MOL smijenio stručnjake u rafinerijama i time započeo posljednju fazu razaranja Ine

MOL je otkazao suradnju dosadašnjem voditelju Inina projekta izgradnje biorafinerije u Sisku i voditelju projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka i time neizravno potvrdio da ključne projekte nemaju namjeru završiti

Mađarski MOL početkom svibnja ove godine donio je dvije iznenađujuće odluke koje pod veliki upitnik stavljaju dovršetak dvaju ključnih projekata koji će odrediti budućnost Ine, ali i utjecati na gospodarsku stabilnost Hrvatske. Naime, mađarski suvlasnik u samo nekoliko dana otkazao je suradnju dosadašnjem voditelju Ininog projekta izgradnje biorafinerije u Sisku i voditelju projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka, a na upražnjena su mjesta dovedene osobe s nedovoljnim stručnim znanjem i iskustvom za dovršetak tako velikih i važnih projekata. Te se informacije u potpunosti poklapaju s činjenicama koje je početkom svibnja iznio Nacional pozivajući se na izvore bliske Ini, a koje kažu da je početkom svibnja MOL donio odluku o trenutačnom zaustavljanju svih radova na razvoju i izgradnji biorafinerije u Sisku koja je trebala niknuti na lokaciji ugašene sisačke rafinerije nafte. Uz te dvije smjene, kako je potvrđeno Nacionalu iz dva međusobno neovisna izvora, oba bliska upravljačkoj strukturi Ine, otkaz se sprema i sadašnjem direktoru Rafinerije nafte u Rijeci Ivici Jerbiću, koji je na tu dužnost postavljen prije točno dvije godine, u svibnju 2019.

Projekt izgradnje biorafinerije je, uz projekt razvoja i proizvodnje električnih vozila i prateće infrastrukture Mate Rimca, bio jedan od samo dva poimence spomenuta projekta koji su trebali biti temelj Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji je hrvatska Vlada predstavila tijekom travnja. Upravo je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić prije nepunih mjesec dana izjavio da je Nacionalni plan oporavka i otpornosti rađen „kako bi Hrvatska postala otpornija i snažnija i kako bi se potaknuo gospodarski rast“. No činjenica da će jedan od temelja toga plana – projekt izgradnje biorafinerije vrijedan oko 250 milijuna eura – biti posve zaustavljen ili barem opasno ugrožen upitnim kadrovskim rješenjima tu bi najavljenu stabilnost mogao opasno poljuljati, pa je posve pravdano zapitati se kako se to i čijom odgovornošću hrvatska Vlada dovela u poziciju da joj stabilnost gospodarstva ovisi o dobroj volji mađarskog suvlasnika Ine i njegovim odlukama.

Prema informacijama do kojih je došao Nacional, a potvrđene su nam iz izvora vrlo bliskih vrhu Ine, MOL je 1. svibnja s mjesta direktora odjela za razvoj projekta biorafinerije smijenio Mladena Ištuka, stručnjaka za kojega su nam dva međusobno neovisna izvora potvrdila da je jedini od preostalog stručnog kadra u ‘upstreamu’ (proizvodnji ugljikovodika) imao dovoljno iskustva i znanja za dovršetak toga projekta. Na njegovo je mjesto dovedena Slavica Rukavina, kćer dugogodišnjeg Ininog direktora u sektoru upstreama i bivšeg direktora sisačke rafinerije Janka Moše. koja je preuzela funkciju direktorice Razvoja biorafinerije. Slavica Rukavina je u Ini 15 godina, po struci je inženjer biokemije sa završenim Prehrambeno-tehnološkim fakultetom i studijem organizacije i menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Iako važi za dobrog stručnjaka i radila je na projektu kao jedan od voditelja za razvoj biorafinerije, njezino dosadašnje iskustvo ipak nije dovoljno za kvalitetno vođenje ovako zahtjevnog projekta, tvrdi Nacionalov izvor. Sam Mladen Ištuk odbio je Nacionalu prokomentirati razloge svog odlaska iz Ine u kojoj je proveo 24 godine. Rekao je tek kako „nije dobio otkaz već se sporazumno razišao s poslodavcem“. No kako nam je objasnio naš izvor, to je tek eufemizam namijenjen tumačenju otkaza u javnosti. Ovoj seriji suspektnih poslovnih poteza MOL-a valja pribrojiti i smjenu donedavnog direktora strateškog razvoja Ine Damira Miletića, koji je naprasno smijenjen i prebačen u Petrokemiju u Kutini.

 

‘Odluka o investiciji u biorafineriju još nije donesena i veća je vjerojatnost da ni neće biti, jer se već u startu vjerojatnost da se dodatni izvori financiranja neće pronaći ostavlja otvorenom’

 

Nacionalov izvor je u razgovoru upozorio na stvarnu pozadinu nedavne izjave Gorana Plešea, Ininog operativnog direktora Rafinerija i marketinga, koji je za Jutarnji list, govoreći o predanosti Ine dvama važnim projektima – modernizaciji rafinerije u Rijeci i izgradnji biorafinerije u Sisku – izjavio kako se u Ini „trenutačno radi na daljnjem razvoju i prilikama za dodatno sufinanciranje projekta biorafinerije, što je i ključan preduvjet za donošenje konačne investicijske odluke“. „Ovakva konstrukcija rečenice zapravo govori da odluka o investiciji u biorafineriju još nije donesena i veća je vjerojatnost da niti neće biti donesena, jer se već u startu ostavlja otvorenom vjerojatnost da se dodatni izvori financiranja neće pronaći“, tvrdi naš izvor. Naime, prema onome što je do sada poznato, hrvatska bi Vlada trebala u projekt biorafinerije u Sisku investirati oko 100 milijuna eura (oko 750 milijuna kuna), koji bi se namaknuli iz fonda za financiranje projekata u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, dok se MOL obvezao uložiti dodatnih 150 milijuna eura. No čini se da MOL, prema riječima Nacionalovog izvora, nema stvarnu želju uložiti vlastita sredstva u ovaj projekt već za tu svrhu računa na vrlo upitnu mogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova.

Dovršetak projekta izgradnje biorafinerije, kojom je kao crvenom krpom mađarski MOL mahao pred nosom Vladi ne bi li je odobrovoljio da pristane na zatvaranje rafinerije nafte u Sisku, u dva je navrata prolongirano, pa je tako 2017. objavljeno da će biti dovršena do 2021. godine, potom je u lipnju prošle godine kao novi rok dovršetka označena 2025. godina. Nacional je prošloga tjedna objavio da je odluka o zaustavljanju projekta biorafinerije donesena u samom vrhu MOL-a, da je odluka dobila zeleno svjetlo predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, člana Uprave MOL-a Anthonyja Radeva i Ferenca Horvátha kao člana Uprave Ine, te da je s tom namjerom bio upoznat i član Uprave Ine iz hrvatske kvote Darko Markotić. Upravo je Nacional proteklih godina u nekoliko navrata, a posebno nakon njegovog prošlogodišnjeg imenovanja za člana Uprave, upozoravao da je Markotić osoba od velikog povjerenja Mađara u Ini i da je na novu visoku poziciju, zajedno sa Barbarom Dorić i Nikom Dalićem, doveden kako bi MOL-u olakšao provođenje poslovne politike koja ide u korist mađarskom, a na štetu hrvatskom suvlasniku. Odluka o zaustavljanju projekta biorafinerije je potom prenesena širem krugu osoba u upravljačkoj strukturi obiju kompanija, uz obrazloženje da bi jedini mogući način za pokretanje realizacije velikog projekta bio da se iz europskih fondova osigura „maksimalno moguće financiranje“.

Goran Pleše novi je operativni direktor poslovnog sektora rafinerije i marketing, umjesto Stjepana Nikolića. PHOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

 

Drugi pak Nacionalov dobro obaviješteni izvor iz stručnih naftaških krugova kaže kako ga ne bi iznenadilo da MOL već ima spreman dobro razrađen spin kojim će nastojati izbjeći investiciju u biorafineriju u Sisku i pokušati je prebaciti na leđa hrvatskog suvlasnika. Ta je njegova konstatacija na tragu informacije do koje je došao Nacional, a koja govori da je navodno neuspješno apliciranje za sredstva iz EU fondova istaknuto kao razlog smjene Mladena Ištuka, na čija je leđa prevaljena odgovornost za taj neuspjeh. Stručnjak blizak Ini taj pokušaj manipulacije istinom od strane MOL-a komentira ovim riječima:

“Koliko znam, Uprava Ine je odgovornim za neuspješno povlačenje sredstava iz EU fondova za projekt biorafinerije proglasila upravo Ištuka. No takvo je objašnjenje blago rečeno smiješno i neuvjerljivo a uz to pokazuje i zabrinjavajuću razinu manipulacije činjenicama od strane MOL-a. Ištuk nije stručnjak za EU fondove nego tehnolog, stručnjak za upstream (proizvodnju nafte i plina) koji je od samog početka upravo zbog svojeg znanja i prethodnog iskustva na poslovima rafinerijske prerade bio uključen u projekt biorafinerije. Njegov zadatak nije bio da brine o financiranju, on je operativac koji priprema materijale temeljem naloga Uprave. A novac iz EU fondova je trebala osigurati Uprava Ine u pregovorima i razgovorima s Ministarstvom gospodarstva. Uprava je po Statutu Ine i po zakonu odgovorna za strateške projekte, a ne Ištuk. No oni to nisu učinili, pa sada svoj neuspjeh i svoju odgovornost prevaljuju na leđa voditelja projekta.“

S projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji Rijeka smijenjen je Laszlo Boda, a postavljena Vedrana Janjić. PHOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

 

Isti izvor upozorava i da bi neuspješno povlačenje sredstava iz EU fondova – a zahtjev za sufinanciranje upućen prema EU bio je, tvrdi on, nerealno visok i samim time osuđen na neuspjeh – moglo poslužiti MOL-u da čitav projekt biorafinerije, uz opravdanje o navodnoj neisplativosti, prebaci u Mađarsku, gdje MOL Grupa u svojoj rafineriji u Százhalombatti pokraj Budimpešte od ožujka ove godine proizvodi biodizel:

„To je, nažalost, vrlo izgledan scenarij. Šteta, jer projekt biorafinerije mogao je biti vrlo profitabilan za Inu. Plan je bio da se bioetanol ne proizvodi samo za domaće tržište, već i da se izvozi u susjedne zemlje i da se prodaje i ostalim kompanijama na hrvatskom i susjednim tržištima, obzirom da je temeljem direktive Europskog parlamenta i Vijeća Europe Hrvatska preuzela obvezu umješavanja određenog postotka bioetanola u motorna goriva. Propadne li taj projekt, a s obzirom na postupak MOL-a to je vrlo vjerojatno, Ini će biti nanesena golema materijalna šteta. I ne samo Ini, nego i čitavoj državi koja računa na taj projekt.“

Iz Ine su pak na Nacionalova pitanja o smjeni Mladena Ištuka telefonski odgovorili kako ne žele ništa komentirati, baš kao ni smjenu donedavnog voditelja projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka (Delayed Coker) kao sastavnog dijela druge faze modernizacije Rafinerije nafte Rijeka. S tog je mjesta 10. svibnja smijenjen Laszlo Boda, a na njegovo je mjesto dovedena Vedrana Janjić, još jedna iz serije mladih i nedovoljno iskusnih Ininih kadrova. Vedrana Janjić je ranije radila kao bliska suradnica direktora Inine tvrtke kćeri CroPetrol (od 2004. Crobenz) Joze Vukojevića u vrijeme kada je na čelu Ine bio Tomislav Dragičević, a u Upravi sjedio Jozo Petrović, jedan od aktera afere „Konzultantica“ koju je 2016. godine otkrio Nacional. U međuvremenu je Vedrana Janjić završila privatni Fakultet Baltazar Krčelić u Zaprešiću, stručnjak je za poslovnu ekonomiju i financije,te je ubrzo po dolasku novog predsjednika Uprave u Inu Sandora Fasimona imenovana direktoricom Odjela nabave. Od prošlog ponedjeljka postavljena je na mjesto voditeljice procesa modernizacije riječke rafinerije iako, kako upozorava naš izvor, nema niti jednog dana radnog iskustva u rafinerijskom biznisu niti dovoljno znanja o procesu rafinerijske prerade.

 

MOL je 1. svibnja s mjesta direktora odjela za razvoj projekta biorafinerije smijenio Mladena Ištuka, stručnjaka koji je jedini unutar tvrtke imao dovoljno iskustva i znanja za dovršetak projekta

 

„Niti jedna ozbiljna naftna kompanija ne bi si dozvolila da nekog s toliko nedostatnim kvalifikacijama i radnim iskustvom postavi na mjesto direktora tako složenog i zahtjevnog projekta kakav je izgradnja delayed cokera. Laszlo Boda je bio Mađar, ali je bio kompetentan stručnjak. Kada tu činjenicu povežete s nedavnim imenovanjem dvojice novih operativnih direktora – Gorana Plešea kao operativnog direktora u sektoru Rafinerija i marketinga te Nikole Mišetića kao operativnog direktora u sektoru Istraživanja i proizvodnje nafte i plina – obojice neiskusnih mladića stasalih u mađarskom bazenu kadrova s nula dana radnog iskustva u ključnim poslovnim segmentima kompanije koje su preuzeli, jasno je da su najnoviji MOL-ovi kadrovski potezi zapravo posljednja faza razaranja Ine kao samostalne, vertikalno integrirane naftne kompanije i njezina potpuna preobrazba u podružnicu MOL-a“, kategoričan je Nacionalov izvor. Dodali bismo da je očigledna šutnja ne samo sadašnje nego i brojnih prijašnjih Vlada, suvlasnika Ine, koje godinama nisu poduzimale ništa kako bi spriječile destrukciju naftne kompanije, svjedoči da MOL u toj svojoj raboti ima i apsolutnu podršku hrvatskog političkog vrha.


Mađarska Baniji daje humanitarnu pomoć, a stopira projekt budućnosti

Hrvatski su mediji protekloga tjedna prenijeli informaciju da su državni tajnik za javnu upravu u Vladi Mađarske Csaba Balogh i državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tomislav Paljak sredinom prošloga tjedna prisustvovali potpisivanju govora vrijednog 25 milijuna eura kojim se mađarska Vlada u okviru programa Hungary helps obvezala obnoviti I. Osnovnu školu u Petrinji i crkvu sv. Nikole i sv. Vida u Žažini koje su teško oštećene u nedavnom potresu. Riječ je, kako su naveli mediji, o donaciji Vlade Mađarske, a ugovor su u Biskupskom ordinarijatu u Sisku potpisali mađarski veleposlanik u Hrvatskoj dr. Csaba Demcsák, sisački biskup Vlado Košić, državni tajnik Paljak, a u ime Mađarske ekumenske humanitarne organizacije koja će biti zadužena za provedbu oba projekta László Lehel. Neupitno hvalevrijedna donacija mađarske Vlade. No valja je staviti u kontekst činjenice da donacija od 25 milijuna eura treba prikriti činjenicu da tvrtka vrlo blisko povezana s Orbanovom Vladom – a MOL to svakako jest zbog vrlo bliskih veza između Zsolta Hernádija i mađarskog premijera – u isto vrijeme potresom teško oštećenu Baniju zakida za projekt koji je višestruko vrjedniji od deseterostrukog iznosa vrijednosti biorafinerije (250 mil. eura) jer bi se njime osiguralo stotine radnih mjesta, a time i ostanak stanovništva na Baniji.

Komentiraj