MONICA BELUCCI PRIJE DESET GODINA: ‘Muškarci i žene različite su vrste životinja’

Objavljeno u Nacionalu br. 825, 06. rujan 2011.

Glumica koja se ne srami pokazati svoje tijelo pred kamerama, u Veneciji je predstavila dramu ‘Un été brûlant’ u kojoj glumi ženu ljubomornog muža

Iako je prije 15 mjeseci rodila drugu kćer Leonie, Monici Bellucci nije trebalo mnogo vremena da se vrati filmu. Samo dva mjeseca nakon poroda počela je snimati francuski film “Un été brûlant”, dramu koja je prošlog tjedna prikazana na venecijanskom festivalu. U njemu tumači lik glumice Angèle čiji je suprug Frédéric (Louis Garrel) strašno ljubomoran, i to s razlogom, te se film pretvara u studiju muško-ženskih odnosa. Kao i mnogo puta do sada, Monica Bellucci nije se libila razgolititi na filmu, kao što se u ekskluzivnom razgovoru za Nacional nije libila razgovarati o tome. Odjevena u crne hlače, crni prsluk i bijelu košulju koja je bila raskopčana kako bi crni grudnjak napadno virio, Monica Bellucci bila je odlično raspoložena, iako njezin novi film kritika nije najbolje primila.

Njezina reputacija, naravno, time neće biti upropaštena jer bivša je manekenka, koja je namjeravala biti pravnica, u svojoj karijeri snimila brojne filmove zbog kojih će ostati upamćena; od talijanskog “Malèna” i francuskog “Irreversible” do američkih “Matrix” i “Pasija”, ova talijanska glumica koja živi u Parizu sa svojim suprugom, glumcem Vincentom Casselom, odavno je dokazala da ljepota nije jedini razlog njezina uspjeha.

Koliko vam je, kao glumici, u vašem novom filmu bilo neobično glumiti glumicu?
– Nije mi bilo teško jer ja nisam takva glumica kakva je Angèle u ovom filmu. Ona želi biti u središtu pažnje, svaku osobu gleda poput ogledala, traži svoj odraz, želi biti obožavana, poput djeteta. Uostalom, tema filma je konfrontacija dvaju parova, pri čemu Louis Garrel i ja glumimo par koji ima sve. Mi smo bogati i slavni, lijepi smo, ali otkrivamo da nismo u mogućnosti voljeti jedno drugo. Naši prijatelji, taj drugi par, oni se vole, to je jedina vrijednost koju posjeduju te na kraju dobivaju dijete. Ovaj film govori o odnosima, a mislim da je Philippe Garrel unikatan redatelj, vrlo samosvjestan, ujedno jedan od onih koji će sve učiniti da naprave ono što žele. Svaki put kada režira neki film, dolazi do javne polemike, što ni ne čudi jer je on poseban. Dakle, kada snimite film s Garrelom, odmah znate da će se nešto dogoditi jer mnogi ljudi vole njegov rad, ali jednako tako mnogi ljudi ne vole njegov rad jer ga ne razumiju. Zato je on interesantna osoba.

Kažete da glumica u ovom filmu želi biti obožavana i u središtu pažnje. Zar to nije nešto što svaki glumac ili glumica želi?
– Da, ako su bolesni. Ja nisam takva. Biti u središtu pažnje je dio našeg posla. Međutim, mi kao glumci stvaramo sliku neke druge osobe, a ako povjerujemo da smo mi ta druga osoba, onda poludimo. Svaki glumac mora znati razliku između onoga što jest i onoga što glumi. Glumica iz ovoga filma kada postane slavna, na neki način postaje i ružna, postaje agresivna i bezobrazna jer osjeća da se domogla vlasti i moći.

Jeste li vi osobno ikada osjetili loše strane svoje popularnosti?
– Ne, jer sam svjesna da se u mom poslu sve vrlo brzo mijenja. Postoje trenuci koji vas ponesu, kao što postoje trenuci koji vas spuštaju. Meni su smiješni oni glumci koji flertuju sa slikom osobe koju su stvorili. Mi snimamo filmove, slikamo se za naslovnice svjetskih magazina, imamo jak publicitet te se time stvara određena slika o nama koja se prikazuje javnosti. Javnost tada odlučuje kako će prihvatiti tu sliku, ali to ne znači da sam to ja. Ako bih se poistovjetila sa slikom koju imam u javnosti, to bi onda bilo vrlo opasno za mene. Osobno, jako dobro radim razliku između sebe i svoje slike u javnosti.

Kako ste shvatili tu razliku?
– Tako što znam razliku između sebe i osobe koju glumim. Na razne načine sam to shvatila, reći ću vam samo primjer sa snimanja ovog filma. Kako sam film snimala ubrzo nakon poroda, svoju sam kćer dojila u pauzama snimanja filma. Dakle, jedan dio dana glumila sam senzualnu osobu, ali drugi dio dana shvaćala sam da to nisam ja jer sam ja ona koja brine za svoje dijete, doji ga i noćima ne spava. Svake noći dojila sam dijete po dva sata. Volim tu razliku između onog što jesi i onog što glumiš.

Već u drugoj sceni filma pojavljujete se goli, što je već izazvalo brojne reakcije u javnosti.
– Morat ćete mi objasniti nešto što uopće ne razumijem. Dan prije mog filma u Veneciji je prikazan film “A Dangerous Method” u kojem Michael Fassbender u ulozi dr. Carla Junga bičuje po stražnjici polugolu i lisicama vezanu Keiru Knightley, ta scena seksa je izuzetno snažna. Meni nije jasno zašto svi komentiraju moju scenu, u kojoj se kratko pojavljujem gola i pri tome se ništa ne zbiva. Zaista sam znatiželjna zašto je tako; ja imam 47 godina, Keira Knightley ima 26 godina, a nitko ne govori o njezinoj prilično tvrdoj sceni seksa. Moja scena je vrlo čista i nevina zato jer je redatelj filma takav, moja scena je nešto poput slike, golotinja u toj sceni je vrlo elegantna, a kako sam malo prije toga rodila dijete, tako je i moje tijelo vrlo zaobljeno. A takvo tijelo nije baš u modi. Danas se žene s takvim oblinama ne osjećaju ugodno. Zato mislim da je moja scena interesantna.

Jeste li se vi osjećali ugodno u takvom tijelu?
– Jesam, jer je scena elegantna, osjećala sam se zaštićeno, a redatelj Philippe Garrel zna kako zaštititi svoje glumce. I dalje ne znam zašto je taj trenutak u kojem se vidi moje golo tijelo dobio toliko prostora, daleko više no scena seksa 26-godišnje djevojke.

Jeste li ikada pomislili da redatelji koriste vas i vaše tijelo kako bi time privukli publiku svom filmu?
– Nikada, jer uvijek znam s kime želim, a s kim ne želim raditi. Snimala sam filmove sa snažnim scenama golotinje i seksa poput filmova “Malèna” i “Irreversible” gdje je golotinja bila dio lika koji sam glumila. Ja sam glumica i koristim svoje tijelo kao objekt, kao instrument i ništa više. Osim toga, volim golo tijelo.

U ovom filmu, nakon scene seksa sa svojim ljubavnikom odlazite u crkvu.
– Tako vam je to u Italiji. A to je i kontradikcija žene koju glumim: ona vara supruga, a onda osjeća krivicu. Ona je takva, želi biti voljena pa nalazi ljubavnika, a istovremeno je religiozna.

Jeste li vi religiozna osoba?
– Ja sam agnostik, ali vjerujem u važnost molitve jer vjerujem u energiju. Ljudi tijekom molitve osjete neku posebnu energiju. Zato respektiram ljude koji su vjernici.

U jednom trenutku u filmu kažete svom ljubavniku “Ti ne znaš ništa o ženama”, što je rečenica koju je svaki muškarac barem jednom čuo od svoje žene ili djevojke. Što bismo to mi muškarci trebali znati o ženama?
– Želite li lekciju o tome?

Ako je od Monice Bellucci, onda svakako.
– To je čudna scena jer nakon što ona to kaže svom ljubavniku, nastavi ga viđati i dalje. Da, muškarci ne znaju ništa o ženama, ali ženama se to sviđa. Kada se žene zaljube, one su znatiželjne, tako da taj muškarac može biti različit od onoga kako žene zamišljaju idealnog muškarca. Žene ni ne znaju što ih je privuklo muškarcu. Znate, ne postoje pravila kada govorimo o ljubavi i privlačnosti.

Je li ta misterioznost privlačna?
– Upravo tako. Kada mene pitaju koji je moj tip muškarca, ja uvijek kažem – ne znam. Doista ne znam koji je moj tip muškarca. Neki muškarac može micati rukama na način koji mi je privlačan, možda je stvar u njegovim očima, možda njegov nastup. U svakom slučaju, tjelesni izgled ne mora biti bitan. Zakoni privlačnosti različiti su od osobe do osobe.

Ipak, smatrate li da muškarci generalno ne razumiju žene?
– Ne, ne razumiju. Ali to nas privači jedne drugima. Mi smo dvije različite vrste životinja.

Razumijete li vi muškarce?
– Ne, jednako kao ni vi žene.

Žena koju glumite u ovom filmu nije zavedena samo svojom slikom, već i luksuzom koji je okružuje te lagodnim životom. Je li lako izgubiti se u luksuznom glumačkom svijetu?
– Mislim da se u svakom poslu čovjek može izgubiti, ne samo u glumačkom. Ljudi se izgube ne zbog posla, već zbog života. Ljudi se izgube jer im se nešto dogodi u životu, a ne zato što je svijet glume takav da se često smatra normalnim da neki glumci ili glumice polude. Život te izludi, ne posao. Uostalom, mi glumci moramo biti oprezni jer smo javne osobe pa se o tome odmah piše u medijima.

Redatelj filma Philippe Garrel je politički osviještena osoba, jeste li vi takvi?
– O politici ćete morati razgovarati s Philippeom Garrelom, a ja vam mogu reći da film govori o bogatstvu i moći te mislim da je ovim filmom želio reći da bogataši imaju sve, ali ne znaju se ponašati, oni su razmaženi, ne znaju više ni kako voljeti nekoga.

Vaš film na venecijanskom festivalu konkurira za Zlatnog lava, kao i film “A Dangerous Method” u kojem glumi vaš suprug Vincent Cassel. Jeste li razgovarali o tome sa svojim suprugom?
– Ne, jer mi i inače ne razgovaramo previše o filmovima. Naš život je odavno postao javan, tako da kada se uspijemo skloniti od javnosti, onda ne razgovaramo o filmu, nego su naša djeca u prvom planu. Ponekad popričamo, ali ne previše. On se nikada nije miješao u moj odabir uloga, ja se nikada nisam miješala u njegov, tako da smo neovisni jedno od drugoga po pitanju filma. Zajedno smo ovdje u Veneciji, a uspijemo se susresti na nekoliko sekundi. Ali tako i inače izgleda naš život. Sada radimo zajedno na jednom filmu koji će se snimati u siječnju u Brazilu, planiramo još nekoliko filmova zajedno, čak i jednu kazališnu predstavu. Moramo vidjeti kako ćemo uskladiti te filmove s filmovima koje ne snimamo zajedno. Već je prošlo dugo vremena otkako smo glumili zajedno u nekom filmu.

Jeste li ikada razmišljali o tome da zbog obitelji i dvoje djece prekinete glumačku karijeru ili barem napravite stanku?
– Ne, jer nisam uopće umorna od glume. Zapravo, puna sam energije, vrlo sam znatiželjna i mislim da s godinama, a ja imam 47, uloge postaju sve bolje i bolje. S godinama stižu nove ponude. Starija kći ima sedam godina, mlađa 15 mjeseci i nemam problema s brigom oko njih jer one uvijek putuju sa mnom, tako da mogu organizirati svoje vrijeme. To nije uvijek lako, ali je moguće.

Komentiraj