MIDSUMMER SCENE ‘Moderni Romeo iz 1960-ih imat će mnogo stila’

FESTIVAL MIDSUMMER SCENE – CLEMENT CHARLES KAO ROMEO U ‘ROMEU I JULIJI’

U Dubrovniku će se šestu godinu zaredom, od 21. lipnja do 7. srpnja, održati festival Midsummer Scene, a nazvan je „Sezona ljubavi i mržnje“. Festival će obilježiti predstava „Romeo i Julija“ prema djelu Williama Shakespearea, koja će se na Lovrjencu prvi put moći čuti na engleskom jeziku. Režiser Sean Aita stavlja Veronu u mafijaški kontest početka šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su buntovni tinejdžeri još bili velika novina u tradicionalnoj Italiji. Ove godine iskusni deveteročlani ansambl predvode Georgia Christodoulou kao Julija i Clement Charles kao Romeo. Ovaj mladi glumački dvojac nedavno je diplomirao na Kraljevskom konzervatoriju u Birminghamu kao najbolji u klasi i upravo će im Dubrovnik obilježiti početak karijere. Ostale uloge u predstavi igraju Jenni Lea-Jones, Nicholas Limm, Alexander Varey, Richard Emerson, Amanda Osborne, Mark Elstob i hrvatski glumac Filip Krenus. Clement Charles dao je intervju Nacionalu.

Nacional: Nastupit ćete u Shakespeareovu „Romeu i Juliji“, vjerojatno ne može biti klasičnije od toga. Kako redatelj i glumačka ekipa vide ovu predstavu?

Obožavamo ju! Predstava je tako dobra, ispunjena zadivljujućim slikama i pametnim retoričkim idejama. Način na koji je napisano nudi toliko različitih mogućih značenja da je nemoguće odmah znati što neka rečenica znači ili misliti da se značenje neće mijenjati. Svaki put kada uzmem scenarij promijenim mišljenje o nekoj rečenici. Postava je odlična, daju podršku i probe su stvarno zabavne. Svi žele eksperimentirati i isprobati nove stvari.

Nacional: Igrat ćete u Dubrovniku, koji je savršena kulisa za Shakespearea, zar ne?

Zaista tako izgleda! Nikada nisam bio u Dubrovniku, ali gledam videomaterijale o njemu i nalazim prelijepe fotografije na internetu. Cijelo područje ima toliko karaktera, a Lovrjenac izgleda briljantno. Na neki način me podsjeća na Shakespeareov Globe Theatre u Londonu, s tim visokim zidovima sa svake strane i tri luka na stražnjoj strani. Zaista sam zahvalan što nastupam na tako spektakularnom mjestu.

Nacional: Što za vas znači igrati ulogu Romea? Bit ćete malo drugačiji Romeo, iz 1960-ih, što publika može očekivati?

Jako sam uzbuđen. Romeo je jako pametan lik, fasciniran riječima i slikama. Koristi rime i dvostruka značenja, a riječima može nadmudriti čak i najpametnije ljude – osim možda Julije. Koncept predstave će dodati zanimljivu stranu predstavi. Te šezdesete izgledaju kao da imaju toliko stila i jedan cool dojam s kojim se zabavno igrati. I kostimi bi trebali biti zabavni!

Nacional: Tko je za vas Romeo, kada govorimo o literaturi, i što Shakespeare znači vama kao njegovu sunarodnjaku?

Obožavam Shakespearea i volim što ga nikada ne možeš u potpunosti dobro shvatiti. Svako značenje može biti različito, svaka misao se lako može promijeniti, nikada ništa nije fiksno u njegovim predstavama i tako je uzbudljiv. Romeo pogotovo ima puno takvih karakteristika; u jednom trenutku improvizira pjesmu, tada slika fantastični svijet, a odjednom koristi logiku i retoriku da bi nekoga u nešto uvjerio. Zaista me iznenađuje koliko je inteligentan.

Nacional: Diplomirali ste na Royal Birmingham Conservatoire, ali već ste dosad imali vrlo aktivnu i uzbudljivu glumačku karijeru. Kritike na vaš rad redom su izvrsne, što kažete na to?

Nadam se da ste u pravu! Imao sam nevjerojatno puno sreće u svojoj karijeri. Radio sam s nekim krasnim ljudima i zahvalan sam što mogu to ponoviti s ovim „Romeom i Julijom“. Mogu pričati o predstavama u kojima sam bio i kako sam radio na izvedbi, ali u većini slučajeva moj uspjeh kao izvođača ovisio je o redatelju i drugima iz postava. Oni čine predstavu onime što jest. Kada svi rade zajedno, tada pohvale i dobre recenzije dođu. I što više mi uživamo u radu, to će biti bolji rezultati, tako da je to win-win situacija.

Nacional: Zašto ste se odlučili posvetiti glumi, što vas inspirira?

Išao sam u waldorfsku školu „Rudolf Steiner“ koja se većinom fokusira na umjetnost, a kazalište je dio toga. Radili smo dosta komedija dok sam bio ondje, a to je zaista potaklo moj interes za glumačku karijeru. Jedna od mojih prvih uloga bila je uloga svećenika u Shakespeareovoj „Dvanaestoj noći“. Nisam imao nijednu rečenicu i bio sam tri školske godine mlađi od ostatka postava. Ipak, redateljica je bila moja profesorica, pozvala me da im se pridružim i pretvorila je u zabavnu ulogu za mene. Tada sam prvi put zaista osjetio uzbuđenje potpuno angažirane publike. Kombinacija toga i slobode za stvaranjem karaktera, kao i prilika da pričam priču, razlozi su zašto volim ovaj posao.

Nacional: Predstava koja je izazvala puno pozornosti je društveno angažirana „Kids Play“ – o prostituciji među djecom i tinejdžerima, ali i o studentima koji prodaju svoje tijelo da bi si platili troškove studija. Koliko vam je bilo važno sudjelovati u takvom projektu, treba li kazalište biti angažirano?

Mislim da je vrlo važno, da. Ne mislim da kazalište treba biti samo to, ponekad je važno samo se malo nasmijati i uživati u dobroj priči. Ali nekada predstava može ostati u čovjekovoj glavi dugo vremena i može utjecati na nečije odluke. Ako predstava može na neki način utjecati na nečiji život nabolje, onda mislim da je važno staviti prave predstave ispred prave publike i učiniti ono što možemo kako bismo nekome pomogli. „Kids Play“ je učinila upravo to i ne mogu reći koliko je ljudi čekalo nakon predstave da mi kaže koliko im je to značilo. Čuo sam od članice publike da je njezin prijatelj bio toliko dirnut predstavom da je odmah istoga dana napustio festival i otišao doma provesti vrijeme s obitelji. Takve stvari kod svakoga osiguraju da voli svoj posao!

Nacional: Kako vidite kazalište danas, treba li se mijenjati, je li se promijenilo?

To je teško pitanje. Pretpostavljam da je kazalište uvijek u promjenama pa je teško reći. Svakako fluktuira između dobrog i lošeg, ali rekao bih da na svakom kazališnom festivalu na koji odeš možeš naći predstavu koja oduzima dah. Na Edinburgh Fringe festivalu, gdje je „Kids Play“ debitirao, mnogi ljudi su mi rekli da je to ta njihova predstava.

Nacional: U Hrvatskoj ima mnogo kazališta i u velikoj većini u njima su glumci zaposleni, članovi su stalnih ansambala. U Velikoj Britaniji i u još mnogim europskim državama nije tako, već glumci moraju ići po audicijama, nema stalnog posla, na tržištu ste. Koliko je to dobro? Pomaže li to kreativnosti ili glumcu stvara dodatni stres?

I jedno i drugo. Na neki način teško je jer ima puno nesigurnosti kada ne znaš otkud će doći idući posao ili koliko ćeš dugo biti bez posla. S druge strane, to znači da je raspon poslova na kojima glumac može raditi puno širi. Zbog te nesigurnosti često radimo poslove koje obično ne bismo. Radio sam predstavu lani koja je imala puno više smisla za publiku nego za mene. Ali naučio sam puno iz toga i iskreno vjerujem da me je učinilo boljim glumcem i ne bih to mijenjao ni za što na svijetu.

Nacional: Kakvi su vam planovi?

Počinjem raditi na emisiji „The Good Scout“. Ne mogu reći previše o čemu je riječ jer je još u pripremi, ali mogu reći da sadrži Hitlerovu mladež, engleske skaute i zaplet koji mijenja njihove živote zauvijek. Isti su pisci kao i za „Kids Play“, tako da vjerujem da će ostaviti trag.

Komentiraj