Predsjednik Odbora za pravosuđe Mišel Jakšić gostovao je u Newsroomu N1 televizije gdje je govorio o kaznenom zakonu, ali i o Zlati Hrvoj Šipek te aferi AP.

Na pitanje o tome hoće li se moći objavljivati neki dijelovi spisa za predmete za koje je podignuta optužnica, a za koje nema nikakvog utjecaja jer je istraga završena, objašnjava: “Nećemo, zato što se prvo moraju dogovoriti ministar i predsjednik Vlade. Očito je da u nervozi oko SMS-ova i inicijala, svega što isplivava vani i pokazuje kakav model upravljanja državom imamo. Ta nervoza je pokazala sve demokratske deficite. Premijer je izletio s nečim što ni sami nisu do kraja pripremili. Sad vide da nije uspjelo pa ministar pokušava to popeglati. Nogometnim rječnikom, pao je teški autogol i mislim da nema VAR-a koji bi pojasnio što je pjesnik, s onim što je danas govorio, htio reći”.

Na pitanje o tome funkcionira li ZKP u praksi, Jakšić odgovara: “Postavlja se pitanje čime su nezadovoljni – time što iz spisa nešto izlazi van. Ako je u spisu, a predstavnici DORH-a su priznali da je, onda to prestaje biti tajna. Ako pričamo o pucanjima mjera, HDZ dolazi u koliziju sa samim sobom jer, kad smo imali zatvorenu sjednicu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, osobno sam postavio pitanje kako su mogle puknuti mjere na Josipi Rimac i koliko će im trebati da utvrde kako su informacije procurile do nje. Slušali smo hrpu tumačenja da je sve neovisno i tajno, da se ništa ne smije znati, do danas ne znamo kako su pucale mjere, ali zato znamo da ćemo kazneno goniti novinare jer su objavili nešto iz spisa. Suluda situacija koja, uz pomankanje i ogroman demokratski deficit, pokazuje i ogromnu nervozu koja ruši do kraja povjerenje u institucije ove zemlje”.

Ministar kaže da se može izvještavati o činjeničnom stanju pojedinih slučajeva, ali kad je riječ o aktualnim porukama, ministar kaže da dokazne radnje koje se objavljuju narušavaju dobrobit kaznenog postupka. Jakšić ističe da tajnost ne postoji: “To je nešto što je u spisima u kojima su već podignute optužnice. Tu tajnost ne vidimo i ne vidimo što mediji narušavaju jer propituju. Ne vidim što je tu tajno ni o čemu raspravljamo. Na same SMS-ove se ne bih trošio jer tko nije shvatio iz njih što je ispod žita, neće shvatiti nikada”.

Jakšić naglašava pitanje “kako je čovjek koji je vodio Hrvatske šume, unatoč svim sumnjama i izvidima, ostao puni mandat glavni u Hrvatskim šumama i dočekao tamo mirovinu. To je ogroman promašaj i katastrofalna poruka”.

Komentirao je i premijerovu izjavu kojom je optužio oporbu da samo želi izazvati kaos i nanijeti političku štetu: “Rimac, Žalac, Jakupčić, Jelić sve su osobe koje je birao sam premijer koji je rekao da ima radare za takve stvari. Nekih se brzo odrekao, neke je branio do zadnjega, a neke je ostavio da dočekaju mirovinu na čelu Hrvatskih šuma. Ta priča ne pije vodu. Niti je oporba te ljude imenovala, niti se s njima dopisivala, osobno znam na dobar dan Rimac i Žalac, ostale navedene doslovce ni ne znam. U ovoj je tezi AP promašio cijeli nogomet”, zaključuje Jakšić.

“Javnost je Zlati Hrvoj Šipek dala palac dolje”

Govorio je i o situaciji sa državnom odvjetnicom Hrvoj Šipek: “Ovo što se događa do kraja ruši bilo kakvo povjerenje hrvatskih građana u neovisnost institucija i to je katastrofa. Jasno je da je javnost Zlati Hrvoj Šipek okrenula palac puno prije”.

“Već na slučaju ministrice Žalac postalo je jasno da javnost ne vjeruje u rad takvog državnog odvjetništva niti malo. Činjenica je i da su priče o tome da je ona pod pritiskom i da nije neovisna, isproducirao sam premijer koji je pozivao njezinog prethodnika u Banske dvore, koji je rekao da će nazvati Hrvoj Šipek da mu objasni zašto jeDarko Horvat morao biti uhićen u subotu ujutro, koji ju je javno prozivao da se očituje o Milanovićevim komentarima i da kaže da je Banožić savršen… Puno toga je premijer napravio da se njoj više apsolutno ne vjeruje”.

“Povijest nam je pokazala da će se smjena dogoditi onda kad HDZ i Plenković zaključe da to šteti njegovom rejtingu i rejtingu vlade i stranke. To smo vidjeli na primjeru brojnih ministara koje je branio u aferama i odlazili su tek kad su shvatili da im šteti”.

Na kraju Jakšić zaključuje: “Zbog dobroga za ovu zemlju, volio bih vjerovati da postoji hrabrost i energija da vladajući vele – gle ljudi sad je dosta, ajmo neke stvari promijeniti – ali povijest nam pokazuje da se to neće dogoditi”.