Na svijetu ne postoji puno gradova koji toliko fasciniraju zaljubljenike u arhitekturu kao što je Brasilia, brazilska prijestolnica koja je izgrađena doslovno iz ničega za samo pet godina sredinom 20. stoljeća. Architectural Digest donio je priču o povijesti ovog osebujnog grada.

Grad je službeno dovršen i otvoren prije 60 godina, 1960. godine. Tada je bio jedinstven na svijetu, s radikalnim i umjetničkim urbanim planom Lúcia Coste, upečatljivim građevinama Oscara Niemeyera, te avangardnim pejzažima koje je dizajnirao Robert Burle Marx.

“U ovom trenutku Brasilia se smatra modernom utopijom koja izražava optimizam i povjerenje u budućnost”, izjavio je Steffen Lehmann, ravnatelj Arhitektonske škole Sveučilišta u Las Vegasu i nekadašnji šef UNESCO-ove katedre za održivi razvoj. Monumentalnost grada pokazala je kako Brazil želi da ga svijet doživljava – kao progresivnu silu. Danas, 60 godina kasnije, ova je metropola i dalje hvaljena kao jedan od najimpresivnijih projekata 20. stoljeća, ali možda samo u teoriji i povijesnim knjigama. U praksi, Brasilia se borila da zadrži svoj izvorni identitet grada budućnosti.

PHOTO: Pixabay

Iako ima samo 60 godina, korijeni Brasilije datiraju još u 1789. godinu, kada je revolucionar Joaquim José da Silva Xavier, poznat i kao Tiradentes, prvi predložio ideju o premještanju glavnog grada iz obalnog Rio de Janeira u središnje mjesto u unutrašnjosti Brazila. Taj zahtjev je uvršten u brazilski Ustav 1891. godine, ali plan je krenuo s ostvarivanjem tek 1956. godine, u mandatu predsjednika Juscelina Kubitscheka.

Sredinom prošlog stoljeća ideje planiranja gradova nije bila baš toliko neuobičajena. Kao primjer navedimo SAD, koje su vlastiti glavni grad Washington isplanirali od temelja, i to na prijelazu 19. stoljeća. Nešto slično napravila je i Australija s Canberrom, stoljeće kasnije.

Ipak Lúcio Costa imao je jedinstvenu viziju rasporeda grada koji se razlikovao od velikih uzdužnih planova Washingtona i Canberre. Svoje je planove predao na javni natječaj koji je raspisao predsjednik Kubitschek. Nazvan ‘Pilot Plan’, poprimit će zaobljenii oblik koji su mnogi uspoređivali s avionom ili pticom u letu, koja je, pak, simbol napretka. Prema tom planu, grad ima centralizirano središte za niz monumentalnih vladinih zgrada (‘Trg triju sila’), kao i stambene blokove i mnogo zelenila, a sve to dizajnirano je oko sustava autocesta, jer – automobili su bili budućnost. Kubitschek je proglasio Costu pobjednikom, a arhitekt za obratio prijatelju Oscaru Niemeyeru, s kojim je dizajnirao brazilski paviljnom na Svjetskom sajmu u New Yorku 1939. godine, kako bi mu pomogao u realizaciji i osmišljavanju zgrada kojima će napuniti grad.

PHOTO: Pixabay

Niemeyer je bio vizionar brazilskog modernističkog pokreta, najveća inspiracija bio mu je francuski arhitekt Le Corbusier, a Brasiliji je donio čvrst osjećaj futurizma s bijelim zgradama s kiparskim siluetama. Jedno od njegovih najslavnijih djela postat će katedrala Brasilia. I dok je ostatak svijeta na ove zgrade gledao kao vizionarske, one su bile u duhu vremena tadašnjeg Brazila. Lehmann dalje objašnjava da modernistička arhitektura nigdje drugdje na svijetu nije bila toliko prihvaćena kao nacionalni stil nego u Brazilu 1940-ih i 1950-ih godina.

Iako je grad imao reputaciju modernističke ikone, neki kritičari u pitanje dovode pridržavanje grada modernističkim načelima. Brian Carter, profesor arhitekture iz Buffala, kaže da je to na neki način bilo razočarenje u smislu razvoja i modernog pokreta jer se plan puno više oslanjao na klasicizam ili neoklasicizam, ili pak barok s izoliranim spomenikom u središtu Vlade. To se kosi s težnjama modernog pokreta, koji je bio više egalitaran.

Najviše kritika Brasilia je dobila zbog one infrastrukture koja ju je i učinila pionirskom. Arhitekt Kobi Karp iz Miamija kaže da do kraja nije zaživjela originalna ideja da se stvori progresivni grad koji bi jamčio dobru i jednaku kvalitetu života za sve građane. Kao primjer navodi da gradu nedostaje ‘tipičan ulični život’ karakterističan za druge brazilske gradove. Iako je prvotna ideja o konceptu grada usmjerenom na automobile bila uzbudljiva i nova u to vrijeme, danas se društvo razvilo i više cijeni višenamjenske urbane planove, u kojima imaju prostor za šetnju i druge aktivnosti. U tom smislu, plan Brasilije previše je krut, a problem je samo pogoršan statusom UNESCO-ove svjetske baštine. On ograničava ponovni razvoj, iako se broj stanovnika značajno povećao.

PHOTO: Pixabay

Brasilia je danas četvrti brazilski grad po veličini u kojem živi oko dva i pol milijuna ljudi. Ipak, manje od deset posto stanovništva živi na području ‘Pilot Plana’. Svi ostali žive u predgrađima. Lehmann naglašava da je izvorna jezgra grada bila namjenjena višoj srednjoj klasi i političarima. Ostali žive u 27 okolnih satelitskih stambenih naselja, koja su slična brazilskim favelama. Oni nisu bili u originalnoj zamisli Coste, ali su se razvili kako bi sprijačili prenapučavanje ‘Pilot Plana’. Danas, pak, ističe socioekonomsku nejednakost koja muči velike svjetske gradove, a posebno one u Brazilu.

Lehmann ističe da i danas postoji veliki osjećaj ponosa u glavnom gradu. Stanovnici poručuju da obožavaju svoj grad i da se nikada neće preseliti niti u jedan drugi brazilski grad. “Kad razmišljam o Brasiliji, još uvijek sam u nevjerici u pogledu sposobnosti realizacije sna na takvoj razini i ambiciji, koja je potpuno bez presedana”, kaže arhitekt Amir Kripper iz Bostona.

PHOTO: Pixabay

Na kraju, spomenimo i neke osnovne informacije o gradu. Smješten je u saveznom distriktu Distrito federal na središnjoj 1000 metara visokoj visoravni Planalto cental, unutar savezne države Goias. U gradu se nalaze sjedišta svih grana brazilske uprave i 124 inozemna veleposlanstva. U gradu se nalaze i sjedišta biskupije, sveučilišta, mnogih brazilskih tvrtki, a obližnja međunarodna zračna luka Brasília, treća po veličini u Brazilu, ga povezuje sa svim većim brazilskim gradovima i mnogim međunarodnim odredištima.

Među znamenitostima Brasilije, uglavnom Niemeyerovim projektima, ističu se Palača nacionalnog kongresa (Congresso Nacional), Katedrala, te uz umjetno jezero predsjednička palača Palacio Alvorada. Ostale znamenite građevine su: Zgrada vlade (Palácio do Planalto), Vrhovni sud, Avenija ministarstava, Panteon Juscelina Kubitscheka i Nacionalno kazalište.