Modigliani – bludni slikar uklete sudbine

Početkom 20. stoljeća se Amedeo Modigliani doselio u žižu umjetničkog svijeta, u grad Pariz. Tamo se intenzivno družio s drugim velikanima poput Juana Grisa, Chaima Soutinea, pa i Pabla Picassa kojeg je kritizirao jer je “nosio radničku odjeću”. Kako je vrijeme prolazilo Modigliani se htio distancirati od svog buržujskog odrastanja pa se počeo drugačije odijevati, htio je uništiti rane radove, pušio je hašiš i pio apsint što mu je dodatno pogoršalo zdravlje. Njegovi su ekscesi bili tako žestoki da ih niti Picasso nije mogao slijediti.

Među prijateljima je bio znan kao Modì (što u francuskom asocira na riječ “proklet”), a taj epitet kao da je gotovo najavio njegov prerani kraj. Umro je 24. siječnja 1920. u 36. godini života, od meningitisa kojeg mu je pogoršala neprestana konzumacija alkohola i slaba prehrana. Nakon njegove smrti suicid je počinila i njegova zaručnica Jeanne Hébuterne. Majka njegove kćeri bila je u osmom mjesecu trudnoće s drugim djetetom kada je skočila s petog kata zgrade.

Amedeo Modigliani je bio je briljantan i moderan. Njegov doprinos portretnom slikarstvu je nemjerljiv, on je modernizam razvijao kroz portrete, no nikada nije razlamao svoj objekt kao što je to radio kubizam, usprkos tome što koristi geometrijske forme. Za vrijeme rasta antisemitizma hrabro je pokazivao tko je i što je, gotovo drčno ponekad se predstavljajući kao “Modigliani, slikar i Židov”, a baš nikada nije zaboravio svoje talijansko podrijetlo, do kraja su mu među najvećim uzorima ostali Titian i Giorgione.

Komentiraj