošeg ministra. To što Most sada radi čisti je PR, potez očajnika. Pa oni su dva puta doveli HDZ na vlast. Kujundžić je i njihova odgovornost.

NACIONAL: Liječnici i sestre prijete štrajkom i egzodusom, stanje je alarmantno. 

Ako se ima novca za kupovanje branitelja i skupe savjetničke usluge ministrovih prijatelja, onda ga treba biti i za liječnike i medicinske sestre koji zaslužuju bolje uvjete. Ovo je prvi put da ministar koji je ovlašten od Vlade da pregovara o kolektivnom ugovoru nešto potpiše, a da to onda Vlada odbije odobriti. Dakle, ili ministar uopće o tome nije razgovarao s premijerom ili mu se premijer namjerno osvećuje i pokazuje tko je gazda u HDZ-u i Vladi. Preko leđa zdravstvenih djelatnika vode se klanske borbe HDZ-a.

NACIONAL: Kako onda riješiti taj dugogodišnji problem?

S ovom vladom je to prekasno. Sustav je mogao ići u jednu ozbiljnu reformu odmah na početku mandata, no Plenković nije imao hrabrosti to napraviti. Izvor nestabilnosti je bolnički sustav, koji je odavno trebalo reformirati. Međutim, nije bilo volje da se to napravi, već se pumpao javni novac u zdravstvo, a da se nije uvodilo reda. Danas imamo to što imamo, a to je 150 milijuna kuna gubitka mjesečno, što znači da sustav generira preko milijardu i pol kuna gubitka godišnje, duge liste čekanja i nezadovoljne pacijente i zdravstvene djelatnike. Ništa se nije napravilo, veledrogerije prijete ovrhama, no očekujem da će Vlada i dalje ubacivati novac da se saniraju ta potraživanja.

NACIONAL: Nacional je pisao da je Davor Bernardić, ponesen uspjehom na europskim izborima za koji apsolutno nema zasluge, počeo nagovarati odbjegle članove da se vrate u stranku. Jeste li bili među njima?

Nikada ne gledam iza sebe i povratak na staro nema smisla. Nitko me nije zvao iz SDP-a, ali i da jest, SDP se nije nimalo transformirao i taj uzlet je zapravo posljedica Zoranove kandidature i činjenice da je HDZ opet upao u glib korupcije. Zoran kojeg su Bernardić i ekipa rušili, kojeg ne mogu smisliti, sada zapravo spašava Bernardića na čelu SDP-a. Ironija sudbine i samo je pitanje shvaća li to Bernardić.

NACIONAL: Što kažete na predsjedničin osebujan govor na kninskoj tvrđavi pred ratnim zapovjednicima? Kako kao liječnik procjenjujete njeno ponašanje? Bivši predsjednik Josipović smatra da je bila pijana.

To se može dokazati samo laboratorijskim metodama, a ja se ne bih upletao u te spekulacije. Ponašanje je bilo dosta čudno i neuobičajeno, ali ostavljam mogućnost da je to bio rezultat njenog emotivnog stanja. U svakom slučaju, sve je to bilo neprimjereno jednom predsjedniku države, izgledalo je kao da je u birtiji na nekom slavlju, a ne na državnoj svečanosti i tako značajnom događaju kao što je obljetnica Oluje. Žalosno je da političari koji se toliko kunu u Domovinski rat i Oluju na tako ružan način privatiziraju i obezvrijede događaj koji treba biti posvećen Hrvatskoj, braniteljima i žrtvama.

NACIONAL: Predsjednica je, unatoč najavama da to neće činiti, do krajnje granice ispolitizirala taj dan i najavila svoju kandidaturu. Koliko je Škoro u tome mudriji i utoliko opasniji? 

Škoro je kandidat koji može jako zakomplicirati situaciju. Iako iza njegove kampanje navodno stoje krajnji desničari poput Mate Radeljića ili Velimira Bujanca, on izaziva simpatije i desnog i lijevog centra.

Čini mi se da je ekipa oko njega radila istraživanja o tome što ti birači žele čuti. Pitanje je koliko je to što govori njegovo osobno uvjerenje. On će pokupiti dio kolača i Kolindi i Zoranu, među onih 300 tisuća takozvanih fluktuirajućih glasova. Stvari će se možda razjasniti kada on napokon izađe iz staklenog zvona i obrati se medijima izvan kontrolirane situacije i kada će se doista moći procijeniti njegov kapacitet. I kada će morati objasniti sve svoje interesne i financijske veze s HDZ-ovim establišmentom od 90-ih do danas, pogotovo zato što se navodno sada bori protiv tog istog establišmenta.

NACIONAL: Što ako on i Milanović uđu u drugi krug?

To će biti najneizvjesnija bitka. Ako budu Zoran i Kolinda, Zoran ima više šanse. U srazu sa Škorom bit će jako usko. Pitanje je i koliko će se HDZ stvarno angažirati oko svoje kandidatkinje ili će dio njih raditi za Škoru. Tu se postavlja i pitanje koliko Plenković stvarno kontrolira stranku. Ja mislim da je ne kontrolira.

NACIONAL: Kako komentirate Thompsonov ustaški dernek u organizaciji urbanog gradonačelnika Opare u Splitu? 

To je sramota za Split, ali i za cijelu zemlju! Opara je pijun tvrde desničarske linije dalmatinskog HDZ-a. Ono što me više zabrinjava je stav ministra pravosuđa Bošnjakovića koji ne vidi ništa sporno u uzvicima “za dom spremni!”. On smatra da se taj pozdrav može koristiti tamo gdje je primjereno. Ta izjava, nažalost, govori o stavu Vlade prema ustaškom pozdravu koji je Ustavom zabranjen. Tu ne bi trebalo biti dilema. Ustaški pozdrav ne smije biti dozvoljen. Između “za dom spremni” i “Sieg Heil” nema razlike.

NACIONAL: Postoji teza da ne bismo smjeli rušiti Plenkovića jer će umjesto njega doći još gori.

To je teza beskičmenjaka iz oporbe koji ne žele odgovornost, a dovoljna im je oporbena fotelja u Saboru! Ako se ljevica ujedini, postoji realna šansa da se formira vlada lijevog centra i sruši ovakav HDZ. Ne zanima me Plenković, njegova sudbina u HDZ-u je zapečaćena. Zanima me samo kako ovu zemlju izvući iz mraka i gliba u koji ju je HDZ ponovno uvukao. Ne plačimo nad Plenkovićevom sudbinom, već gledajmo kako ljudima pružiti normalnu zemlju za život.

 

Komentiraj