Psihologinja i spisateljica Mirjana Krizmanić najavljuje svoju novu knjigu i za Zagreb News komentira kandidate za gradonačelnika Zagreba

Laži naše svakidašnje naslov je knjige u kojoj psihologinja, znanstvenica i spisateljica Mirjana Krizmanić problematizira laž i laganje, koji se u našoj kulturi uglavnom smatraju negativnim ponašanjem. Krizmanić s različitih aspekata propituje uzroke i posljedice laganja i objašnjava zašto nam je ponekad korisnije slagati nego sugovornika ili sebe suočiti s istinom te kako bi nam život izgledao kad bismo svi mogli, i sebi i drugima, uvijek i beziznimno govoriti istinu.

„Motivirala me činjenica da svi lažu sebi i drugima, uključivši i mene. Da se svi katkad u različitim životnim situacijama, više ili manje, „bavimo laganjem i da je to opća pojava. Kao psihologa posebno me zanimala činjenica da netko sam sebe vara, a vi vidite da si pritom šteti. Htjela sam nešto o tom fenomenu pročitati, ali kada sam vidjela da o tome nema dovoljno kvalitetne literature, barem za moj ukus, odlučila sam se pozabaviti laganjem misleći da to ne može nikome naškoditi, da može samo koristiti. Laganje svako nije nezanimljivo, stalno je u različitim oblicima prisutno u našem životu. Ono razara, nije bezazleno, opasno je, ali ponekad može i pomoći. Laž je dio našeg života, treba to prihvatiti kao činjenicu, kaže Mirjana Krizmanić o razlozima pisanja nove knjige.

Nedavno je objavljeno i drugo izdanje njezine prve knjige „Tkanje života. Prvo izdanje „Tkanja života objavljeno je 2009. godine. Knjiga je prodana u više od 100 tisuća primjeraka čime je postala najprodavaniji domaći naslov u zadnjih trideset godina. Psihologinju i književnicu zamolili smo da nam kaže prati li političku utrku za gradonačelnika Zagreba i koliko političari lažu, posebno u predizbornim kampanjama.

„Ja sam uočila tek nekoliko kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, uglavnom ono malo što vidim na televiziji, a ne gledam puno. Bilo bi od mene apsolutno nepošteno i bilo bi nestručno reći da svi oni lažu ili da je sve što kažu laž, to sigurno nije. Neki od njih možda i vjeruju u ono što nam obećavaju, vjeruju da će to učiniti. Mislim da svi oni koji se kandidiraju sebe prikazuju u najboljem svjetlu, a koliko je to svjetlo istina ili laž, to možda ni oni sami ne znaju. Svakako pokazuju svoje osobine koje misle da će drugi cijeniti, obećavaju ono što misle da ljudi očekuju, a koliko su sami u to sigurni – ja ne znam. Sigurno da među tim političarima ima entuzijasta koji stvarno misle da će nešto učiti za svoj grad, za sugrađane, za djecu, za starce. Oni to žele dok se natječu, a poslije to nekako ispari jer oni to govore u žaru bitke i kampanje. U određenoj mjeri lažu da bi dobili izbore, u kojoj mjeri – ni to ne znam, ali iskreno vjerujem da neki od njih ipak ne žele lagati, da ne lažu namjerno.

Od onih nekoliko kandidata koje sam uočila, posebno me zgromio kandidat HDZ-a Davor Filipović, koji je izgovorio da želi napraviti tvornicu cjepiva protiv raka. Ja ga poslije toga više ne želim vidjeti, jer ako u kampanji, u kojoj želi ispasti pametan i upućen, može javno izreći da bi otvorio tvornicu za cjepivo protiv raka, pitam se kako bi vodio Grad Zagreb kada nema pojma o onome što govori. Pa i djeca već znaju da se do cjepiva teško dolazi, mukotrpnim i teškim radom. Zgromila me ta količina neznanja, rekla je Mirjana Krizmanić i ispričala kako osobno poznaje Tomislava Tomaševića, koji je po svim anketama, glavni favorit za Bandićeva nasljednika.

„Demonstrirala sam u Varšavskoj s aktivistima u borbi protiv Horvatinčića i tu sam radila s Tomaševićem. Sa šezdeset i nešto godina bila sam toliko naivna da sam mislila da protiv Horvatinčića možemo nešto postići, a nismo mogli. Tomašević je i pametan, i marljiv, i pošten. Ne mogu ništa reći o njemu nego samo dobro, možda da mu fali grubosti, da mu fali mrvica divljaštva i oporosti za funkciju gradonačelnika. Vi ne možete na tako pametan, fin i uljudan način biti gradonačelnik Zagreba, posebno nakon „velikog gospodina Bandića. Tu je potrebna inteligencija „ulične mačke. Tomašević je jedan mladi i radišan čovjek s puno vrlina koji neće ništa raditi iza leđa, koji nema podmuklosti, jedino je možda malo naivan – pošten i korektan do naivnosti, jednostavno previše „fin za taj posao. Sjajna osoba, ali mislim da za gradonačelnika treba poznavati i te druge osobine. Trebala bi mu mala škola grubosti, kaže Mirjana Krizmanić i otkriva da joj se sviđa kandidatkinja Vesna Škare — Ožbolt koja je još u kolovozu prošle godine najavila kako ima ambicije postati gradonačelnicom Zagreba.

„Sviđa mi se Vesna Škare-Ožbolt iako je osobno ne poznajem, možda smo se koji put slučajno srele na nekim događanjima. Ona ima nekoliko vrlina – marljiva je i pouzdana, tko god je s njom radio posebno ju je hvalio da se na nju uvijek može osloniti, da ono što obeća i učini. Je li to za gradonačelnicu dovoljno, ja mislim čak i previše. Mislim da bi bila dobra gradonačelnica, vrijedna je, sposobna, zna puno i puno će i učiniti. Ona bi za Zagreb bila dobra, pasala bi ovom našem zagrebačkom mentalitetu. U Zagrebu žive različite vrste ljudi koji bi izabrali drugačije gradonačelnike, a gospođa Škare-Ožbolt mogla bi zadovoljiti većinu slojeva zagrebačkog društva. Pristupačna je, ne napuhuje se, ne ponaša se kao da je bolja od drugih, da zna više, da može više. Ona je jedno uljudno ljudsko biće koje se sa svima ponaša pristojno i ravnopravno, a to ja jako cijenim. U Zagrebu bi se svi tako trebali ponašati jedni prema drugima. Prosječnog Zagrepčanina puno ne zanima netko tko govori da će raditi od jutra do sutra, tko će i hoće li održati svoju riječ, to nisu želje prosječnog Zagrepčanina – ako ih baš na to ne podsjetite. Zagreb je zadnja palanka u kojoj ljude zanima kako je umro pokojni gradonačelnik, što je okrutno, nepristojno i ružno. Njegov je život tužno završio jer je mogao još živjeti, a mi sada čačkamo po tome jesu li ga nosili iz jednog stana u drugi. Meni je to strašno, zaključila je Mirjana Krizmanić.