‘Moja majka, operna prvakinja, utjecala je na moju ljubav prema trapu’

KUKU$ je jedan od najpopularnijih hrvatskih trap bendova, a trap je povrsta rapa nastala na jugu SAD-a 1990-ih. Frontmen KUKU$-a Ivan Hilje – Hiljson Mandela sin je operne pjevačice Diane Hilje koji je odustao od studija te se posvetio glazbi i svom bendu pred kojim je veliki koncert u Zagrebu

Iako trap deset godina dominira svjetskom glazbenom scenom, u Hrvatskoj je taj termin gotovo nepoznat. Međutim, trap scena je jaka i razvijena. Unatoč uobičajenoj orijentaciji radijskih programa u Hrvatskoj prema mainstreamu, trap je zahvaljujući grupama kao što su KUKU$, Buntai i 30Zona postao iznimno popularan među mlađom populacijom.

Grupu KUKU$ čine Hiljson Mandela, Iso Miki i Goca R.I.P., odnosno Ivan Hilje, Mislav Kljenjak i Ivan Godina koji su tijekom proteklih šest godina imali uspjeha sa svojim trap pjesmama kao što je„Real Slavs“, u kojoj se rugaju slavenskom načinu života i koji na YouTubeu ima preko pet milijuna pregleda ili novija pjesma „‘oću k…“ koja je popularna u regiji i već ima 16 milijuna pregleda na toj internetskoj platformi. Nedugo od ulaska na scenu 2014., KUKU$ je prepoznao najjači hrvatski internetski portal posvećen hip hop glazbi Hip Hop Unity (hhunity.org) i osvojio je najvažnije nagrade, kao što su album godine, grupa godine, live act godine, spot godine…

Ivan Hilje, sin operne pjevačice i prvakinje HNK Diane Hilje, objasnio je zašto je trap uzeo toliko maha u svijetu, zašto je njegova grupa KUKU$ stekla popularnost, najavio novi album i samostalne albume članova grupe i osnivanje diskografske etikete i samostalni koncert u Boogaloou 21. veljače.

NACIONAL: Koliko trap duguje svoju popularnost činjenici da je u pitanju zapravo vrlo jednostavan i svima pristupačan način skladanja te glazbe?

Sigurno da je pristupačan. Treba vam samo kompjutor i mikrofon da biste snimili pjesmu. Ne treba vam miks pult, studijski muzičari i sva ta silna tehnika. Trap može napraviti svatko tko doma ima kompjuter i mikrofon. Možeš odmah skinuti program za skladanje glazbe s interneta i stvarati glazbu. Osim toga, danas se i to može naučiti putem YouTubea koji je pun raznih tutoriala kako stvarati trap.

NACIONAL: Koliko je YouTube važan za nastanak i razvoj trapa?

YouTube je najvažniji za tu priču, kao i za puno drugih stvari. Trap je postao mainstream u cijelom svijetu velikim dijelom zbog YouTubea. Prvo su s trapom krenuli Amerikanci, a kako svi prate Amerikance, priključili su se Nijemci koji sada imaju vrlo jako trap scenu, pa Francuzi itd. Nema zemlje koja nema svoje trap izvođače. Svatko ima svoj stil, ali je to world wide glazba i na neki način – pokret.

NACIONAL: I KUKU$ se probio svojim trapom upravo zbog nekih lokalnih pošalica i zezancija poput vašeg najvećeg hita „‘oću k…“ ili „Real Slavs“.

U Hrvatskoj su oduvijek prolazile takve smješnije pjesme. Publici u Hrvatskoj se kroz pjesme stalno servira nešto jako ozbiljno pa im ovakva naša zezancija dobro dođe kao neki odmor od svih tih ozbiljnih pjesama, da malo udre brigu na veselje kako ne bi razmišljali o tužnoj svakodnevici. Što ne znači da mi također nemamo ozbiljnih stvari.

NACIONAL: Je li točno da nova rep scena više ne živi na ulici, već na internetu?

Internet su naše nove ulice. Svi se na internetu svađaju, prijete jedan drugome, gledaju što drugi rade, zaljubljuju se, vrijeđaju se. Sve se preselilo na internet pa tako i ulica. Osim toga nema više ni klinaca na ulici kao prije. Školski tereni su također prazni. Imamo sreće da je Hrvatska bila druga u nogometu na Svjetskom prvenstvu pa se dio klinaca vratio na ulicu. Danas više ne možeš doći nekome pred kuću, pozvoniti mu na zvono i pozvati ga da izađe. Danas više i ne moraš izaći iz svog stana da bi se družio s prijateljima.

NACIONAL: Jednom ste prilikom izjavili da je trap novi punk. Zašto? Gdje je taj bunt u trapu koji je karakterizirao punk?

Bunt u trapu je na koncertima. Dosta te subkulture u jednom trenutku se stopilo sa svime ponuđenim. Riječ je o mlađoj publici koja je odrasla uz punk koji to više nisu mogli kada su odrasli i ipak su se malo uozbiljili i jednostavno su prestali ići na takva mjesta gdje se slušao punk. Dobili su dozu tog bunta u kojoj mogu skakati, vikati, gurati se i na neki način je to postalo privlačno. S druge strane u tekstovima se spominju neke stvari koje kao i u punku su bile cenzurirane i nisi ih mogao ni glasno slušati zbog toga.

‘Tata je htio da budem bankar, ali sam se ja od malih nogu bavio glazbom. Čak sam pjevao u operi i nastupao sa zborom. Kada mi je to postalo dosadno, napravio sam rock bend pa KUKU$’

NACIONAL: Na američkoj hip hop sceni je vrlo važna pripadnost kvartu. Koliko je ta pripadnost važna na hrvatskoj hip hop i trap sceni?

Mi smo to isfurali kao dio našeg imidža, ali u Hrvatskoj to nije toliko bitno. Bitno je i da ako si jak u mjestu iz kojeg dolaziš, da možeš biti netko. Najbolje je biti kralj u svom selu. Puno puta se i dogodi da uspiješ negdje drugdje pa te tek onda doma prepoznaju. Mi smo na vrhu karijere bili jaki u Zagrebu i trudili se biti još jači, ali dok nisu „‘oće k…“ i „Real Slavs“ postali iznimno popularni izvan granica Hrvatske, tek smo tada postali zvijezde u Hrvatskoj. Koliko god smo se kroz tekstove trudili, sve što smo napravili je bilo da nam publika kaže da je to ok, a kada su to počeli govoriti u Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Srbiji, onda su i kod kuće rekli da smo super. To je tužno jer ljudi pokazuju da samo gledaju što će drugi reći jer sami ne prepoznaju nešto što im se sviđa niti to znaju reći jasno i glasno.

NACIONAL: Marihuana je dio trap kulture. Kakav je vaš odnos prema lakim drogama?

Trava ima ljekovita svojstva, ali se može i zlouporabiti, iako je zdravija od alkohola. Marihuana nije za svakoga. Ne podržavamo nikakvo drogiranje.

NACIONAL: Kad ste odlučili da više nećete stvarati rock glazbu kakvu ste radili s prvom grupom Prazna lepinja i prebacili se na sintetičku glazbu, odnosno trap?

Pa to nije nešto što sam napravio planski, već se odvilo spontano. Nisam ja ostavio tu grupu pa počeo raditi s KUKU$om, već je KUKU$ počeo dok je još trajao moj angažman s bendom Prazna lepinja. U jednom trenutku je došlo do problemu u bendu koje tada nismo znali riješiti jer smo bili jako mladi kada smo osnovali Praznu lepinju. Kada je krenuo KUKU$ sav sam se dao u taj bend. Ima momenata kada razmišljam je li glazba koju sam radio s tim bendom bila “viša umjetnost” u odnosu na ovo danas, ali zapravo je cijeli taj koncept svrstavanja sebe u neke ladice nepotreban i glup te odbijam tako razmišljati, već radim glazbu kako se osjećam.

NACIONAL: Koliko je vaša majka, operna prvakinja Diana Hilje zaslužna za vašu ljubav prema glazbi?

Puno je mi je to pomoglo. S četiri godine sam nastupao u HNK i cijeli sam život okružen glazbom. Vjerojatno još dok sam bio u njezinom trbuhu. Rodio sam se s odličnim sluhom i od malena sam išao na zbor. Tata je htio da budem bankar, ali sam se ja od malih nogu bavio glazbom. Čak sam pjevao i u operi s 13 ili 14 godina i nastupao u Americi sa zborom Zagrebački dječaci. Kada mi je to postalo dosadno napravio sam rock bend Prazna lepinja i nakon toga je došao KUKU$. Mama me oduvijek podupirala u mojim glazbenim pothvatima pa makar joj se nekada ne sviđao način izričaja.

NACIONAL: Što je s vašim klasičnim obrazovanjem i eventualnim planovima u životu?

Goca R.I.P. ima 25 godina i završio je srednju školu, Iso Miki je bio na fakultetu grafičkog dizajna nadomak diplome, ali je odustao, a ja imam 27 godina i taman nakon srednje škole nam je krenulo s KUKU$om pa sam ostavio studiranje po strani, iako sam se okušao u akademskim vodama. Nije nam baš išlo studiranje niti nam se dopao školski sistem u Hrvatskoj. Osim toga, ništa nisam ni naučio od toga što su me učili, a sve zato da bih dobio neki papir s kojim bih kao lakše dobio posao jednog dana. Ja u to ne vjerujem.

NACIONAL: Kako vidite svoju budućnost?

Što se tiče glazbe kojom se bavimo, vjerujemo u svoju budućnost u Hrvatskoj. Aktivno radimo na oživljavanju hrvatske glazbene scene kroz razne planove među kojima je i diskografska kuća s moderniziranom percepcijom koja će nešto značiti novim i nadolazećim izvođačima. Sami ćemo sebi biti izdavači pa ćemo imati sve pod kontrolom. Netko je to već trebao napraviti a kako nije, onda smo mi odlučili uskočiti na to mjesto. Završavam svoj solo album, a Goca već ima jedan od ponajboljih pjevnih albuma gotov. Želimo oživjeti hrvatsku glazbenu scenu kroz neke nove prizme. Svjesni smo da nas čeka vrlo veliki trud i jako malo prihoda na početku, ali smo optimisti. Da smo htjeli otići iz Hrvatske, već bismo davno otišli.

Komentiraj