Predsjednica Republike Hrvatske u srijedu je održala govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda.

Govor predsjednice prenosimo u cijelosti:

“Vaše ekscelencije, uvažene dame i gospodo, poštovana predsjednice Opće skupštine,

Živimo u vremenima velikih prilika i ozbiljnih izazova. Više smo međusobno povezani nego ikad, ali svijet je i dalje podijeljen na različite načine.

Tehnološki razvoj omogućio je našem svijetu doista postati globalno selo. Naši građani su postali dobro informirani globalni građani i na njih snažno utječu događaji u svijetu. Oni očekuju globalno vodstvo u ovim vremenima brzih promjena i velike složenosti i traže inspiraciju u svima nama.

Što je to što ljudi traže danas? Moćne riječi? One više nisu važne. Moćna djela? Da, svakako. Ali ponajprije ono što ljudi očekuju najjednostavnije su geste koje nas povezuju, koje pokazuju našu suosjećajnost i međusobno poštovanje. Očekuju integritet i nadahnuće.

Ovog je ljeta nogomet, od svih zbivanja, bio u središtu svjetske pozornosti i na trenutak nas je ujedinio u našim težnjama za izvrsnošću.

Nakon uspjeha naše nogometne reprezentacije, primila sam brojne čestitke i poruke iz svih krajeva svijeta. Od Kine, Australije i Saudijske Arabije do Trinidada i Tobaga i Nepala. Svima zahvaljujem na lijepim riječima.

“HRVATSKA reprezentacija je stvarno izvrsno odigrala… osvojila je naša srca”, ljubazno je napisao Vishal Bagale iz Indije, a Shabbir Allam poručio je na hrvatskom: “SVI KAO JEDNO!”

Gilberto Castillo iz Kolumbije je napisao: Muy merecida para un país que se supera como gran ejemplo, después de las duras situaciones históricas vivadas. Todo un ejemplo a seguir.

Opshori Nondona, 14-godišnja djevojka iz Dhake, Bangladeša, bila je osobito uporna u slanju poruke u kojoj je napisala: “Ove godine cijeli je svijet prepoznao malu prelijepu Hrvatsku kroz strast i moć nogometa. Sada svijet zna koliko moćna jedna mala, prelijepa zemlja može biti”.

Ovo je tek mali dio takvih poruka i ono što je većini njih zajedničko, što sam mogla iščitati u svakoj od njih, jest kako je Hrvatska – zemlja koja nema veliku površinu, velik broj stanovnika ili veliko gospodarstvo – na ovaj način postala metafora za sve ove plemenite ljude, po tome što jedna zemlja može učiniti kako bi nadahnula druge i stigla na vrh svijeta, osvojivši srca ljudi širom svijeta i potičući oduševljenje zbog spoznaje kako i njihova, i svaka zemlja može učiniti isto.

“Vrijednost nacije ne mjeri se po njezinoj veličini”, istaknuo je Bernard Stem iz Francuske. I, doista, za izvrsnost ne trebate fizičku veličinu; trebate srce i upornost, i prije svega trebate podijeliti viziju s drugima i raditi zajedno kako biste postigli uspjeh. Nije važna veličina nečijeg teritorija; važna je veličina i kvaliteta ideja. Količina nije jedino mjerilo za značaj; već je i odlučnost u postizanju cilja.

Pojedinačni igrači možda jesu pokazali veliku vještinu i tehničke sposobnosti na terenu, ali uspjeh su ostvarili jer su igrali zajedno kao tim.

Ekscelencije,

Ujedinjeni narodi su mjesto gdje moramo pokazati svoju spremnost djelovati zajedno. Naši protivnici su mnogi: siromaštvo, glad, nedostatak obrazovanja, nejednakost spolova i isključivanje žena u mnogim društvima, opasnost za okoliš, ugrožena sigurnost i pogaženo ljudsko dostojanstvo. Mi – čelnici – trebamo na sebe gledati kao na tim koji treba raditi zajedno, iskoristiti prednosti svoje moći i rješavati se svojih slabosti kako bi naš svijet postao bolji i kako bismo bili nadahnuće za izvrsnost na globalnoj razini.

Trebali bismo voditi ne samo u upravljanju kriznim situacijama i rješavanju problema, već i u širenju nade i optimizma. Moramo pokazati našu humanost, solidarnost i suosjećanje. Pri tome moramo, iznad svega, poštovati jedni druge. Poštovanje je naše najvrednije sredstvo.

Naša je odgovornost kao države članice UN-a održati relevantnost, učinkovitost i djelotvornost naše organizacije i biti spremni za svaki mogući izazov.

Međutim, nije dovoljno podići svijest o najvažnijim pitanjima. Moramo također poticati usvajanje potrebnih instrumenata i okvira, a prije svega osigurati njihovu provedbu. Bez takvog pristupa ovaj će podij ostati samo globalna pozornica. Samo riječi bez djela.

Tijekom godina naučili smo, često težim putem, kako i vlade i međunarodne organizacije imaju svoje granice. To nas je također poučilo o vrijednosti i važnosti uključivosti te o važnoj ulozi koju privatni sektor, akademska zajednica, civilno društvo i pojedinci mogu imati na mnogim različitim područjima.

Hrvatska ima mnogo Luka Modrića i ne samo u sportu. Naši ljudi postižu izvrsnost na raznim područjima: imamo Marina Soljačića, modernog Nikolu Teslu koji razvija bežični prijenos energije; Ivu Tolić s njezinim revolucionarnim radom u biologiji molekularnih stanica; Ivana Mrvoša, izumitelja pametnog namještaja za gradove budućnosti; Matu Rimca, sa svojim električnim automobilima – navedimo njih nekoliko među bezbroj drugih.

Odgurnimo formalne granice naših ustanova dalje od sebe! Prigrlimo talent kojim smo okruženi u obilju!

Budimo nadahnuće kroz znanost i inovacije, kroz naše sjajne pojedince kod kuće i u našoj dobro organiziranoj, marljivoj dijaspori širom svijeta. Budimo nadahnuće našim predanim i neumornim radom u Ujedinjenim narodima. Djela, a ne riječi. Uključivanje, a ne isključivanje ili izolacija. Osnaživanje. Motivacija. Sve su to ključevi uspjeha.

Mi jesmo globalno selo, ali smo sve češće skloni propustiti priliku da globalnu agendu unesemo u naše domove, zajednice i obitelji. Isto tako, zaboravljamo staviti naše domove, zajednice i obitelji na globalnu agendu. Potrebne su velike tragedije uzrokovane katastrofama, globalnim krizama, ratovima i klimatskim promjenama kako bi nas podsjetile na ono što svi mi možemo izgubiti.

U današnjem svijetu takav pristup utjelovljen u multilateralizmu pod sve je većim pritiskom. To je osobito zabrinjavajuće jer države ne mogu samostalno rješavati najvažnija pitanja za čovječanstvo. Multilateralizam je nužan, ali slažem se s onima koji pozivaju na promjene u multilateralnom sustavu. Ne smijemo biti zadovoljni i moramo ponovno razmotriti desetljećima stare mehanizme i instrumente kako bismo ih prilagodili modernim vremenima i suvremenim potrebama.

Dame i gospodo,

Hrvatska je ove godine obilježila svoju petu godinu članstva u Europskoj uniji. Hrvatska je primjer koji svjedoči o transformacijskoj snazi članstva u EU, o prednosti pristupanja u područje na kojem su mir, sloboda, ljudsko dostojanstvo i blagostanje standardi, a ne puki ideali. Iz tih razloga, među ostalima, Hrvatska snažno podupire daljnje proširenje EU na naše jugoistočno susjedstvo.

Riješiti preostala pitanja vezana uz ostavštinu rata i istovremeno se posvetiti regionalnoj suradnji i dobrosusjedskim odnosima od iznimne je važnosti. U tom okviru ćemo se i dalje usredotočiti na prava manjina, nestale osobe, nadležnost za ratne zločine, ratne žrtve i na procesuiranje ratnih zločina na nacionalnoj razini.

Dobri i uzajamno korisni susjedski odnosi uvelike ovise o riječima koje dolaze preko granice. Za inflamatornu i revizionističku retoriku, potaknutu političkim potrebama u zemlji, ponekad je za izgovoriti potreban samo trenutak; međutim, popravljanje narušenih odnosa traje mnogo, mnogo dulje.

U Bosni i Hercegovini, našem prvom susjedu i zemlji od najveće važnosti za Hrvatsku, vidimo nakon izbora u listopadu rizik za pravnu sigurnost i političku i institucionalnu stabilnost zbog neuspjeha u provedbi izmjena izbornog pravnog okvira kako bi se u potpunosti poštivala prava i jednakost triju konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – u skladu s odlukom Ustavnog suda o legitimnoj i razmjernoj zastupljenosti konstitutivnih naroda na svim razinama vlasti, uključujući i Predsjedništva.

Iako dijalog na relaciji Beograd-Priština trebaju voditi te dvije strane, mi moramo biti pažljivi i izuzetno oprezni kada se radi o prijedlozima s mogućim posljedicama za regiju, ponajprije u pogledu ideja o teritorijalnim promjenama ili razmjenama. U suprotnom, mogli bismo otvoriti Pandorinu kutiju potencijalnih novih teritorijalnih pretenzija koje mogu uzrokovati ozbiljnu nestabilnost i sigurnosnu prijetnju.

Isto tako, postoje primjeri nadahnjujućih događaja koji dokazuju hrabro vodstvo. Toplo pozdravljamo potpisivanje sporazuma o pitanju imena koji je nedavno postignut između Skoplja i Atene te se nadamo kako će referendum ove nedjelje biti ključni poticaj uspješnom nastavku euroatlantske integracije zemlje.

Dame i gospodo,

usvajanjem Agende 2030., zajedno s povijesnim Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama i Akcijskim planom Addis Abeba, poslali smo snažnu poruku nade za bolju budućnost.

Međutim, kako bismo uspjeli u našim nastojanjima, moramo mobilizirati sve partnere na zajednički rad. Tako možemo postići društveni napredak, zaštititi okoliš, stvarati gospodarski rast i graditi pravedniji, stabilniji i mirniji svijet.

foto HINA/ White House/ Andrea Hanks/ ds

Klimatske promjene koje izmiču kontroli jedna su od najozbiljnijih prijetnji čije učinke redovito vidimo – od valova topline i šumskih požara, više ne samo u Kaliforniji ili na Sredozemlju, nego i na mjestima poput Skandinavije – do tajfuna povijesnih razmjera u Japanu ili na Filipinima, i topljenja ledenih pokrivača na sjevernom i južnom polu.

Nijedna zemlja ne može se zaštititi od negativnog utjecaja klimatskih promjena. Hrvatska nije iznimka. S više od tisuću otoka, otočića i grebena, te uz bogatu povijest mediteranskog nasljeđa, provedba ciljeva Agende 2030. sada je od ključne važnosti za budućnost Hrvatske.

Kao diljem svijeta, i u Hrvatskoj bilježimo do sada besprimjerne promjene u temperaturi mora i svjedočimo neizmjenjivim promjenama u ekosustavima. U predivnom Jadranskom moru, jednom od najčistijih na svijetu, već smo registrirali više od 20 novih vrsta tropskih riba, od kojih su neke iznimno invazivne i nepopravljivo mogu ugroziti ekološku ravnotežu.

Uskoro bismo mogli biti izloženi opasnosti od porasta razine mora, što je već egzistencijalno pitanje mnogih malih otoka diljem svijeta. Procjenjuje se kako će do 2100. godine razina Jadranskog mora porasti gotovo pola metra i potopiti dijelove povijesnih gradova poput Splita, Trogira ili Dubrovnika. Zato akcija zbog klimatskih promjena nije apstraktno pitanje, već ozbiljno pitanje koje zahtijeva našu stalnu i zajedničku pozornost.

Jedna od najvažnijih mjera u svezi s pitanjima vezanih uz klimu i održivi razvoj odnosi se na preokretanje demografskih trendova na našim otocima. Oni se pretvaraju u mjesta gdje su škole bez djece, a crkve bez krštenja i vjenčanja.

No problemi s kojima se mnogi otoci suočavaju zajednički su i globalni. Moramo osigurati povoljniji prijevoz i veze između otoka i kopna. Moramo osigurati vodoopskrbu, odnosno čistu vodu, i bolje zdravstvo. Trebamo uložiti u obrazovanje, tehnologiju, znanost i inovacije kako bi se društvo i obitelji ponovno razvijale na otocima.

Plavi rast mogao bi biti rješenje. To je dugoročna strategija za potporu održivom rastu mora i pomorskom sektoru u cjelini. Mora su pokretači gospodarstva i imaju velik potencijal za inovacije i rast, koji će do 2030. godine narasti dvostruko više od rasta stope gospodarstva.

EPA/JASON SZENES

Rast je posebno dobrodošao u brojnim područjima kao što su održivi obalni turizam, nove zdravstvene koristi, bolja povezanost otoka, održivi plavi rast i radna mjesta, biotehnologija mora, obnovljive energije, upravljanje pomorskim ekološkim prijetnjama i očuvanje ekoloških sustava i biološke raznolikosti, ali i poboljšanje sigurnosti u pogledu pomorskog prometa i prekograničnog pomorskog onečišćenja.

Jedno od pitanja koja bih posebno željela istaknuti danas je morski otpad, sve veći problem koji prijeti morskom životu u svim svjetskim oceanima, utječući na više od 600 morskih vrsta. Hrvatska obalna područja teško su pogođena zbog lošeg upravljanja otpadom kod naših susjeda na južnom Jadranu.

Moramo se žurno pozabaviti rastućim problemom plastičnog onečišćenja u našim morima i oceanima želimo li budućim naraštajima ostaviti svijet u kojemu se može živjeti. Plastični otpad, kojega svake godine oko osam milijuna tona završava u našim oceanima i morima, posebno zabrinjava jer je otporan na prirodnu razgradnju.

Plastično zagađenje ne utječe samo na život u moru već se njime unose toksične onečišćujuće tvari u prehrambeni lanac, kojemu su na kraju ljudi. Taj problem možemo riješiti obrazovanjem i poticanjem svih na razgovore i razmišljanje o plastici te mijenjanjem percepcije društva da se ta neuništiva tvar može smatrati “potrošnom”.

U tome smislu posebnu pozornost treba posvetiti Projektu čišćenja oceana. Njime se razvija prvi ostvariv način za oslobađanje svjetskih oceana od plastike, a njegova je prva misija – uklanjanje 50% Velikog pacifičkog tepiha od smeća u samo pet godina – započela prije nekoliko tjedana. U medijima su ga nazvali Pac Man, pozivajući se na popularnu staru video-igricu.

Mladić koji stoji iza tog izuma je briljantan znanstvenik hrvatskog podrijetla koji živi u Nizozemskoj, gospodin Bojan Šlat, i zaslužuje pohvalu danas ovdje ispod logotipa UN-a, na kojemu se jasno ističu naši oceani.

Hrvatska se već aktivno priprema za ispunjavanje svojih obveza prema Pariškom sporazumu.

Ekscelencije,

Ovo je bila godina reformi Ujedinjenih naroda, iz više razloga: ne samo zbog rezultata postignutih u ključnim sektorima mira i sigurnosti te razvoju i upravljanju UN-om, već i u transformacijskoj naravi naših zajedničkih napora, kako bi naša Organizacija bila spremna za 21. stoljeće. Svijet se znatno promijenio od 1945. i osnivanja Ujedinjenih naroda. U reformama nužno je pronaći ravnotežu između zadržavanja osnovnog okvira utemeljenog na Povelji Ujedinjenih naroda i nužne fleksibilnosti, potrebne za suočavanje s novim realnostima i suvremenim potrebama. Isto tako, u provedbi reformi Ujedinjenih naroda ne smijemo zaboraviti Agendu 2030.

Trebamo Ujedinjene narode koji će biti sposobni suočiti se sa stalnim promjenama i rastućim izazovima na međunarodnoj sceni – od pitanja regionalne sigurnosti, upravljanja sukobima, prijetnji za okoliš, ljudskih prava, do modernih tehnologija koje transformiraju područja rada i razoružanja.

Koristim se prigodom pohvaliti glavnog tajnika i cijeli njegov tim radi uloženih napora u postizanju reformi. Iako je pred nama još mnogo posla, možemo biti zadovoljni postignutim rezultatima, sukladno zadanim ciljevima u 2018. godini.

Dame i gospodo,

Ako se želimo pomaknuti naprijed i ne ostaviti nikoga za sobom; ako zaista težimo učiniti UN važnijima, a kroz to i učinkovitijima, moramo također shvatiti kako Ujedinjeni narodi jesu i trebaju biti više od New Yorka, Ženeve, Beča, Nairobija ili bilo kojeg drugog mjesta održavanja konferencija.

Multilateralizam započinje u našem vlastitom dvorištu i u našim mislima. To nije godišnji događaj. Mora biti našom dnevnom rutinom, naš način rada u svijetu.

Sve što želimo globalno postići, sve o čemu smo se do sada dogovorili pod ovim svodom bit će lakše ostvariti uz razumijevanje i potporu naših građana.

Kako bismo se suočili sa svim nedaćama i protivnicima koje sam spomenula u svom govoru, u pročitanoj i potpunijoj pisanoj verziji koju ste dobili, moramo pokazati odlučnost kako bismo preuzeli rizik koji je dio postupka odlučivanja. Moramo se otvoriti novim idejama. I moramo iskazati emocije, empatiju i, iznad svega, entuzijazam. Entuzijazam je zarazan!

Kao što je rekao Nelson Mandela (Madiba), čiju smo stotu obljetnicu rođenja jučer obilježili: “Uvijek je nemoguće dok se ne učini.”

Hvala vam!”, rekla je predsjednica u svom govoru.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sudjelovala je u srijedu, u New Yorku, na radnom doručku lidera u organizaciji Bloomberg Globalnog poslovnog foruma.

Drugi dan posjeta predsjednice New Yorku, obilježio je i niz bilateralnih susreta pa se tako Grabar-Kitarović već susrela s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom, a treba se susresti i s ukrajinskim kolegom Petrom Porošenkom.

Komentiraj