Mjuzikl “Byron”, novi naslov zagrebačkog Gradskog kazališta Komedije, premijerno je postavljen u petak u režiji Ivane Čoh po glazbi Darka Domitrovića, za koju je libretist Miro Gavran kao predložak uzeo život velikog engleskog pjesnika Lorda Georgea Gordona Byrona, u koji je ugradio vlastitu priču o ljubavi i izdaji.

Osim činjenice da je bio veliki pjesnik, i da je bio hrom, iz Byronova je života uzeo podatak da je proveo nekoliko godina života u Italiji, od čega tri godine – od 1817. do 1820. – u Veneciji, koja je nakon napoleonskih ratova pripala austrijskoj kruni.

U Gavranovoj epizodi, Byron se – na premijeri ga je utjelovio Đani Stipaničev, kojemu je alternacija u toj ulozi Dražen Bratulić – na svoj način “engleskog lorda kojemu ništa nije sveto” priključuje pobuni Venecijanaca protiv nametnutih austrijskih gospodara.

A njih utjelovljuje general austrijske vojske (Adalbert Turner), koji je u grad stigao u pratnji svojih dviju kćeri – starije, udane Brigitte (Sandra Bagarić) i mlađe, romantično platonski zaljubljene u Byrona preko njegovih stihova, Marije (Danijela Pintarić).

Zaplet se temelji na tome da Maria Byronu piše pismo u kojemu mu izražava svoje golemo divljenje, ali ga potpisuje samo s “generalova kći”. Tomu Byron, poznati ženskar, ne može odoljeti pa se odmah uputi osobno upoznati svoju obožavateljicu. Stigavši u hotel Amor, gdje njih dvije odsjedaju, susreće Brigitte, koja se odmah zaljubi u slavnog pjesnika te mu prešuti da ona uopće nije ta generalova kći koja mu je pisala.

Čoh je glazbenu predstavu Darka Domitrovića odlučila postaviti makabrično, smještajući protagoniste na mračnu scenu na kojoj se prizori izmjenjuju kao dijapozitivi, a likovi kreću poput ukočenih lutaka, bez stvarnih emocija.

Atmosfera se zato nastoji sugerirati scenografijom – u rješenju Stefana Katunara scenski se rekviziti izmjenjuju kao u kazalištu lutaka, pravocrtno se unose i iznose i spuštaju sa stropa, dok se dubinu scenskih prizora nastoji dati pozadinskim projekcijama prostora, koje je osmislio Ivan Lušičić Liik.

24.02.2017., Zagreb – U kazalistu Komedija odrzana svecana premijera mjuzikla Byron.
Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Glazbeni brojevi uključuju pjesme kao što su “Dva bisera”, U ime krune carske”, “Ja ljubim tvoj stihove”, “Zar moglo je drugačije”, “Ne znam tko si ti”, ili “Na valovima ljubavi”, a njihov su vrhunac uglazbljeni stihovi Byronove najpoznatije pjesme “She Walks in Beauty”, koju je Dražen Bratulić preveo kao “Ljepotom hodi”.

Dok Danijela Pintarić pjeva o nadnaravnoj ženskoj ljepoti koja je pjesnika ostavila bez daha, plesači Mateja Ivanković i Emil Kuzminski izvode iza njezinih leđa prekrasan i zahtjevan ples na svili, što je bio i apsolutni vrhunac čitavog mjuzikla.

To je prepoznala i premijerna publika, koja je plesače ispratila velikim aplauzom i ovacijama.

Plesači se pojavljuju i u drugim scenama, a uz Mateju i Emila, izvođači su članovi baletnog ansambla Komedije, Marko Herceg, Mario Jukić, Tamara Masnjak i Ivana Mesec.

Sve se događa u vrijeme karnevala, a efektan je i ples “lažnih Byrona” uz pjesmu “Sloboda iza maske” – naime, velikoga romantičara svi u Veneciji rado imitiraju, a kada se pročuje da ga traže austrijske vlasti, svi se muškarci počnu oblačiti kao on i hramati.

U Gavranovoj priči, Brigitte odluči pobjeći s Byronom, no njezina se izdaja razotkrije, dolazi do razilaženja među sestrama, a Byron se ipak pokaže neuhvatljivim.

U tu su osnovnu priču o strasti i izdaji rubno upletene i druge teme – vlasnica hotela Amor, Lukretia (Mila Elegović), stara je generalova neprežaljena ljubav, dok ljubavni odnos između Byronova batlera Fletchera (Dražen Čuček), neostvarenog šekspirijanskog glumca i mlade Venecijanke Gite (Nina Kaić Madić) želi naglasiti razlike u mentalitetima između hladnih Engleza i “vrućih” Talijana.

U pozadini su prisutni prijepori između lokalnog stanovništva i austrijskih pridošlica. Talijansku vlast predstavlja ravnatelj policije Giulio, čiju je ulizivačku i licemjernu prirodu duhovito interpretirao Nedim Prohić. Prohić se pojavljuje i u ulozi svećenika armenskog samostana, u epizodi kojoj je namjera asocirati na Byronovu fascinaciju armenskom kulturom.

Glumački ansambl čine još Ivan Magud i Adnan Prohić kao karikature talijanskih policajaca, a u predstavi nastupaju i zbor te orkestar kazališta Komedije, kojim je na premijeri dirigirao Dinko Appelt.