‘Mjuzikl ‘Ljepotica i zvijer’ bit će pravi kazališni spektakl’

U Velikoj dvorani Lisinski premijerno će se izvesti mjuzikl ‘Ljepotica i zvijer’, jedan od najvećih brodvejskih hitova. Vanda Winter i Buga Marija Šimić kao Ljepotice te Fabijan Pavao Medvešek i Matko Knešaurek kao Gaston, dio su glumačke postave mjuzikla kazališta Komedija koji je režirao Leo Mujić

Ljepotica i zvijer’’ ljubavna je bajka o mladoj Belle, djevojci iz provincijskog gradića, i Zvijeri – vladara obližnjega dvorca, čarolijom preobličena princa koji, želi li povratiti svoje ljudsko obličje, mora naučiti voljeti i biti voljenim. Istoimeni mjuzikl je adaptacija Disneyjeva filmskog hita iz 1991., ujedno i prvog animiranog filma nominiranog za nagradu Oscar za najbolji cjelovečernji film, ravnopravno s ostalim igranim ostvarenjima. Svoj kazališni život započinje tri godine kasnije na Broadwayu, kada je skladano šest novih skladbi, uz izvornih osam koje su u cijelosti preuzete iz filma. Mjuzikl je doživio izniman uspjeh, igrao je u kontinuitetu punih 13 godina sakupivši oko 5500 izvedbi i postao deseta najdugovječnija brodvejska produkcija svih vremena. U zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija 22. rujna prvi put će se izvesti mjuzikl ‘’Ljepotica i zvijer’’, u režiji i koreografiji Lea Mujića. Predstava se neće izvoditi na Komedijinoj sceni, već u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Taj je mjuzikl već bio postavljen u Hrvatskoj, 2006. u Gradskom kazalištu Trešnja u režiji Dore Ruždjak Podolski, kad je 2008. Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Belle dobila Vanda Winter. Vanda ovaj put, 16 godina kasnije, ponavlja ulogu Belle u alternaciji s Bugom Marijom Šimić, Gastona igraju Fabijan Pavao Medvešek i Matko Knešaurek u alternaciji, dok Zvijer igraju Ivan Glowatzky i Igor Drvenkar u alternaciji. Nacional je ekskluzivno snimio dvije Ljepotice – Vandu Winter i Bugu Mariju Šimić – te dva Gastona – Medvešeka i Knešaureka.

Kako kaže Vanda Winter, uloga Belle bila je prva koju je dobila nakon što je primljena na studij glume, negdje pred kraj druge godine:

„Dakle, to su zaista bili ‘povoji’ i prilika koja mi je pružena bila mi je ogroman poligon za učenje. Dora Ruždjak koja je predstavu režirala, bila je izrazito pedantna i ‘peglala’ je s nama svaku intonaciju te se uopće jako posvećeno odnosila prema glumcima i glumi. Otada je prošlo 16 godina i lijepo je da me dirigent Krešo Batinić koji je, usput rečeno, na taj projekt također došao kao mladi korepetitor te je s tom predstavom na koncu i diplomirao u klasi pokojnog maestra Šuteja, a i redatelj i koreograf Leo Mujić i dalje vide kao Belle. U odnosu na to iskustvo danas sam svakako zrelija i u glumačkom i u životnom smislu, što mi s jedne strane olakšava i oplemenjuje proces rada na ulozi, ali u principu ponovno idem ispočetka, svježe, motivirano i znatiželjno, jer me vode i inspiriraju kako novi kreativni tim, tako i novi partneri i partnerice.“

Buga Marija Šimić, Matko Knešaurek, Fabijan Pavao Medvešek i Vanda Winter, koji u alternaciji igraju Ljepoticu odnosno Gastona. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Kaže kako je tijekom pripreme ove uloge fokusirana na sadržaj, a zatim na vještinu kojom ga nastoji iznijeti. Kaže da je Leo Mujić, redatelj predstave, vrhunski baletni koreograf sa svjetskom reputacijom, njegovo polazište izražavanja su tijelo i kretanje: „Veliki je perfekcionist i iako je, naravno, svjestan da u ovom slučaju ne radi s prvacima klasičnog baleta, iznad svega cijeni preciznost i disciplinu. Odlično razumije scenu i ima nepogrešiv osjećaj za dramski naboj. Jako mi je zanimljiv ovaj proces koji kreće iz njegova ugla i nastojim ga maksimalno iskoristiti, kako za predstavu, tako i za sebe ubuduće. Belle je po svojoj kvaliteti protuteža dvjema ‘zvijerima’ u komadu: ukletom princu koji je skupo platio danak svojoj oholosti, te Gastonu koji će svoj danak tek platiti. Njezina snaga bazira se na vrlinama blagosti, strpljenja, mudrosti i samopouzdanja, koje suprotstavlja surovosti, agresiji, bešćutnosti i narcizmu, a uči nas da su ljubav i predanje drugome najjače transformativne sile u svemiru.“

Odgovorila je i na pitanje ima li u glavi Disneyeve produkcije kad igra takve naslove ili je prirodnije kad sama stvori taj lik sami. Vanda Winter kaže da je Disney jamac određenog produkcijskog nivoa. Licenca pod kojom se radi u principu traži stalan nadzor nad materijalom koji je ustupljen, ali uloge i priču koja mora poteći između redova napisanog teksta i propisane forme, koja će jedina na koncu publiku prikovati ili ne, kreiraju izvođači sami.

Vanda Winter osvrnula se i na proteklo teško pandemijsko razdoblje u njezinu matičnom kazalištu Komedija. Hoće li se osjećati posljedice te dvogodišnje stanke?

„Ako je suditi po protekloj sezoni, te posjećenosti i ovacijama na 250. izvedbi ‘Mamma Mije’, prvoj nakon što su ukinute sve mjere, nimalo! Mislim da su nakon svega ljudi itekako željni glazbe, plesa, velikih predstava, a vjerojatno i bajki koje nas doduše razonode, ali nas kroz arhetipove jednako vraćaju temeljnim životnim mudrostima i spoznajama.“

‘Postoje autoriteti koji vole podcjenjivati mjuzikl, iako vidim da svakom kolegi koji se bavi dramskim repertoarom imponira poziv u glazbenu predstavu’, kaže Vanda Winter

Vanda Winter pojasnila je zašto voli mjuzikl, što mjuzikl daje glumcu. Ako se nju pita – sve: „Postoje, doduše, određeni autoriteti kod nas koji iz nekog razloga vole podcjenjivati taj žanr, iako u praksi vidim da svakom mojem kolegi koji se pretežno bavi dramskim repertoarom imponira, dobije li ga, poziv u glazbenu predstavu. Imam iskustvo i jednog i drugog i bez ikakve namjere omalovažavanja ili difamiranja tvrdim da je u drami jednostavnije igrati, nego u mjuziklu. Mislim da forma nije izgubila na važnosti, niti na atraktivnosti, jer publika mjuzikle voli. Iako se po produkcijskim uvjetima ne možemo uspoređivati s inozemstvom, manjak popratne raskoši nadoknađujemo predanošću, voljom i vještinom ljudi koji doslovno izgaraju na sceni, pa smo ne jednom od publike čuli da preferiraju naše izvedbe u odnosu na one koje su vidjeli na Broadway ili West Endu, što je ogroman kompliment i nemjerljiva satisfakcija. Nadam se da će novo vodstvo Komedije znati prepoznati i cijeniti upravo kapital u ljudima koje predvodi i da će u svom mandatu činiti sve kako bi kazalište funkcioniralo na vrhunskom nivou kakav jedino i zaslužuje.“

Teško je zamisliti ijedan mjuzikl u Hrvatskoj, a da u njemu ne igra Vanda Winter. Još od 2003., kad je prvi put igrala u mjuziklu – u ‘’Kosi’’ – ta je forma uvijek na njezinom repertoaru. Pjeva i izvan kazališta, glazba je njezina velika ljubav: „Ne samo to, od nje je sve krenulo. Kao mlada debitantica na našoj glazbenoj sceni imala sam tu sreću da su me pozvali na audiciju za ‘Kosu’. Nazvao me osobno Vlado Štefančić, u ono doba kad smo tek počeli nositi mobitele uokolo, a anegdotalno je što sam mu se povratno mogla javiti tek kad mi je završio zadnji sat u školi. Zahvaljujući njemu, mjuzikl mi je otkrio ljepotu glumačkog izraza i otvorio vrata jednog novog prostranstva u koje sam se toliko zaljubila da sam odlučila u njemu ostati zauvijek. Formalno glumačko obrazovanje stekla sam na ADU, ali činjenica je da me u jednakoj mjeri odgojila i moja, danas matična, Komedija. Ponosna sam i zahvalna što me bivši ravnatelj Niko Pavlović izabrao i pozvao u ansambl koji je godinama brižno okupljao stvarajući nezamjenjiva glumačka imena. Iako me, naravno, privlači i čisto dramski repertoar, mišljenja sam da svoj puni potencijal mogu ostvariti jedino u glazbenom teatru. Zbog toga često i rado gostujem drugdje, ali ne bih se mogla trajno zamisliti ni u kojem drugom kazalištu. Što se glazbene karijere tiče, ostala je valjda u meni potreba konačno zatvoriti i taj krug. Prošlog ljeta potpisala sam ugovor s Dallas Recordsom te uz autorski i supervizorski doprinos Aljoše Šerića radimo album. U kazalištu zadnjih godinu i pol idem iz projekta u projekt, pa glazbu objavljujem nešto sporije nego što bih voljela, ali upravo se, evo, veselim izlasku novog singla, planiranog za listopad. Konačno sam, između probi i predstava, stigla snimiti spot i baš sam uzbuđena!“

Buga Marija Šimić isto tako igra Belle, a iako je diplomirala operno pjevanje, kaže kako je do opere ‘’došla’’ zato što je bila zaljubljena u mjuzikl. Htjela je studirati mjuzikl u Londonu, pa je počela uzimati satove pjevanja kod Dubravke Krušelj koja joj je zadala da pjeva ariju ‘’Caro mio ben’’:

„Ja sam se totalno zaljubila i otišla u operu. Međutim, mjuzikl mi je uvijek bio u srcu, a kako smo u prosincu u Maloj sceni radili lutkarsku operu ‘Velika tvornica riječi’ poslala sam snimku svojoj profesorici pjevanja i ona me nazvala i pitala zašto se ne bih okušala u mjuziklu. I taman je tada došla audicija za ‘Ljepoticu’! Uživam u ovom iskustvu jer u Maloj sceni igram puno predstava u kojima sam sama na sceni, a u ovom mjuziklu nas je 50! Još je i orkestar tu koji nas prati, veliko je oduševljenje prisutno. Jako sam sretna zbog prilike da mogu plesati, u operi mi uvijek nedostaje malo intenzivnija fizička aktivnost. Plesala sam dugi niz godina i baš uživam u činjenici da mogu sve svoje vještine pokazati na sceni.“

Matko Knešaurek drugi put je u mjuziklu, dok je Fabijan Pavao Medvešek nagrađen za ulogu u ‘Eviti’. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Kad je uloga Belle u pitanju, Buga Marija Šimić odmalena je bila fascinirana Disneyjevim princezama, a kaže da je Belle uvijek bila nešto posebno, drugačije: „Podijelila sam nedavno na Facebooku fotografiju na kojoj kao osmogodišnja djevojčica nosim haljinu iz filma ‘Ljepotica i zvijer’ koju mi je mama kupila u Disneyjevoj trgovini. Nisam se skidala iz nje! I u školu sam je nosila! Mnoge su djevojčice sanjale da postanu Disneyjeve princeze, a Belle je drugačija princeza. Ona je ta koja donosi odluke, ona je odgovorna za svoje odluke, ona je hrabra – na kraju spasi i svog oca i Zvijer. Ona je potpuno drugačiji karakter od mene, prizemna je, nježna, empatična. Gledala sam mjuzikl u Londonu u kojem je Belle bila dosta promijenjena, mislim da se ne bi trebalo otići u takvu krajnost. Ona mora biti Belle. Ja sam, naravno, dodala nečeg svojeg u nju. Mjuzikl koji radimo produžen je, ima više songova nego što je to u filmu pa će biti i više mogućnosti pokazati Belle kao osobu.“

O redatelju i koreografu Leu Mujiću i Buga Marija Šimić ima samo riječi hvale. Kaže da je svima jako izazovno raditi s njim zato što Leo ide iz tijela, on je koreograf i plesač:

„Privilegij mi je samo gledati ga kako svoje tijelo koristi u prostoru, to je lekcija sama po sebi. Raditi ulogu iz tijela je nešto novo za mene i zaista uživam u otkrivanju nekih novih stvari. Napravio je spektakl! Koliko god je naporno, uživam jer me ovo iskustvo gura izvan svake granice ugode. Zahvalna sam mu jer u svima nama vidi ono što ni ne znaš da možeš. Gura te da budeš bolji. Istražujem drugu stranu sebe jer po prirodi sam muškasta, imam puno muške energije, čvrsta sam. A za Belle istražujem mirniju, nježniju, fluidniju, prizemljeniju energiju koja je i dalje snažna, ali nije divljačka i prodorna.“

Unatoč tome što debitira u mjuziklu i uživa u ovom iskustvu, Buga Marija Šimić nastavlja raditi i operu. Kaže da se oslobodila, nakon Akademije, tih nekih kućica u koje ih stavljaju:

„Često slušam ‘Ti si operna pjevačica, moraš pjevati samo operu.’ Kad sam upisivala Muzičku akademiju pitali su me ‘A što je s glumom?’. A ja odmah pomislim ‘Pa naravno da u operi i glumim! Onda sam preuzela Malu scenu pa su me pitali ‘Što je s pjevanjem?’. Ja sebe smatram izvođačem, ja pričam priču kroz koji god medij smatram da je to potrebno. Moj je životni poziv ispričati priče, a manje je važno hoću li ih otpjevati, otplesati ili odglumiti. Odlučila sam da ne želim stavljati barijere ispred sebe u tom smislu.“

‘Mjuzikl je uvijek imao prostor u Hrvatskoj, a sada je u usponu jer su ljudi željni dobrih priča i lijepe glazbe, a i sve je više glumaca zainteresiranih za taj format’, kaže Pavao Medvešek

Kad je mjuzikl u Hrvatskoj u pitanju, smatra da je produkcija izvan kazališta Komedija oskudnija, ali za to postoji i dobar razlog. Buga Marija Šimić smatra da problem u hrvatskom obrazovnom sustavu jest to da ne postoji osposobljavanje za mjuzikl: „Pjevače se ne uči glumi i plesu, a glumce se ne uči pjevanju niti sviranju instrumenata, sustavno i kontinuirano. Glumci u Komediji su genijalni, ali samo zato što su i prirodno nadareni i jer su izvan sustava dodatno radili na svojim vještinama. Komedija ima fantastičan ansambl, ali zapravo smo mi svi došli iz jednog medija pa smo se priučili drugome. Ja sam jako zahvalna na ovom iskustvu, naučila sam jako puno od tih divnih ljudi. Već sa šest godina znala sam da želim biti u mjuziklu, pa me mama naučila da moram svladati brojne vještine – pjevati, svirati violinu, stepati – da bih imala neku šansu baviti se time. Ja sam se za to pripremala, ali za mjuzikl se ne obrazuje kadar sustavno. ‘Ljepotica i zvijer’ će biti spektakl, ali imati veći broj produkcija diljem Hrvatske i to vrhunske kvalitete bez osiguranja sustava puno je teže. Na Muzičkoj akademiji, primjerice, operni pjevači školuju se samo u operi i to s velikim naglaskom na lied. Scenski pokret imamo jednom tjedno, učimo klasične plesove, ali to je nedovoljno. Glume ima nedovoljno, posebno dramske glume. A na Akademiji dramske umjetnosti, pak, koliko sam čula – pokret ne podrazumijeva razne plesne stilove, a pjevanje imaju jednu godinu. Dakle, sustav se ne brine da postoji kadar. Zato ansambl Komedije zaslužuje divljenje, jer to što oni rade u takvim uvjetima je genijalno. Jer nema glumaca koji dođu s Akademije i spremni su za rad u mjuziklu na temelju samo onoga što su tamo naučili.“

U Maloj sceni, gdje je umjetnička ravnateljica, nakon premijere nove predstave za bebe ‘’Priča o snovima’’, krajem listopada pripremaju predstavu ‘’Rusalka“ u režiji Ivice Šimića koja spada u dramsko i operno kazalište. Vraćaju se operi. Pronašli su nišu koja je u kazalištu iznimno potrebna, a ne postoji – osvještavanje djece o operi.

Kad je lokacija u pitanju – dvorana Lisinski – Buga Marija Šimić kaže da je drugačiji osjećaj igrati u njoj: „Ja sam u dvorani provela puno vremena, ali u zboru. Često sam pomislila kako bi bilo lijepo stati u središte te scene i igrati neku predstavu kao solist. Lokacija je dosta važna, ovo je velika scena i jako velika dvorana i moramo voditi računa o tome da pričamo i pjevamo tako da dopremo do gledatelja u zadnjem redu. A znamo koliki je Lisinski. Svi su pokreti na sto posto, sve je veliko i jako. Jedan korak u pokusnoj dvorani sad je pet koraka na sceni Lisinskog. Zahtijeva veliku kondiciju. Nemam tremu jer se osjećam spremnom. Tremu najbolje ubija spremnost. Osjećam se ‘unutra’ i veselim se podijeliti to naše iskustvo s publikom. Mjuzikl daje posebnu energiju. Kako Leo Mujić kaže, kad se spoji audio i video ne možeš ostati ravnodušan. Stvori se posebna energija, sva osjetila rade i poseban je osjećaj biti dio ovoga.“

Buga Marija Šimić debitira u mjuziklu, a Vanda Winter za Ljepoticu ima Nagradu hrvatskog glumišta. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Fabijan Pavao Medvešek u ‘’Ljepotici i zvijeri’’ igra Gastona. Kaže da je njegov fokus na Gastonovu stavu i držanju jer treba napraviti ulogu koja je beskrajno umišljena i nepodnošljiva, a opet na neki način simpatična:

„Gaston je klasičan umišljeni i napuhani tip koji ne bira sredstva kada nešto želi postići. Smatram da je tipičan Disneyjev negativac i tako na kraju i završi. Kad je u pitanju neki lik koji je već poznat, volim istražiti sve opcije na internetu jer vjerujem da se neki lik s razlogom već godinama istražuje. No isto tako težim svojim rješenjima kako bih izgradio nešto novo i stvorio lik koji smatram svojim. ‘Ljepotica i zvijer’ je prekrasna bajka koju poznajem odmalena i glazba koja oduzima dah. Ne postoji osoba koja ne voli gledati kako ljubav pobjeđuje, a ova priča to prikazuje na prekrasan način tako što spaja najnježniju osobu u komadu sa zvijeri, doslovno, i to samo uz pomoć ljubavi.“

Medvešek je 2020. dobio Nagradu hrvatskoga glumišta baš za ulogu u mjuziklu, igrao je Chea u ‘’Eviti’’. Kaže da svoj posao smatra pričanjem priča, a dodatkom glazbe na vrhunsku priču oplemenjuje se svaki događaj u toj priči i iluzija postaje gotovo savršena: „Glumac u mjuziklu ima priliku kroz pjevane brojeve potpuno osloboditi svoj izražaj i takav osjećaj je jedinstven. Od trenutka kada je, nakon pandemije, ponovo bilo dopušteno imati veći broj ljudi na pozornici mi nismo prestali igrati mjuzikl naslove i vrlo je bilo jasno da je baš to nedostajalo i glumcima i publici. Svi smo se vratili puni žara i nadam se da više nikada nećemo imati toliku pauzu. Nadam se da će publika uživati kao što smo mi uživali u procesu stvaranja ‘Ljepotice i zvijeri’ jer to je s razlogom jedan od najuspješnijih mjuzikala i ako izvedemo sve što smo zamislili i kako smo zamislili, uopće ne sumnjam u uspjeh ove produkcije. Mjuzikl scena je uvijek imala svoj prostor u Hrvatskoj, a smatram da je sada u jednom ludom usponu jer su ljudi željni dobrih priča i lijepe glazbe, a i sve je više glumaca koji pjevaju i koji su zainteresirani za taj format.“

Matko Knešaurek drugi je Gaston, a ovo mu je – nakon uloge u iznimno uspješnom mjuziklu ‘’Mamma Mia!’’ – druga uloga u ovoj kazališnoj formi. Fokus kad je ‘’njegov’’ Gaston u pitanju jest na stvaranje lika, da bude u službi uloge, fokus je usmjeren na njegovu narcisoidnost, kako ga ja on doživio: „Gaston je samodopadan čovjek, od tuda sve kreće, od posture tijela, glasa kretnji kroz prostor. On je narcis, egoist, čovjek koji voli sebe i samo sebe, kod njega nema neću ili ne mogu, u filmu je vrlo vješto prikrivena ta doza agresije, ali mislim da je lik ima. Gaston postaje negativac u onom trenutku kada nije sve po njegovom, tada se pokazuje njegovo pravo lice. Sigurno da je slika o Gastonu napravljena putem filma i crtića pa imam već ponuđeno nešto od samog kreatora cijele priče, ali ja ću ipak dati svoj mali doprinos i ‘obojati’ njegov lik na svoj način.“

‘Za mjuzikl se u Hrvatskoj ne obrazuje kadar sustavno. Pjevače se ne uči glumi i plesu, a glumce se ne uči pjevanju niti sviranju instrumenata’, smatra Buga Marija Šimić

Knešaurek je pojasnio zašto je ta priča toliko popularna, tako univerzalna. Tema borbe dobra i zla univerzalna je:

„Ako pogledamo Disneyjev opus filmova i crtića – od Pepeljuge, Trnoružice, Snjeguljice, Male sirene… Svi imaju istu temu – borba dobra i zla – svaka ima svoj tijek i način pripovijedanja i zato su bezvremenske. Mjuzikl je forma koja traži od glumca, odnosno pjevača sve kvalitete koje posjeduje. Govorim o pjevanju, plesu i glumi – sve se to mora objediniti, postaviti i dozirati da ne bi bilo pretjerivanja jer nitko to ne voli gledati. Mjuzikl te drži ‘budnim’, da se tako izrazim, budnim tako da za vrijeme predstave morate kompletno biti, svim svojim bićem, prisutni u svakom trenutku, i kad niste na sceni. Mjuzikl je jedna velika obitelj koja ga postavlja mjesecima, trening koji stoji iza svega toga i količine proba su impresivne, potrebne su da bi na kraju sve izgledalo pred publikom da je lako, iako ponekad nije tako.“

Knešaurek kaže da je mjuzikl scena u Hrvatskoj jaka i kvalitetna kao i prije i da bi joj se više pažnje trebalo davati. Treba, kaže, publiku ponovno naučiti da ide u kazalište i gleda i dramske predstave kao i mjuzikle: „Ova pandemija je iza nas, nadam se, i sada je vrijeme da se vrati ona stara slava popunjenosti kazališta i da se publika vrati na njoj dobro znano mjesto – na predstave kazališta Komedija.’’

Komentiraj