Platforma Možemo! u četvrtak je održala konferenciju za novinare na kojoj su predstavnici te platforme govorili o pretjeranoj eksploataciji pomorskog dobra kroz sustav koncesija, koje vrlo često pogoduju isključivo interesu investitora i s njima povezanim osobama na vlasti, a na štetu javnog interesa građana.

Direktan povod za konferenciju za medije bio je trenutno dodjeljivanje koncesije za Luku Porto Baroš u Rijeci gdje se predviđa proširenje koncesije na cijelu rivu-jedini prostor u centru grada gdje građani imaju pristup moru.

Nebojša Zelič, kandidat Možemo! za gradonačelnika Rijeke istaknuo je da je u Rijeci nedavno zatvoren natječaj za dodjelu koncesije za luku nautičkog turizma Porto Baroš. “Samo po sebi to nije sporno i nemamo ništa protiv toga. No, ono što je sporno i čemu se protivimo jest što natječajna dokumentacija daje mogućnost proširenja koncesije na prostor cijele Rive u centru grada i na popularni Molo Longo bez dodatnog natječaja. To je protivno javnom interesu građanki i građana Rijeke jer će im se vjerojatno oduzeti edini prilaz moru koji imaju u centru grada na 30 do 45 godina. Istovremeno, takva je odredba nezakonita jer mijenja predmet ugovora o koncesiji”, poručio je.

Dodao je da je njihov glavni zahtjev da se iz ugovora o koncesiji za luku nautičkog turizma Porto Baroš izostavi odredba o mogućnosti davanja vitalnog područja u centru grada na upravljanje koncesionaru, a drugi zahtjev je da se se izvrši revizija cjelokupnog lučkog područja u Rijeci, i da se sva ona područja koja nisu u funkciji lučke djelatnosti, niti postoje konkretni planovi da se na njima vrši takva djelatnost u budućnosti, prenesu na upravljanje gradskim vlastima i demokratski izabranim predstavnicima u gradskom vijeću.

Marko Giljača, kandidat Srđ je grad, Možemo i Nove ljevice za župana Dubrovačko-neretvanske županije naveo je da probleme s koncesijama na jugu Hrvatske građani najviše osjećaju kroz nedostatak vezova za njihove barke i brodove i nezakonite pokušaje ograničenja pristupa građana javnom pomorskom dobru na koncesioniranim područjima, koji svakog ljeta uzburkaju javnost. Samo u Dubrovniku, pojasnio je, na listi za čekanje na vez je preko 750 građana, od čega je najstariji upis iz 2004. godine, pojašnjava Giljača:

“Samo prošlog tjedna preko 100 građana s lapadske Batale je dobilo obavijesti da moraju premjestiti svoje brodove, bez da im je osiguran alternativni vez. Prijeti im se od strane Županijske lučke uprave da će im otegliti brodove na njihov trošak, a gdje da ih premjeste!” Drugi problemi se svakog ljeta ponavljaju na plažama gdje koncesionari i kupači povremeno dolaze u sukobe zbog pokušaja ograničavanja pristupa plažama. Svi se sjećamo medijskih napisa o majci s djecom koju su zamolili da se pomakne iz prvog reda, jer trebaju postaviti ležaljku.. I svake godine ispočetka, nekome prekipi, zove medije, pa onda tek nakon pritiska javnosti slijedi reakcija nadležnih”, rekao je Giljača.

Dušica Radojčić, kandidatkinja Možemo! za gradonačelnicu Pule kao primjer je navela koncesije na pomorskom dobru do 20 godina koje dodjeljuju županije i gradovi. Za banalne sadržaje, poput ski-lifta, u Puli se dodjeljuje koncesija na čak 20 godina i to bez zakonom propisanog javnog savjetovanja i s lažiranom procjenom utjecaja na okoliš. I najomiljenije pulske plaže, ističe, na meti su IDS-ove vlasti koja želi njihovu privatizaciju putem neopravdano dugih koncesija bez analize učinaka davanja koncesija odnosno bez obrazloženja javne koristi za taj plan. Umjesto da gospodarske aktivnosti na pomorskom dobru razvijaju mnogi, na taj se način želi pogodovati pojedincima bliskima vlasti.

“Iznos naknada za te koncesije je mizeran, pa je tako planirani prihod od fiksnog dijela naknada za koncesije godišnje iznosi od 1000, 2500 i 6500 kuna za cijele plaže, na kojima bi ti pojedinci onda sve djelatnosti mogli potkoncesionirati i zarađivati na renti”, poručila je.

Saborska zastupnica Sandra Benčić rekla je da se na pomorsko dobro u Hrvatskoj gleda se isključivo eksploatacijski s aspekta maksimizacije gospodarskog iskorištavanja obale, te s aspekta interesa investitora koji su često odabrani na osnovu povezanosti s političkom strankom koja koncesije dodjeljuje na nacionalnoj, lokalnoj ili županijskog razini. Javni interes građana, pa čak i financijski interes države su tu zanemarivi.

Konkretno, dodala je, za posljednju godinu za koju je prihvaćeno izvješće o izvršenju plana koncesija, ukupni prihodi države, općina i županija za koncesije na pomorskom dobru su iznosili svega 109.305.772,37 kuna, od čega su sve županije koje imaju pomorsko dobro zaradile samo 36.435.210,78 a sve općine ukupno 36.435.350,81. Radi se o zanemarivim prihodima s jedne strane, a vrlo često ogromnoj šteti po javni interes, okoliš i građane.

“Vlada ne sluša ni državnu reviziju koja je ustanovila niz nezakonitosti u dodjeli koncesija, jer njihov privatni interes i potreba namirenja njihovih ‘pajdi’ je jača i od zakona i institucija”, zaključila je Sandra Benčić.