Hrvatski premijer Andrej Plenković zatražio je od resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja da prikupi sve relevantne informacije od Ine i Janafa i da mu ih proslijedi uoči donošenja strateških odluka o energetskoj budućnosti Hrvatske, doznao je Nacional od izvora bliskog samom vrhu Vlade i HDZ-a. Prema navodima istog izvora, Plenković bi vrlo brzo trebao donijeti odluku o tomu hoće li i kako zatražiti da se iznova otvori rafinerija u Sisku te da se uz manje korekcije ona vrati prerađivanju nafte. Zatim bi trebao odlučiti i o tomu hoće li i zabraniti izvoz hrvatske nafte na preradu u Mađarsku, što se radi preko Janafa.

Isti izvor navodi kako Plenković razmatra što bi sve trebalo poduzeti kako bi se osigurala energetska stabilnost i neovisnost Hrvatske. Taj izvor o tomu je za Nacional izjavio:

„Razmatraju se apsolutno sve mogućnosti. Naročito u svjetlu zbivanja u Ukrajini i potrebe da se nastavi konzistentna politika prema ruskoj agresiji. Za donošenje teških odluka ovaj puta nema puno vremena. Sve su opcije na stolu.“

Da je Plenković angažiran oko tema povezanih s energetikom posredno je u nedjelju otkrio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. On je za vrijeme Plenkovićeva posjeta Kijevu tijekom zajedničkog obraćanja novinarima između ostalog izjavio i sljedeće:

„Naši su razgovori bili plodonosni, a razgovarali smo o koracima koje treba poduzeti u obrambenom i energetskom sektoru protiv Rusije.“

Najavljeni Plenkovićevi potezi na području energetske politike mogli bi naznačiti prvi značajan zaokret u odnosu na krajnje netransparentnu i po hrvatske strateške interese štetnu politiku koju je u tom sektoru dosad vodio i koja je uglavnom išla na ruku ruskim i mađarskim energetskim interesima. FOTO: EPA/ANTON NOVODEREZHKIN/KREMLIN POOL/SPUTNIK, Dubravka Petric/PIXSELL

Najavljeni Plenkovićevi potezi na području energetske politike mogli bi naznačiti prvi značajan zaokret u odnosu na krajnje netransparentnu i po hrvatske strateške interese štetnu politiku koju je u tom sektoru dosad vodio.

Ta njegova politika je posljednjih šest godina bila jako sporna, tajnovita i za Hrvatsku izrazito štetna, a Plenkovićevi motivi da vodi baš takvu politiku nisu baš sasvim jasni. Kroz šest godina Plenkovićeve vlade hrvatski energetski sektor još je temeljitije predan na upravljanje Mađarima pa je hrvatska Ina dodatno izgubila ingerencije nad hrvatskim energetskim resursima, čemu su najvažniji faktori činjenica da su obje hrvatske rafinerije onesposobljene – jedna je zatvorena, a u drugoj je proces modernizacije tek nedavno krenuo, i to sporo, a veći dio zime je zatvorena – a ni u jednoj se više ne prerađuje hrvatska nafta, nego se ona umjesto toga „šiba“ put Mađarske, i to potajno i po sasvim nepoznatoj cijeni – što je tehnički i poskrivećki svojim potpisom omogućio upravo ministar na odlasku Tomislav Ćorić. Uz to, u ovoj najnovijoj energetskoj krizi pokazalo se koliko je po Hrvatsku štetno bilo što je Vlada kao suvlasnik Ine dopustila da ta najveća državna energetska kompanija ne istražuje i ne razvija nova nalazišta plina i nafte – ili to čini u sasvim nedovoljnoj mjeri. Od 2009., kad je Hrvatska iz vlastite proizvodnje zadovoljavala čak 70 posto potreba za plinom, trenutno se iz domaće proizvodnje pokriva manje od 30 posto. Osim toga, Plenkovićeva Vlada sve dosad nije pokazivala nikakvu namjeru da pokuša vratiti vlasništvo nad Inom, iako bi to mogla nakon nedavne presude kojom je pravomoćno potvrđeno da je nekadašnji premijer Ivo Sanader kontrolu nad Inom Mađarima predao zato što je bio potkupljen mitom.

Ako bi se to sada iz bilo kojih razloga počelo mijenjati u korist hrvatskih državnih interesa, bio bi to velik Plenkovićev zaokret, naročito jer se slična dramatična strateška preslagivanja istodobno odvijaju i u Mađarskoj.

Šef MOL-a Zsolt Hernádi sudjelovao je na tajnim sastancima na kojima se raspravljalo o mađarskoj energetskoj politici. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Mađarski premijer vanjskih poslova Péter Szijjártó u nedjelju je definitivno potvrdio da Mađarska neće podržati najnoviji paket sankcija EU-a protiv Rusije, a iza takvog njegovog stava, koji je objavio na svojem Facebook profilu, vrlo se vjerojatno krije nastojanje mađarske vlade da MOL kao najveća i najjača mađarska kompanija iskoristi aktualnu nestabilnu situaciju na europskom tržištu energenata kako bi dodatno financijski ojačao i stekao prednost pred ostalim naftnim kompanijama u jugoistočnoj Europi. Naime, mađarski portal Dailynewshungary.com, koji izlazi na engleskom jeziku, prenio je u ponedjeljak izjavu Gellérta Gaála, glavnog analitičara Concorde Securitiesa, najutjecajnije mađarske neovisne konzultantske tvrtke u sektoru investicijskog bankarstva, koji je kazao da bi tranzicijsko razdoblje od jedne i pol godine, koliko Mađarska traži za implementaciju embarga na rusku naftu, moglo donijeti značajnu financijsku korist MOL-u. MOL bi u tom prijelaznom razdoblju, tvrdi Gaál, mogao pronaći nove izvore za kupovinu sirove nafte i proces prerade u svojim rafinerijama prilagoditi novim vrstama nafte, a rezultat bi bila značajna tržišna prednost jer će mađarska tvrtka nastaviti s kupovinom jeftine ruske nafte, a cijena nafte tipa Brent, koju će u većim količinama kupovati ostale zemlje članice EU-a, nastavit će rasti. To bi MOL-u moglo donijeti značajnu financijsku korist, tvrdi Gaál i objašnjava da zemlje u regiji, kao i većina ostalih zemalja u EU, cijene nafte formiraju temeljem londonskog tržišta (Brent), no da se nafta tipa Ural, koja stiže iz Rusije, kupuje po osjetno nižim cijenama. „Uz to, ruska nafta dolazi kroz cijevi, što je najjeftiniji oblik transporta, za razliku od transporta tankerima. Kao rezultat toga, MOL ima vrlo visoku dobit, a njegovi proizvodi su jeftiniji od konkurencije. Nije slučajnost da MOL u svibnju nije objavio cijene rafinerijskih marži, iako je taj podatak u proteklom desetljeću redovito objavljivao“, kazao je Gaál.

Nezavisni portal BNE Intellinews sa sjedištem u Berlinu, koji je specijaliziran za praćenje političke, ekonomske i energetske situacije u zemljama istočne Europe, središnje Azije, Afrike i Bliskog istoka, u petak je objavio da Orbán prijeti vetom na odluku EK o zabrani uvoza ruske nafte, no tvrdi da istovremeno mađarska vlada na tajnim sastancima analizira mogućnosti i prijedloge za pronalaženje alternativa za smanjenje svoje ovisnosti o ruskim izvorima energije. Sastanke koji se provode u najvećoj tajnosti, tvrdi portal BNE Intellinews, vodi mađarsko ministarstvo inovacija i tehnologije, a premijer Orbán je sazvao i sastanak čelnika najvećih i najutjecajnijih tvrtki, industrijalaca, članova vlade i savjetnika kako bi razgovarali o energetskoj sigurnosti Mađarske u kontekstu prijedloga Europske komisije o postupnom uvođenju embarga na rusku naftu. Među pozvanima su, tvrdi isti izvor, i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave državne energetske tvrtke MVM Gabor Czepek i izvršni direktor tvrtke zadužene za skladištenje rezervi ugljikovodika Bela Bartfai. Na sastanku se, kako tvrdi isti izvor, posebno raspravljalo i o zahtjevu za izuzećem Mađarske, odnosno prijelaznim rokom koji bi, kako se čini, MOL-u najviše odgovarao. MOL formalno nije državna naftna kompanija, no i predsjednik Uprave Zsolt Hernádi i dio menadžera i Uprave, a posebno Sándor Csányi, vrlo su blisko povezani s premijerom Orbánom. O tim je bliskim vezama u više navrata pisao i Nacional, a jedan od izvora potvrdio je i da u MOL-u u ovom trenutku na važnim upravljačkim pozicijama sjedi 30-ak ljudi izravno podređenih Orbánu, koji provode precizno zacrtanu politiku mađarske vlade. Uz to, u protekle je tri godine Orbán proveo proces lažnog smanjivanja državnog udjela u MOL-u, prenijevši dionice tvrtke na nekoliko naizgled privatnih zaklada koje štite interese mađarskog političkog vrha i na čijem su čelu redom njegovi odani i bliski suradnici. Iz svega navedenog, kako je Nacionalu potvrdio neslužbeni izvor dobro upućen u poslovanje naftnog sektora, dade se jasno zaključiti da Orbánov stvarni interes primarno nije zaštita mađarskog gospodarstva, na koje bi zabrana uvoza zasigurno negativno djelovala, nego prvenstveno prepoznavanje mogućnosti da politička vrhuška okupljena oko premijera kroz poslovanje MOL-a stekne dodatnu i vrlo izdašnu financijsku korist.

Član Uprave MOL-a i jedan od najbogatijih Mađara Sándor Csányi (lijevo) vrlo je blisko povezan s premijerom Orbánom te je jedan od ljudi koji vrlo precizno vode politiku mađarske vlade. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ostvare li se, dakle, najave Mađarske i Slovačke da će uskratiti podršku Europskoj uniji u najnovijem paktu mjera protiv Rusije, prijedlog Europske komisije, koji je proteklog četvrtka iznijela predsjednica EK Ursula von der Leyen, da se državama članicama EU-a zabrani kupnja ruske sirove nafte u roku od šest mjeseci i uvoz naftnih derivata do kraja godine, ima vrlo upitne šanse za uspjeh. „Ovim koracima uskraćujemo ruskom gospodarstvu sposobnost diversifikacije i modernizacije“, objasnila je Von der Leyen u svojem govoru pred Komisijom. No planovi su odmah na početku suočeni s velikom preprekom jer za provedbu gospodarskih sankcija protiv bilo koje zemlje Komisija treba odobrenje svih 27 država članica Unije. Nije trebalo dugo da mađarski premijer Orbán negativno reagira i posljedice takve zabrane usporedi s „atomskom bombom“ koja bi razorila mađarsko gospodarstvo i dovela u pitanje energetsku sigurnost zemlje. Mađarski portal Dailynewshungary.com, koji izlazi na engleskom jeziku, objavio je u ponedjeljak izjavu predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija koji je upozorio da su obje tvrtkine rafinerije kalibrirane za preradu ruske nafte te da bi u cilju prilagodbe postrojenja za preradu drugih vrsta nafte MOL u naredne dvije do četiri godine trebao uložiti između 500 i 700 milijuna eura, uz opasnost da kvaliteta goriva neće dosegnuti standarde EU-a, što znači da MOL svoje proizvode ne bi mogao prodavati na europskom tržištu.

Kada je pak u pitanju zahtjev Slovačke za izuzećem od odluke EK o zabrani uvoza ruske nafte, podatak koji mediji prešućuju jednostavno objašnjava zašto se i slovačka vlada povela za mađarskom i zatražila izuzeće. Naime, upravo MOL u svojim rukama ima jedinu rafineriju nafte u Slovačkoj, onu Slovnaftovu u Bratislavi (Slovnaft je dio MOL Grupe), koja rusku naftu za preradu uvozi preko naftovoda Družba, a mađarska kompanija drži gotovo 50 posto udjela u maloprodajnoj mreži naftnih derivata na slovačkom tržištu. Drugim riječima, Slovačka značajnim dijelom ovisi o mađarskom MOL-u kada je opskrba naftnim derivatima u pitanju. Kratkovidnom politikom hrvatskih vlada, od Sanaderove preko Milanovićeve do Plenkovićeve, u istu je situaciju ovisnosti o MOL-ovim odlukama došla i Hrvatska, u kojoj Ina, odnosno MOL, drži 50 posto udjela u maloprodajnoj mreži derivata. Upravo činjenica da mađarski premijer Viktor Orbán, koji je jasno dao do znanja da Mađarska neće podržati Unijinu odluku o embargu na uvoz ruske nafte, ne krije sklonost prema politici Moskve i Vladimira Putina, a u tom ga stavu podržavaju i brojni mađarski gospodarstvenici, pa i Zsolt Hernádi kao Orbánov vrlo bliski suradnik, ostavlja direktne posljedice i na politiku Hrvatske. Orban je tako, ušavši duboko u hrvatsku energetsku politiku i podredivši je svojim interesima, prisilio i hrvatsku Vladu da pleše kako on svira.

Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó najavio je protivljenje novim sankcijama. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Dodatnu otežavajuću okolnost u cijeloj ovoj priči predstavlja i činjenica da je novi ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović, koji u svojem resoru ima i sektor energetike, tek preuzeo novu funkciju i po dosadašnjim je šturim i vrlo uopćenim izjavama očito da se u sektoru ne snalazi niti ga poznaje, a prisiljen je koprcati se u ostavštini bivšeg ministra Tomislava Ćorića, koji je godinama u svemu povlađivao Mađarima i mirno ih puštao da rade što im se prohtije. Stoga još uvijek nema službene potvrde namjerava li Hrvatska doista zatražiti izuzeće od embarga i to za uvoz vakuum plinskog ulja iz Rusije, koje je sirovina za preradu dizela. Iz Vlade je do sada izašao tek neodređeni odgovor o mogućem traženju izuzeća sljedećeg sadržaja: „Republika Hrvatska podupire mjere i ograničenja Europske unije prema Rusiji, osobito poduzimanje aktivnosti koje će ići u prilog jačanja naše energetske sigurnosti i neovisnosti te slabljenja ruskih kapaciteta za nastavak ratne agresije na Ukrajinu. Analiziramo sve učinke mogućih sankcija. Trenutno su u tijeku razgovori o prijedlogu najnovijeg paketa sankcija Europske unije prema Rusiji.“

Naftni konzultant Jasminko Umićević je krajem prošloga tjedna u izjavi televiziji N1 rekao da je sadašnje stanje u kojem je Hrvatska ovisna o uvozu vakuum plinskog ulja zapravo posljedica činjenice da proces modernizacije Inine rafinerije u Rijeci ni nakon gotovo 20 godina od MOL-ovog ulaska u Inu još nije dovršen. Umićević tvrdi da je vakuum plinsko ulje, za koje Ina tvrdi da ga nabavlja isključivo na ruskom tržištu, poluproizvod koji se dobiva u procesu prerade nafte i koristi se za proizvodnju dizel goriva. „Riječka je rafinerija originalno dizajnirana za preradu iračke i iranske nafte. Uvozili bismo iračku naftu i ne bismo trebali uvoziti ruske poluproizvode“, objasnio je Umićević. Nacionalov izvor dobro upoznat s poslovanjem Ine slaže se s ocjenom Jasminka Umićevića i kaže kako Ina uvozi rusko vakuum plinsko ulje prvenstveno zbog činjenice da je ono cijenom i troškovima transporta nešto povoljnije od ostalih izvora. „Nabava ulja iz drugih izvora bila bi nešto skuplja i zahtijevala bi dodatno vrijeme za ugovaranje nabave pa je ovo nešto prihvatljivija varijanta. No ta činjenica ne umanjuje odgovornost MOL-a za drastično kašnjenje modernizacije riječke rafinerije“, kazao je. Nacional je od hrvatske Vlade zatražio konkretan odgovor namjerava li doista zatražiti izuzeće od odluke EU-a o zabrani uvoza ruske nafte i derivata i s kojim će opravdanjem, odnosno razlogom to učiniti, no iz ureda premijera Andreja Plenkovića odgovor nije stigao. Ostaje tako neodgovoreno i pitanje uvlači li premijer Orbán kroz MOL i njegovu neispunjenu obvezu modernizacije riječke rafinerije i Hrvatsku u svoju politiku pružanja otpora Europskoj uniji, koja bi Hrvatskoj mogla dugoročno štetiti.

A kada je pak riječ o ovisnosti Hrvatske o ruskom plinu, iako i novi ministar Filipović, baš kao i njegov prethodnik Ćorić, samouvjereno tvrdi da je hrvatska situacija s plinom puno bolja od prosječne u Europi zbog dragocjenog LNG terminala koji nam je, prema njihovim tvrdnjama, omogućio značajno smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, te da gotovo 95 posto plina uvezenog preko krčkog terminala ostaje za potrebe hrvatskog tržišta, situacija je drugačija od one kakvom je prikazuju bivši i sadašnji ministar. Naime, dva najveća zakupca kapaciteta LNG terminala na Krku, na koje otpada većina zakupljenog kapaciteta terminala, jesu mađarske tvrtke MVM i MET Grupa. Obje tvrtke redovno koriste zakupljene kapacitete i LNG tankeri dovoze njihov LNG na terminal, no zahvaljujući poslovnom dogovoru s tvrtkom PPD (Prvo plinarsko društvo) Pavla Vujnovca, koja ima dugoročan ugovor s Gazpromom za uvoz do milijarde kubnih metara plina na godinu kopnenim putem, mađarske tvrtke i PPD vrše zamjenu plina (tzv. swap), odnosno PPD uvezeni ruski plin transportira Mađarima, a Mađari zauzvrat plin koji su uvezli putem LNG terminala na Krku prepuštaju Hrvatskoj.

Uvezeni LNG tako ostaje u zemlji i troši se za domaće potrebe. No taj će dogovor biti na snazi sve dok ruski plin bude tekao kopnenim plinovodima i dok ga i PPD, i MET, i MVM budu mogli neometano kupovati na tržištu. Dođe li do prekida opskrbe plinom kopnenim cjevovodima ili pak EU odluči embargo na uvoz ruskih energenata proširiti i na plin – što je u ovom trenutku još u sferi nagađanja i dalekih planova – ne treba sumnjati u to da će Mađari raskinuti dogovor s PPD-om i sav plin koji se bude dopremio na LNG terminal preuzeti za svoje potrebe. Upravo u tom smjeru kreću se i nagađanja mađarskih medija koji, prenoseći informaciju o tajnom sastanku Orbána i njegovih suradnika s mađarskim gospodarstvenicima i predstavnicima najvećih energetskih kompanija, pišu da Mađarska LNG terminal na Krku vidi kao jednu od alternativa za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Hrvatskoj će, odluči li Mađarska povući veći dio plina za sebe, pak preostati manji dio LNG-a, odnosno onoliko plina koliko su kapaciteta zakupili HEP i Ina, a to je po 100.000 kubnih metara na godinu, ili druge domaće tvrtke ako se nalaze među zakupcima.

‘Riječka rafinerija doživjet će sudbinu sisačke’

Ivo Peroš, hrvatski energetski konzultant koji je radio za Inu Naftaplin i DINA-u, a potom ostatak radnog vijeka proveo u svjetskim energetskim kompanijama poput američkih tvrtki Nalco Chemicals i Nalco Gulf, u izjavi za Nacional je upozorio da Hrvatska traži izuzeće od embarga isključivo i jedino zbog toga što su to tražili Mađari. Peroš tvrdi da premijer Plenković i ministar Filipović vrlo vjerojatno nisu ni shvatili o čemu je ovdje riječ. „Vakuum plinska ulja je moguće nabaviti na tržištima kao i sve druge rafinerijske proizvode ili poluproizvode. Rusija jest najveći izvoznik. Razlog tome je što još uvijek imaju niz rafinerija nižeg stupnja kompleksnosti, odnosno raspolažu s manje postrojenja kojima su takva plinska ulja sirovina, pa imaju višak te vrste destilata za izvoz. I vjerujem da su ruska vakuum plinska ulja najjeftinija. No ovdje nije poanta u ‘uštedi’ pri kupnji vakuum plinskih ulja od Rusije. Te uštede će ionako inkasirati Mađari“, kaže Peroš. Prema njegovim riječima, MOL-u sada riječka rafinerija služi isključivo kao modus za dodatnu optimizaciju profitabilnosti MOL-a. „Riječka rafinerija može, i proizvodi vakuum plinska ulja, kada radi. Tako je to bilo godinama. Sada, kako potrošnje derivata i dalje padaju, riječka rafinerija, odnosno njezino primarno postrojenje, stoji, a postrojenja Hydrocracker i FCC će raditi jer su njima sirovina upravo vakuum plinska ulja. Tako će to, po svemu sudeći, biti i u budućnosti, sve do momenta kada će i ova ‘parcijalna’ proizvodnja biti suvišna, nakon čega će riječka rafinerija doživjeti sudbinu sisačke“, zaključio je Peroš.