Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske i književnik prema čijem se tekstu izvodi nova predstava Teatra Gavran

Teatar Gavran 29. travnja predstavit će novu predstavu – u Maloj dvorani Lisinski premijerno će se izvesti drama „Glasnogovornik“ Mire Gavrana, u režiji Mladene Gavran. Predstava sučeljava iskusnog ostarjelog političara, kojeg igra Vinko Kraljević, s mladićem koji tek ulazi u svijet politike, a igra ga Zoran Pribičević. Stari politički lisac mladiću postaje mentor i zaštitnik uvodeći ga u složeni svijet spletki i manipulacija, postupno razotkrivajući svoje životne principe. Miro Gavran, jedan od najplodnijih i najprevođenijih hrvatskih pisaca, dao je intervju Nacionalu.

Nacional: Tema predstave „Glasnogovornik“ je, čini mi se, malo drugačija od uobičajenih za Teatar Gavran. Nema muško-ženskih ili obiteljskih odnosa, a kao fokus predstave se nameće politika. Zašto ste odlučili postaviti baš „Glasnogovornika“?

Teatar Gavran je putujući teatar, a od putujućeg se teatra i u Italiji, i u Engleskoj, i u Češkoj očekuje komedija, očekuje se humor. Neću reći da i ovdje nema humora, ali on je u drugom planu. Pošto sam ja kao mladi pisac startao vrlo ozbiljnom dramom o političkoj manipulaciji – „Kreontova Antigona“ – ne odolim svakih nekoliko godina i u Teatru Gavran postaviti poneku od svojih drama, za koju pretpostavljam da može biti zanimljiva i običnom gledatelju. Nije u ovome tekstu sve svedeno samo na politiku… Kada bi bilo tako, junaci bi mi bili osiromašeni, ali politika je ta koja ih sudbinski definira. A budimo iskreni: politika sudbinski definira svakog čovjeka na ovome svijetu jer njegova sreća i nesreća ipak ovise o tome u kakvoj zemlji žive, koji je stupanj političke manipulacije prisutan, pa i koji stupanj slobode. Vjerujem da će ova predstava osvojiti gledatelje jer je nedugo nakon objavljivanja te drame prije dvije godine u časopisu Forum, a potom i u mojoj knjizi „Odabrane drame 2001.-2021.“ u izdanju Mozak knjige, bilo neuobičajeno puno pozitivnih reakcija od strane čitatelja. Vidio sam neki dan jednu probu „Glasnogovornika“ i osjećam da su Vinko Kraljević i Zoran Pribičević na sugestivan i uvjerljiv način donijeli te likove. Moja supruga Mladena je to na suptilan način izrežirala tako da kao autor mogu biti više nego zadovoljan što će praizvedba ovog teksta vjerno odraziti osnovnu poruku te moje drame.

Nacional: Nakon dvije godine pandemije, tijekom kojih je kultura stradala do nemjerljivih razmjera, napokon se sve pomalo vraća na staro. Kako ste proživjeli dvije godine stanke? Koliko se ministrica kulture i medija pobrinula za kulturnjake?

Protekle dvije pandemijske godine bile su iznimno teške za sve izvedbene umjetnosti, a pogotovo za kazalište. Broj izvedbi, a i broj gledatelja, prepolovio se, tako da je naša djelatnost u nekim mjesecima bila doista ugrožena i sumnjali smo u to hoće li se uopće i vratiti u normalu. U nekim europskim zemljama bilo je još gore nego kod nas. Srećom, naše Ministarstvo kulture i naša ministrica osmislili su nekoliko programa, odnosno natječaja koji su pomogli neovisnim teatrima i slobodnim umjetnicima da lakše prebrode te dvije teške godine.

Nacional: Vi ste, kao i mnogi, bili prisiljeni prijeći online pa je tako pokrenuta Digitalna platforma Teatra Gavran. O čemu se radi?

Čim je krenulo već ono prvo zaključavanje, stavili smo za početak dvije svoje predstave besplatno online, potom smo to činili u sklopu programa koje je podržavalo Ministarstvo kulture, radili smo i seriju monologa naših glumaca kojima su se oni mogli prikazati javnosti, na Digitalnoj platformi smo plasirali veći broj audiovizualnih sadržaja vezanih uz naš teatar, glumce i kazališni život. Kako su naše predstave u pravilu bile snimljene s publikom, tako da se čuje reakcija publike, gledatelji tih online predstava su ipak imali privid da nisu sami za svojim ekranom. Uspjeli smo zadržati koliko-toliko kontinuitet rada i, što je najvažnije, zadržali smo pozornost naših gledatelja. A sada se polako ti isti gledatelji vraćaju živim predstavama, koje su i njima i nama najdraže.

Nacional: Jeste li zadovoljni posjetima, što je najposjećenije, planirate li još kakav sadržaj?

Kada su u pitanju sve naše online predstave koje smo odvrtjeli u ove dvije pandemijske godine, izbrojali smo više od trideset tisuća gledatelja, što nije zanemariv broj, iako se već početkom ove godine primijetilo da je publika sada već zasićena virtualnim predstavama i da jedva čeka susret sa živim glumcima na pozornici i gledalištu. Stoga smo sretni što od početka travnja ponovno izvodimo svoje predstave u Maloj dvorani Lisinski, a i diljem Hrvatske, te na inozemnim gostovanjima u Mađarskoj, Njemačkoj te Bosni i Hercegovini. Na repertoaru su nam trenutačno naše uspješnice iz prijašnjih godina „Na kavici u podne“, „Savršeni partner“ i „Sve o muškarcima“, a aktivna je Dječja scena Teatra Gavran s predstavama za najmlađe te možemo reći da su nam proteklih tjedana na gostovanjima u pravilu dvorane popunjene do zadnjeg sjedala.

Miro Gavran jedan je od najplodnijih i najprevođenijih hrvatskih pisaca. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional: Osim što se intenzivno bavite kazalištem, naravno, neprestano pišete. Nedavno ste predstavili knjigu“Obrana Jeruzalema“, kojom ste se vratili duhovnoj tematici. O čemu se radi i što trenutačno pišete?

Ta neobična poema „Obrana Jeruzalema“, u izdanju Stilusa, svojevrsni je nastavak moje romaneskne biblijske trilogije koju su činili romani „Judita“, „Krstitelj“ i „Poncije Pilat“, a koji su imali više od 40 izdanja na hrvatskom i u prijevodima diljem svijeta. U „Obrani Jeruzalema“ govorim o duhovnoj pustoši karakterističnoj za naše vrijeme i za tzv. zapadnu civilizaciju. Knjiga je neobična i nemoguće ju je prepričati. Ljubiteljima duhovne literature bez sumnje će biti jako draga, ali i obične čitatelje će povesti na neobično literarno putovanje.

Nacional: Novi ste predsjednik Matice hrvatske, koji vam je fokus?

Matica hrvatska ove godine slavi 180. obljetnicu postojanja, a ja kao novoizabrani predsjednik sa svojim timom nastojim sačuvati sve ono dobro po čemu je Matica bila poznata do sada te je modernizirati i približiti i mladim ljudima. Kupili smo dvije kamere, pokrenuli svoj podcast, pojačali skrb za naše ogranke kojih je točno stotinu u Hrvatskoj i petnaest u Bosni i Hercegovini, uspjeli smo sva naša unutarnja razmimoilaženja nadići tako da su četiri sjednice Glavnoga odbora u novome sastavu izglasale oko osamdeset odluka, i to sve jednoglasno, članstvo se u proteklih pet mjeseci uvećalo za tristo posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, pokrenuli smo tribinu Sučeljavanja u Matici hrvatskoj, na kojoj ponajbolji stručnjaci sučeljavaju svoja stajališta o najvažnijim temama naše suvremenosti. Formirali smo radnu skupinu jezikoslovaca sa zadatkom da načine nacrt Zakona o hrvatskom jeziku – kao što znate, gotovo sve europske zemlje imaju svoje zakone o jeziku. Na moje iznenađenje, još dok ni prva stranica tog nacrta zakona nije bila niti napisana, bilo je nekoliko napada na nacrt Zakona o hrvatskom jeziku koji još nije ni napisan ni objavljen. Bio sam na dva sastanka radne skupine i jamčim da će to biti moderan zakon na dobrobit svih građana Hrvatske, bez restrikcija i „jezične policije“, kako su nam neki podmetali, na neviđeno kritizirajući ono čega još nema.

Nacional: Je li Matica izgubila važnost, kako ga vratiti, imate li neki plan, cilj? Kakvom vidite tu instituciju nakon svojeg mandata?

Matica hrvatska je u proteklih 180 godina imala svojih uspona i padova, ali unatoč tome opstala je i ostala najvažnijom čuvaricom našeg identiteta, sa zadatkom da skrbi za naš jezik, književnost, znanost, obrazovanje i gospodarstvo. U međuvremenu se promijenilo pet različitih država, a Matica je opstala, tako da ne sumnjam da će i u budućnosti biti važan čimbenik u izgradnji našeg društva. Vjerujem da će nakon moga mandata Matica hrvatska biti oslonjena na velik broj entuzijastičkih domoljubnih volontera koji će svoje znanje i svoju kreativnost nesebično ustupati Matici hrvatskoj, što su uostalom mnogi činili i do sada. Nije važno tko je od nas predsjednik, član predsjedništva ili Glavnoga odbora ili pročelnik nekog odjela, važno je da svi doživljavamo tu našu Maticu kao proširenu obitelj kojoj svi želimo dobro i kojoj svi pridonosimo koliko možemo. Imamo više od četiri tisuće članova i oni su duša i srce te naše Matice, a ne mi koji obnašamo određene dužnosti. Dakle, jednom riječju: po mome mišljenju dobra budućnost Matice hrvatske je neupitna, a samo o nama matičara ovisi kakva će biti.