Gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević, koordinatorica radne grupe za socijalnu politiku Iva Ivšić i članica Možemo! Naima Balić u četvrtak su, povodom obilježavanja Europskog dana međugeneracijske solidarnosti, predstavili program Možemo! usmjeren prema osobama starije životne dobi.

“Grad Zagreb, kao i ostatak Hrvatske, suočava se s izazovima starenja, a naši stariji sugrađani i sugrađanke suočavaju se s neadekvatnim socijalnim i zdravstvenim uslugama, s nedovoljnim brojem mjesta u domovima, često sa siromaštvom; a ujedno su, u ovim teškim uvjetima, zabrinuti zbog ekonomskih posljedica pandemije i dostupnosti zdravstvene skrbi. Prošlogodišnji potresi oštetili su domove mnogima, a pandemiju koronavirusa starije osobe često provode u teškim uvjetima izoliranosti koje utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravlje”, rekao je kandidat za gradonačelnika Zagreba Tomislav Tomašević.

Dodao je da je kao stranka zelene ljevice, Možemo! itekako osjetljiva na socijalna prava, posebice najranjivijih skupina koji žive ispod i na rubu siromaštva. “Mi želimo našim sugrađankama i sugrađanima starije životne dobi omogućiti da imaju bolju institucionalnu i posebice izvaninstitucionalnu skrb, da mogu svoju starost provoditi sigurno i aktivno i da je mogu provoditi u svom kvartu, što bliže svom domu, svojim bližnjima i svojim prijateljima. Želimo im omogućiti sve uvjete koje možemo za kvalitetan život u mirovini”, istaknuo je Tomašević.

U proteklih 20 godina broj osoba starije životne dobi u Zagrebu porastao je za 20 posto (sa 115 000 na 138 000) te se udio stanovnika Zagreba u dobnoj skupini iznad 65 godina povećao s 14,8 na 17,2 posto. Starije se osobe suočavaju prvenstveno s neadekvatnim sustavom skrbi: nedostatkom mjesta u domovima za starije, nepostojanjem ustanova za hospicijsku palijativnu skrbu, nedostatkom usluga u zajednici i usluga pomoći u kući, nedostatkom patronažnih usluga.

O prijedlozima za unaprjeđenje sustava skrbi govorila je umirovljenica Naima Balić, članica Možemo!: “Mi našim programom planiramo dodatne gradske domove za starije, i to posebno u onim dijelovima gradaqww. u kojima ih nema. Također, preuzet ćemo proaktivnu ulogu u razvoju hospicijske palijativne skrbi, jer je vrijeme da se osnuje ustanova za palijativnu skrb s minimalno 100 kreveta. Međutim, želimo prije svega omogućiti da svi mi koji možemo i hoćemo, i dok možemo i hoćemo, nastavimo živjeti u vlastitom domu i dobijemo što adekvatniju pomoć u kući – stoga ćemo posebnu pozornost dati izvaninstitucionalnim oblicima pružanja usluga i osnovati Centar za usluge u zajednici čijim radom ćemo koordinirati i unaprijediti usluge namijenjene starijima. Osnovat ćemo dnevne centre pri domovima zdravlja i domovima za starije i poboljšati sanitetski prijevoz te ponovno uvesti kućne posjete timova obiteljske medicine.”

Starija populacija nesrazmjerno je pogođena siromaštvom – na nacionalnoj razini čak 30 posto osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti su osobe starije od 65 godina (žene čak 33%), a mnoge starije osobe našle su se i u oštećenim domovima nakon poplava i potresa prošle godine. Dodatno, mnoge žive u energetskom siromaštvu i zimi nemaju sredstava za platiti režijske troškove. Zbog neprilagođenih zgrada i naselja, poput nedostatka liftova ili nogostupa nedovoljne širine za prolaz hodalice ili kolica, starije osobe često ostaju zarobljene u svom domu. Pandemija koronavirusa donijela je preko godinu dana izolacije za osobe starije životne dobi, izloženosti smrtnoj opasnosti i smrti bližnjih. Mnoge osobe starije životne dobi stoga trebaju materijalnu i psihosocijalnu pomoć.

Koordinatorica radne grupe za socijalnu politiku Iva Ivšić poručila je da problematiku osoba starije životne dobi Možemo!/ZJN! vidi kao problematiku koja dobrobiti u starosti pristupa cjelovito iz perspektive zdravlja, socijalne sigurnosti, ali i aktivnog života te je istaknula: “Nastavit ćemo ublažavati troškove života umirovljenicima kroz novčanu pomoć, besplatan javni prijevoz i podjelu toplih obroka, te ćemo unaprijeđenjem i boljim usmjeravanjem socijalnih naknada pomagati onima koji su najugroženiji i uključiti one skupine koje do sada nisu ostvarivale to pravo, a de facto jesu ugrožene siromaštvom. Kroz postpotresnu obnovu našim modelom znatno ćemo im olakšati sanaciju narušenih domova. S druge strane, intenzivirat ćemo psihosocijalnu pomoć osobama starije životne dobi koje preko godinu dana provode u iznimno teškim uvjetima, ali istu takvu pomoć pružit ćemo radnicima u sustavu skrbi za starije i obiteljima koje skrbe za starije. Integriranjem principa univerzalnog dizajna i pristupačnosti te poticanjem ugradnje liftova, učinit ćemo stambene i javne prostore prilagođene osobama starije životne dobe, roditelja s djecom i osoba s invaliditetom, a i u urbanističkom planiranju naselja i prometa vodit ćemo se kriterijima lakšeg kretanja za starije, primjerice u planiranju klupa, stanica za javni prijevoz ili adekvatnijom regulacijom semafora.”

Iva Ivšić je zaključila da je unaprijeđenje kvalitete života starijih osoba vide i kroz uvođenje različitih rekreativnih, kulturnih i zabavnih usluga i sadržaja u pojedinim kvartovima, odnosno što bliže njihovim domovima.