Vukušić: ‘Mladić koji je pucao na policajca nije nikakav heroj niti hrvatski mučenik’

Psihijatar Herman Vukušić objašnjava zašto je glorifikacija čovjeka koji je teško ranio policajca, a potom sebi presudio, pogrešna i opasna.

U ponedjeljak, 22. listopada 2020., u osam sati i šest minuta ispred zgrade hrvatske vlade na zagrebačkom Markovu trgu teško je ranjen 31-godišnji policajac kojeg je hicima iz automatske puške četiri puta pogodio 22-godišnjak. Napadač se potom uputio prema Jabukovcu gdje si je nešto prije devet sati oduzeo život. Iako je taj napad uništio živote obitelji policajca, kao i obitelji napadača, mnogi na društvenim mrežama gledaju na napadača kao na heroja i ostavljaju mu poruke podrške.

Psihijatar Herman Vukušić kaže da je to ponajviše zbog simbolike napada na institucije. “I prije nego što su se saznali detalji vezani uz lik i djelo preminulog počinitelja, sam čin napada na zgrade Vlade je simbol otpora prema institucijama koje predstavljaju vlast. Onda se može očekivati da će takvo nešto izazvati niz komentara, uglavnom iz populacije koja ima takve crte osobnosti koje mi stavljamo u sferu sociopatije. Dosta se toga saznalo i o počinitelju koji je odrastao u obitelji koja je vezana uz Domovinski rat. Neću reći točne uzroke napada, ali je poznato da su listopad i studeni posebno teška vremena za braniteljsku populaciju, a pogotovo za HOS-ovce jer se vidi da je došao iz obitelji bliske HOS-u. To su 1991. bila vremena najveće agresije. Mladić je sigurno bio uhvaćen u taj generacijski učinak traume. Traume njegova oca i strica mogle su se prenijeti na njega. U Hrvatskoj izučavamo to već neko vrijeme i to je dokazani fenomen. Te neke činjenice dovele su do toga da je puno građana počelo suosjećati s napadačem i da u njemu vide svojevrstan simbol otpora nekim smjerovima kojima ide aktualna Vlada. To je, naravno, posve pogrešan način neslaganja i manifestacije svoga nezadovoljstva. Ali važno je napomenuti da je takvo nešto mogao napraviti bilo tko, a ne samo netko iz braniteljske obitelji”, rekao je Vukušić za Zagreb News.

Vukušić kaže da takve poruke na društvenim mrežama mogu imati ozbiljne posljedice u društvu. “Ovaj val glorifikacije tog čina jako je nepoželjan i može dovesti do klime u kojoj se takva stvar može ponoviti. Zamislite tek kako se osjeća ranjeni policajac koji leži u bolničkom krevetu i čita kako je njegov napadač nacionalni heroj. Da je napadač došao malo kasnije, moguće je da bi nastradali drugi ljudi, kao i turisti. Onda bi se u inozemstvu čitalo kako Hrvati podržavaju napadača na njihove ljude. Mi možemo u jednu ruku biti empatični prema njemu i njegovoj situaciji, ali ne smijemo glorificirati njegov čin i on ni po čemu nije heroj.”

Napadačev profil na Facebooku ukinut je istoga dana kad se dogodio napad. “Zahvaljujem odgovornim službama što su brzo zatvorile profil jer se on počeo pretvarati u mjesto slavljenja zločina i slavljenja napadača kao mučenika”, rekao je Vukušić.

Vukušić kaže da u Hrvatskoj nije bilo puno heteroagresija ili agresija prema van nakon teških stresova koje smo proživjeli od rata do danas. “Zato smo imali jako puno samoubojstava unutar braniteljske populacije. Agresija je uglavnom bila usmjerena prema sebi. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva agresije prema van, u kojem se žrtva i počinitelj nisu poznavali.”

Hrvatska je u zadnje dvije godine proživjela dva velika stresa u obliku potresa i koronavirusa. Vukušić smatra da je zbog toga pao opći prag tolerancije na podražaje. Takva nervoza među ljudima mogla je dovesti do poruka podrške napadaču. “Da se nisu dogodili korona i potres, možda se ovaj slučaj ne bi dogodio. Nitko u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu, nije ostao imun na efekte pandemije i potresa. Ti efekti se još i povećavaju krivim postupcima onih koji odlučuju o našoj sudbini. Je li zaista potrebno svakodnevno kroz medije plašiti ljude zaraženima i oboljelima? Tako se neprekidno dolijeva ulje na vatru i sustavno se diže opća tjeskoba. Ti su podaci bitni za one koji donose odluke, a javnost bi o tome trebalo obavještavati jedanput tjedno. Jasno je da se u životu građana nešto mora popraviti.”

 

 

Komentiraj