Objavljeno u Nacionalu br. 1089, 14. ožujak 2019.

NAKON ŠTO SU LOKALNI ČELNICI ODBILI potpisati anekse ugovora kojima bi zakup državnog zemljišta prenijeli zrcalnim društvima ‘novog’ Agrokora, u cijeli slučaj umiješalo se i Državno odvjetništvo koje je načelnicima općina i gradova poslalo ‘mišljenje’ kojim se od njih traži da potpišu anekse

Kada su veliki poslovno-financijski i političko-pravosudni kumovi zaključenja Nagodbe s vjerovnicima Agrokora, visoko pozicionirani u Vladi, DORH-u, bankama i privremenoj Upravi Agrokora, danas Fortenova grupi, shvatili da bi novoosnovana zrcalna društva nastala na ostacima dosadašnjih povezanih poduzeća mogla ostati bez najvažnijeg resursa za daljnje poslovanje, poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu – jer Zakon o poljoprivrednom zemljištu odluku o tome prepušta općinama i gradovima na čijem se području oranica nalazi – brže-bolje domislili su se novom načinu da provedu svoj naum: prijenos ugovora o zakupu 33 tisuće hektara sa starih na njihova zrcalna društva više neće temeljiti na Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, nego na tzv. lex Agrokor, na kojemu se zasniva sama Nagodba.

Tako imovinu i sva prava starih Agrokorovih kompanija namjeravaju prenijeti zrcalnim društvima u vlasništvu stranaca, i to bez potpisa lokalnih čelnika koje Zakon u primjeni od 1. siječnja ove godine jedine ovlašćuje na raspolaganje državnim zemljištem. U tom cilju podigli su ne samo čelnike ministarstava nadležnih za tu problematiku, nego i Državno odvjetništvo koje bi po prirodi svoga posla trebalo štititi pravni sustav RH i javne interese hrvatskih građana, a ne stranog kapitala i strvinarskih investicijskih fondova koji bi se preko noći domogli vrijednih nekretnina, imovine i prava što su ih pokoljenja domaćih ljudi stvarala desetljećima.

GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIK DRAŽEN JELENIĆ tako se najvjerojatnije po političkom nalogu vrha vlasti upeo protiv dobrobiti ponajviše baranjskih općina, ali i drugih jedinica lokalne samouprave diljem Hrvatske u kojima stara društva iz sustava Agrokora imaju zakupljeno državno poljoprivredno zemljište. Svoje zamjenike angažirao je kako bi snagom i autoritetom institucije nadležne za progon kriminala pritisnuli čelnike općina i gradova i akrobatskim pravnim tumačenjima iskamčili od njih potpise na anekse ugovora o zakupu, čime bi državnu zemlju prepustili novim zrcalnim društvima u vlasništvu stranaca specijaliziranih za brzo i lako bogaćenje.

Od načelnika i gradonačelnika svojim dopisima traže potpis aneksa ugovora i uvjeravaju ih kako on, u stvari, ima samo deklaratoran značaj pa priznaje već postojeće stanje, jer ugovor o zakupu ionako je, tvrde Jelenićevi ljudi, već prenesen zrcalnim društvima po sili Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, odnosno lex Agrokor. Čine to u formi “mišljenja”, kako ih se poslije ne bi moglo prozivati da su ikome davali obvezujuće naloge.

Prijenos ugovora o zakupu 33 tisuće hektara sa starih na njihova zrcalna društva više se neće temeljiti na Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, nego na tzv. lex Agrokor, na kojemu se zasniva nagodba

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO TAKVO JE “MIŠLJENJE” POSLALO načelnicima i gradonačelnicima dopisom zamjenika glavnog državnog odvjetnika Borisa Koketija od 28. siječnja – dakle punih šest dana nakon što je Nacional od 22. siječnja upozorio da bi upravo oni, uskraćivanjem svoga potpisa, mogli ne samo lišiti zrcalna društva prava zakupa takvog zemljišta, nego i dovesti u pitanje Nagodbu s vjerovnicima Agrokora – te pet dana nakon što je to isto 23. siječnja utvrdio predsjednik saborskog Odbora za poljoprivredu, Tomislav Panenić.

Neovisno o tome jesu li im Nacionalova, ili upozorenja saborskog Odbora, ukazala na manjkavost pravne osnove na koju su se pozivali nastojeći dobiti potpis na aneks ugovora, ili ih je prosvijetlilo nešto drugo, DORH u “mišljenju” poslanom općinama i gradovima više ne spominje Zakon o poljoprivrednom zemljištu, nego se poziva samo na tzv. lex Agrokor.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu u čl. 41. st 3/i određuje da se prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu uz suglasnost Ministarstva prenijeti na pravnu osobu koju je zakupnik osnovao. Mogu, znači da i ne moraju, što načelnika i gradonačelnike ne obvezuje na potpis takvog prijenosa.

Tako je sudbina zrcalnih društava Agrokorovih kompanija pa i same Nagodbe kao najveće gospodarsko-političko-pravosudne intervencije otkad je samostalne Hrvatske, čija se težina mjeri u milijardama eura, prema tom Zakonu u rukama ljudi s pukom lokalnom izbornom legitimacijom.

KAKO MINUCIOZNO IZVEDEN PROJEKT – plaćen i funkcijom potpredsjednice Vlade – ipak ne bi ovisio o potpisu načelnika općina, DORH je oštro promijenio pristup “obradi” lokalnih čelnika. Svoje “Mišljenje” o tome kako se reflektira Nagodba utemeljena na lex Agrokor na ranije sklopljene ugovore o zakupu, poslao je 28. siječnja čelnicima općina i gradova te od njih zatražio potpise na famozni aneks.

U NJEMU SE VIŠE NE SPOMINJE NEPOŽELJNI ZAKON o poljoprivrednom zemljištu, na temelju čijih su odredbi Jelenićevi ljudi na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede 21. prosinca od načelnika tražili suglasnost i potpis. Sada su kao učinkovitiji izvukli lex Agrokor, lokalne čelnike doveli pred gotov čin i zatražili potpise, tješeći ih kako oni ionako imaju samo deklaratoran značaj pa se njima ništa ne određuje, nego samo potvrđuje stanje.

Načelnici baranjskih općina na koordinaciji što ju je potkraj veljače održao gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob, zatražili su novi sastanak u Ministarstvu poljoprivrede s ministrom Tomislavom Tolušićem i mjerodavnim stručnjacima koji bi im pojasnili pravnu situaciju i njihovu ulogu u davanju državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup. Prethodni sastanak na koji je Tolušić poslao svoga državnog tajnika Tugomira Majdaka i savjetnika za poljoprivredu u Agrokoru Vladu Čondića Galinčića, načelnici ocjenjuju neuspjelim.

Iz Mišljenja DORH-a, pak, zaključuju da ne mogu spriječiti dugogodišnje održanje nepovoljnih ugovora naslijeđenih iz doba bivših ministara poljoprivrede, koji su državnu zemlju dali u zakup po nerealno niskim cijenama pa za nju dobivaju tek nekoliko stotina kuna po hektaru. Kako su cijene zakupa na tržištu višestruko veće, njihovi općinski proračuni ostaju uskraćeni za milijunske iznose.

Zbog toga ih je saborski zastupnik Ivan Lovrinović na sjednici Odbora za poljoprivredu izvrijeđao, nazvao ih izdajnicima i rekao da ih sve treba strpati u zatvor ako potpišu ponuđeni aneks ugovora. Dopis iz DORH-a nikog ne obvezuje jer u pitanju je samo “mišljenje”, a ne nalog pa im u slučaju pozivanja na odgovornost ne bi mogao poslužiti kao opravdanje zbog nanošenja štete općinama i gradovima koje vode.

NEKA OPĆINSKA VIJEĆA U BARANJI odlučila su odbiti aneks ugovora i naložila načelnicima da ga ne potpišu. Tako je načelnik Općine Bilje Željko Cickaj ustvrdio da ih ničija mišljenja ne obvezuju “jer će nas sutra netko tužiti i stradat ćemo, a svi će oprati ruke od ‘mišljenja’”. Kolege načelnike pozvao je na jedinstvo jer, kako je rekao, “sve dok smo razjedinjeni, raskupusat će nas kako hoće i završit ćemo kao što uvijek Baranja završi. Ovo nam je jedinstvena prigoda da dođemo do zajedničkih ciljeva i dobijemo što više”, očekujući Tolušićevo propisivanje najniže cijene zakupa, što im je obećao nakon prošlog sastanka te traže da ona bude tisuću kuna po hektaru.

Načelnik Općine Čeminac Zlatko Pinjuh smatra kako Vlada ima sve instrumente da provede svoju volju i bez njih, načelnika. “Potpisali aneks ili ne, oni će ugovore zadržati provedbom Nagodbe kao ovršnom ispravom. Sve što mi možemo jest isposlovati cijenu zemljišta kao u Jarmini, gdje je bivši ministar Čobanković, u svojoj izbornoj bazi, isposlovao cijenu približnu tržišnoj i zato se oni ne bune. Ako ne potpišemo aneks, plašim se da nam neće plaćati ni naknadu koju sada dobivamo, a onda se možemo godinama suditi s državom”, upozorio je Pinjuh.

Vedran Kramarić, načelnik Kneževih Vinograda, požalio se da taj problem nitko s njima nije pravilno iskomunicirao. “Puno upitnika visi nam nad glavama. Na predbožićnom sastanku u Zagrebu nitko nam nije spominjao lex Agrokor ni ovršnu ispravu, nego smo čuli sasvim druge informacije od onih koje nam DORH sada šalje u ‘mišljenju’.”

USTAVNOPRAVNI STRUČNJAK S OSJEČKOG PRAVNOG FAKULTETA MATO PALIĆ, pak, kaže da jedinice lokalne samouprave nisu dužne nastaviti ugovorne odnose s novim zrcalnim tvrtkama Agrokora.

“Tumačenje DORH-a je pogrešno. Zakon o poljoprivrednom zemljištu onemogućio je eventualne malverzacije kako bi neplaćeni dugovi prema jedinicama lokalne samouprave ostali starim tvrtkama i s njima otišli u stečaj, a prava korištenja državnom zemljom bila prenesena novih zrcalnim tvrtkama bez javnog natječaja.”

Palić ističe da se ta pitanja uređuju upravo prema tome Zakonu, a ne po lex Agrokor, jer tako određuju dva načela iz rimskog prava na čijim su temeljima izgrađeni suvremeni pravni sustavi, pa i naš hrvatski: “To su načela ‘lex specialis derogat legi generali’ (posebni zakon potire / nadjačava opći) te ‘lex posterior derogat legi priori’ (potonji / noviji zakon ukida prijašnji / stariji). Prema oba načela Zakon o poljoprivrednom zemljištu mjerodavan je u rješavanju te problematike.”

I Srećko Jelinić, jedan od naših najpoznatijih stručnjaka trgovačkog prava, ističe da zakupac ne može dati državnu zemlju u podzakup.

“Novo društvo ima drugu pravnu osobnost i prenošenje ugovornih prava na njega bilo bi davanje zemlje u podzakup. Ako se to želi omogućiti zrcalnim tvrtkama Agrokorovih društava, neka se promijeni Zakon o poljoprivrednom zemljištu i raspolaganje njime preda Vladi RH. Dok je na snazi aktualni Zakon, čelnike općina i gradova ne može se prisiliti na prijenos ugovora drugoj pravnoj osobi pa ni zrcalnoj tvrtki. Prestankom postojanja pravne osobe nositelja zakupa, raskida se i s njom sklopljen ugovor o zakupu. Ne može se osnažiti ugovor koji je ex lege prestao postojati pa se ne može sklapati ni aneks ugovora kojeg više nema”, smatra Jelinić.

Napominje da Nagodba sklopljena pred sudom između dužnika i vjerovnika Agrokora ima snagu ovršne isprave, ali samo u odnosu na sudionike nagodbe, a općine i gradovi to nisu bili. Načelnici i gradonačelnici ovlašteni su raspolagati državnim poljoprivrednim zemljištem i raditi u interesu građana svojih općina i gradova.

Jelinić ističe i problem jednakopravnosti gospodarskih subjekata i zaštite slobodnog tržišnog natjecanja, jer novoosnovano društvo bilo bi privilegirano na tržištu u odnosu na konkurente koji zakupljuju državnu zemlju na natječajima po znatno višim cijenama. To je bio slučaj i s Beljem te ostalim Agrokorovim društvima koja su zemlju zakupila po cijenama nižim od tržišnih.

NA INTERNETSKOJ STRANICI AGENCIJE za zaštitu tržišnog natjecanja stoji da je zabranjeno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta, te primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju.

“Tko sada ima pravo sijati tu zemlju?” pita se Jelinić: “Je li to u ovom slučaju Belje ili Belje plus? Zašto bi Belje o svome trošku sijalo, znajući da prestaje postojati i da će urod prepustiti drugome, a taj drugi uživao plodove u čiji razvoj nije uložio te je i tako došao u privilegiran položaj na tržištu? Intrigira i pitanje zaštite interesa dioničara društava koja se gase, a odnose se na ugovorna prava na državnu zemlju? I prava zakupa imaju vrijednost, a zrcalne tvrtke koje nastavljaju koristiti državnu zemlju čiji su zakup preuzele, nisu preuzele i dioničare društava prethodnica.”

Zanimljivo je i kako se Vlada zalaže za zabranu prodaje državne zemlje strancima pa sada pritišće načelnike da produže koncesiju društvima u stranom vlasništvu. Na pitanja voditelja u emisiji “Otvoreno” HRT-a ministar Tolušić je odgovarao: “Nitko neće odnijeti zemljište iz Hrvatske” pa onda “Vidite kako je završio Agrokor, a bio je u hrvatskim rukama… Prema tome, kako nam Hrvatska stoji, mogli bismo i nju predati strancima i vjerojatno bismo imali viši životni standard.”