U već tradicionalnom terminu, 30. prosinca, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena je nova dramska premijera; ovoga puta riječ je o “Idiotu” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog u režiji Vasilija Senina. Osim glumaca koji su već duže u ansamblu – Luke Dragića u ulozi kneza Lava Miškina i Bojana Navojca u ulozi Parfjona Rogožina, Jadranke Đokić, Gorana Grgića, Alena Šalinovića, Barbare Vicković, Olge Pakalović, Ive Mihalić i ostalih – u predstavi “Idiot” igra i nekoliko mladih glumaca kojima ravnatelj Drame Ivica Buljan redovito pruža priliku na velikoj sceni nacionalnog kazališta. Ulogama u ovoj predstavi Luca Anić, Marin Klišmanić i Tin Rožman, koji su već igrali u nekim predstavama HNK-a, prikupljaju toliko potrebno iskustvo.

Ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivica Buljan pojasnio je zašto je izabrao da baš “Idiot” bude na repertoaru ove sezone: “Zašto baš ‘Idiot’? Zato što taj razbarušeni roman daje savršeni uvid u psihu i odnose među ljudima koji zajedno žive u nekakvom ludom svijetu, s otkačenim tipovima koji razvijaju radnju u neočekivanim smjerovima ne dopuštajući nam predviđanje budućih događaja. A baš je ta razbarušenost pogodna za scensku realizaciju jer se otvaraju mogućnosti različitih pristupa djelu, kako u samoj adaptaciji tako i u redateljskom i glumačkom pristupu. U jednu riječ, ‘Idiot’ je izazov i po temi i po strukturi, zahtijeva veliki ansambl i uvjeren sam da smo na taj izazov dostojno dogovorili. ‘Idiot’ savršeno ocrtava trenutačno hrvatsko društvo, ali ne samo hrvatsko, to je jedna od odlika romana. Kao da je cijeli svijet poludio iako danas izgleda kao da u tom ludilu nema sistema. Čini se da se svi sudaraju poput loptica flipera, u ludom tempu današnjeg života. Dostojevski je u ‘Idiotu’ dao sjajnu matricu takvog nemotiviranog ludila koje vrluda, bez jasnog smjera i cilja. Zato smo posegnuli za tim naslovom: naime, kazalište je metafora samo po sebi, ono nikad nije puka fotografija života, ono svoj put prema svijesti i emociji gledatelja pronalazi posrednim putem, kao preko nekog mosta. U ovom slučaju obratili smo se Dostojevskom koji nam je dao fantastične lukove mosta prema sadašnjosti, lukove na kojima smo sagradili naš svijet koji će komunicirati s gledateljima i za koji se nadamo da će ih potaknuti na razmišljanje i postavljanje nekih važnih pitanja o životu.”

Buljan je pojasnio zašto je važno dati šansu mladim glumcima, što on kao ravnatelj Drame redovito čini. Neki od tih mladih glumaca stipendisti su HNK-a u Zagrebu, poput Tina Rožmana koji igra u “Idiotu”: “Drama HNK, kao i svako kazalište, ima svoj ansambl. Budući da se radi o stalnim članovima, koji su godinama vezani uz kazalište, uvijek se postavlja pitanje pomlađivanja ansambla. Stipendije HNK-a ustanovljene su kako bi se mladim glumcima pružila prilika da nastupaju na pozornici nacionalne kuće. Zašto je to važno? Zato što je taj odnos uvijek dvosmjeran. Stipendisti, s jedne strane, dobivaju priliku raditi sa svojim starijim kolegama, dok kazalište, sa svoje strane, dobiva priliku u praksi provjeriti jesu li ti mladi ljudi sposobni odgovoriti na izazove rada u velikom ansamblu, na velikoj sceni. Kazalište je umjetnost prakse, osnovno načelo rada u kazalištu je: pokaži, pokušaj, napravi. Stipendije su i svojevrsni uvjetovani poziv na kontinuirani rad u HNK-u u Zagrebu, a to je također jedna od najvažnijih stvari u glumačkom poslu: kontinuitet. Glumci ne umiru od rada, nego od nerada. Mladi glumci pogotovo su osjetljivi i zato je važno dati im šansu u kontinuitetu.”

Ravnatelj Drame objasnio je kako izabiru mlade glumce, u ovom slučaju Tina Rožmana, Marina Klišmanića i Lucu Anić. Promatrali su ih na Akademiji, a preporučili su ih i njihovi profesori:

“Semestralni ispiti na ADU jako su važni, no važne su i preporuke ili njihovih profesora ili starijih glumačkih kolega s kojima mladi studenti nakon druge godine znaju surađivati u izvaninstitucionalnim projektima. Važno je pri svemu tome imati na umu da nikakva preporuka ili pohvala ne može zamijeniti vještinu i talent mladog glumca kada se pojavi na sceni. Jedina mjesta gdje se oni dokazuju su dvorane za pokuse i pozornica, tada sve ovisi samo o njima. Neki se odmah snađu kao ribe u vodi, nekima treba malo više vremena i tako redom. Jedna ili dvije uloge ne znače puno, ali i to je početak. Uostalom, naš veliki glumac Božidar Boban je dajući savjet mladim glumcima, rekao: Gluma nije utrka na sto metara, to je maraton.”

Buljan smatra da je odnos mladih i iskusnijih glumaca nužan – mladi nose iskonsku energiju i zanos, prepuni su ideja, ideala, spremni su raditi cijeli dan, zanima ih umjetnost, žele se družiti, razmjenjivati zamisli, pitati, učiti: “Svima nama, starijima, uvijek je dobrodošla ta mladalačka energija. Stariji sa svoje strane mogu mlade naučiti kako rasporediti glumačku energiju tijekom predstave, kako ne upasti u zamku prvotnog oduševljenja iza kojeg uvijek slijedi očaj razočaranja. Ono što je svim kazalištarcima zajedničko, bez obzira na godine, zaluđenost je scenom i spremnost na igru, uz njegovanje mašte i čuvanje iskrenosti i prema sebi i prema drugima.”

Luca Anić mlada je 29-godišnja glumica koja već ima iskustva u ulogama u HNK-u u Zagrebu, a za ulogu Lucije Kos u drami “Tri zime” Tene Štivičić, u režiji Ivice Buljana, dobila je 2016. Nagradu hrvatskog glumišta za iznimno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina. Do njezine suradnje s HNK-om došlo je, kako je rekla, kada je prvi put nakon više od 30 godina raspisan natječaj za stipendiju HNK-a. U to vrijeme radile su se pripreme za predstavu “Daleka zemlja” Anice Tomić. Došla je na audiciju i prošla, dobila je ulogu Erne, svoju prvu u HNK-u. Nakon stipendije potpisala je ugovor:

“Ta prilika omogućila mi je današnju poziciju. Mladim ljudima treba puno prilika kako bi se mogli razvijati u svojoj profesiji i raditi na sebi, jer gluma je poziv koji se uči cijeloga života. Ne postoji gotov glumac. Uvijek se treba i može raditi na sebi. A za rad je potrebna prilika. U ‘Idiotu’ igram Aglaju Ivanovnu Jepančinu. Aglaja je najmlađa kći obitelji Jepančin, djevojka u koju se Miškin zaljubljuje. Jako je slojevita kao lik. Naglo mijenja raspoloženja. Ljudi su za nju ponekad igračke. Puna je ambicija, osjeća se zatočeno, sviđa joj se Miškin zato što je drugačiji. U vječnoj je borbi sa svojim osjećajima. Gradila sam lik kroz odnos s drugim likovima i svim poznatim faktima vezanima uz taj lik. To mi je dalo osnovnu građu, ostali slojevi su moja mašta, divni partneri i redateljevo vodstvo.”

Luca Anić smatra da je njezina odgovornost kao glumice velika, ali i da svaki lik sa sobom nosi odgovornost, bila uloga mala ili velika. Veliko joj je zadovoljstvo i čast igrati poznate likove ruskih klasika jer voli rusku literaturu, a dodatna čar je i imati ruskog redatelja: “Vasilij je redatelj specifičnog senzibiliteta, pritom je i glumac, lijepo je s njim raditi. Vrlo studiozno pristupa procesu, daje točne glumačke smjernice, izbacuje nas iz sigurne zone, pomiče naše granice. Probe su nam intenzivne i zahtjevne. Ruska škola. Predstava u načelu prati radnju romana, ali kako je gotovo nemoguće doslovno uprizoriti roman od više od 600 stranica, u našoj adaptaciji stavljen je naglasak na dijelove koji tematiziraju ljudske odnose i naglašavaju opreku između pojedinca – Idiota i društva oko njega. Zahvalna sam Bogu što mi je podario tu mogućnost i stavio me na pravo mjesto, u pravo vrijeme, s pravim ljudima. Sretna sam što sam dio ansambla krovne kazališne institucije u Hrvatskoj i što još od Akademije imam priliku raditi s našim velikanima, na velikoj sceni.”

Marin Klišmanić 23-godišnji je glumac iz Kaštela kojemu je ovo druga uloga u HNK-u. Kako je rekao, do njegove suradnje s HNK-om došlo je kada ga je redatelj Bobo Jelčić pozvao da igra u njegovu autorskom projektu “Tri sestre”, čija je premijera bila ove jeseni: “Iz tog iskustva naučio sam biti posvećen svom radu. Mislim da sam na Akademiji odškrinuo neka vrata glasovnih i tjelesnih sposobnosti koje sada želim nastaviti razvijati, a HNK je prava stvar za to jer ne pruža mogućnost skrivanja iza svojih manirizama i naučenih obrazaca. Na sceni HNK-a naprosto se sve vidi. Rijetko sam imao priliku iskusiti osjećaj kakav je biti na sceni kao što je velika scena HNK-a u Zagrebu. Njena veličina na neki način, ipak, pruža neku vrstu intime ako je se pravilno iskoristi.”

I Klišmanić je opisao svoju suradnju s redateljem Vasilijem Seninom. Smatra da je jako rigidan:

“Pazi se na svaki detalj i ništa se ne prepušta slučaju. Dosad se nisam susreo s takvim redateljem. On je zaista znalac i ne samo u svom području, već u čitavoj kazališnoj konstelaciji. ‘Idiot’ ocrtava malograđanstvo koje u Hrvatskoj cvjeta već neko vrijeme pa je stoga gotovo idealan trenutak za postavljanje tog djela na scenu. Mislim da se i danas takve pojedince koji vjeruju u ljude smatra idiotima. Roman je naprosto čaroban jer tumači ljudsku prirodu i ulazi u samu srž duše.”

Zagrepčanin Tin Rožman 25-godišnji je student pete godine Akademije dramske umjetnosti i stipendist HNK-a. Igrati na sceni HNK-a predivan je osjećaj koji nosi i veliku odgovornost, smatra Rožman, ali kazalište je kazalište i potrebno mu je uvijek pristupati s jednakim žarom. Pojasnio je kako je došlo do njegove suradnje s nacionalnom kazališnom kućom: “Na trećoj godini Akademije pristupio sam audiciji za predstavu ‘Ciganin, ali najljepši’ u režiji Ivice Buljana te sam prvi put dobio priliku zaigrati na daskama nacionalne kuće u ulozi Mirze. Od tada sam dobio još nekoliko prilika i koristim ih za učenje od starijih kolega, od odnosa prema predstavi, ulozi, do bilo kojeg segmenta našega rada, uključujući i odnos prema ljudima, na čemu sam iznimno zahvalan i sretan. Svaka je pružena prilika važna jer znači da te netko prihvaća i da u tebi vidi neki potencijal koji treba izgraditi do kraja, pogotovo nama mladima koji se tek trebamo dokazati, a kada se to pritom dogodi u HNK-u, može samo biti veliki poticaj da se radi još više.”

U ‘Idiotu’ Tin Rožman igra Kolju, najmlađeg sina u obitelji Ivolgin, napola propaloj aristokratskoj obitelji koja se bori za nekadašnji ugled, no međusobni razdori i problemi u tome ih sprječavaju: “Kolja je dječak od 14 godina u 19. stoljeću te je, s jedne strane, na razmeđi djetinjstva i odrasle dobi. Iako je u to vrijeme on polako već i bio smatran odraslom osobom, što u njegovoj glavi zasigurno stvara pomutnju zbog društva i društvenih normi koje ne razumije. Priprema za ulogu raste iz komunikacije s redateljem i ansamblom, gradi se zajednički iz dogovora i situacije predstave. Roman prikazuje pojedinca koji je već ocrtan svojim karakteristikama i bolestima te smješten u kalup društva, no zbog iznenadnih otkrića, novca i nasljedstva, uvučen je u spletke društva koje nije zdravo, dok je njegova unutarnja težnja samo sve otvoreno reći, bez primisli i normi koje društvo nalaže te pronaći svoj kutak svemira. Neki su romani i priče svevremenski, ovo je je jedan od tih primjera, stoga mislim da vrijeme za postavljanje takvog romana na scenu nikada nije pogrešno. A ovo vrijeme možda jest idealno.”

Ravnatelj Drame HNK u Zagrebu Ivica Buljan najavio je da Drama nakon “Idiota” priprema novi projekt “Berlin”, redatelja Dalibora Matanića i dramaturga Ivora Martinića. Paralelno s radom na toj predstavi, mladi dramaturg i redatelj Ivan Penović radit će na autorskom projektu “Znaš li tko sam ja?” u takozvanoj Tonskoj dvorani. U proljeće je premijera “Kafka na žalu” Harukija Murakamija, u Buljanovoj režiji i u dramatizaciji Franka Galattija.

Poseban program HNK vezan je i uz obilježavanje hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, koje počinje 1. siječnja: “Drama HNK u Zagrebu pokazat će svoje najbolje predstave. Uz to su organizirana brojna gostovanja važnih europskih kazališta. Gostovat će redatelji Tiago Rodriguez iz Portugala, Christoph Marthaler, Fabrice Murgia, Ane-Cecile Vadalem, Ivo van Hove. “Tri zime” gostuju u Bruxellesu i Gdansku, “Tri sestre” u Sofiji i Budimpešti, “Antigona” u Liegeu i Modeni…” zaključio je Buljan.