MIRELA AHMETOVIĆ: ‘Program HRT-a u idealnoj je službi vladajuće stranke i postaje poslušni službenik HDZ-a’

Novi ugovor između Vlade i HRT-a kojim se predviđa mogućnost smanjenja informativnog programa gotovo je prošao bez javne rasprave. Nacional je istražio kome bi i zašto odgovaralo da se o njemu ne raspravlja i bi li manja proizvodnja informativnog programa dovela do kadrovskih promjena i otkaza

Novi ugovor između Vlade i Hrvatske radiotelevizije, koji bi od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. godine trebao utvrditi javnu ulogu i programske obaveze javnog medijskog servisa te iznos i izvor sredstava za njihovo financiranje, izazvao je brojne prijepore u javnosti. Posebno se to odnosi na odredbu Ugovora kojom se definiraju minimalni udjeli pojedine vrste programskog sadržaja na radijskim i televizijskim kanalima HRT-a. Iz tog je Prijedloga ugovora vidljivo, kako navodi Faktograf.hr, da se smanjuje obavezni udio informativnih emisija na svim radijskim postajama Hrvatskog radija te na Prvom i Drugom programu Hrvatske televizije. Najveća smanjenja na radijskom kanalu na nacionalnom nivou bila bi na Drugom programu Hrvatskog radija, na kojem bi se obavezni udio informativnog sadržaja smanjio s 10 posto na tri posto. Na lokalnim radiostanicama koje su dio HRT-a sada bi minimalni udio informativnog programa bio deset posto umjesto dosadašnjih 18 posto. Na HTV1 obavezni udio informativnog programa smanjio bi se sa sadašnjih 27 posto na 20 posto, a na HTV2 sa sadašnjih tri posto na samo jedan posto.

Iako je u javnu raspravu još 29. travnja pušten taj Prijedlog ugovora za petogodišnje razdoblje, sve se češće može čuti kako javnost zapravo gotovo da i nije uključena jer tako odgovara HRT-u. No još je veći problem oko tog ugovora, kako tvrdi Mirela Ahmetović, saborska zastupnica i članica saborskog Odbora za medije, to što je konzervativna Vlada takvim ugovorom omogućila skučeni prostor javne televizije koji koristi u svoju propagandnu svrhu. S druge strane, kaže Mirela Ahmetović, imamo građane koji bi trebali, a nemaju stvarnu mogućnost biti sukreatori javne usluge televizije i radija i reći koja su njihova očekivanja i vizija.

Nikola Baketa, sociolog s Instituta za društvena istraživanja i član Programskog vijeća HRT-a, smatra da je prijedlog ugovora isključivo zadovoljavanje forme te da neće donijeti kvalitativne pomake. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Nacional je istražio gdje postoje prijepori oko novog ugovora, koji je zakonom propisana obveza obiju strana, kome bi i zašto odgovaralo da se o njemu ne raspravlja te bi li promjena udjela informative u programu HRT-a dovela do kadrovskih promjena, a posljedično i do otkaza. Jedna od onih koji su prozvali HRT zbog netransparentnosti je Antonija Petričušić, izvanredna profesorica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Obratila se građankama i građanima te ih pitala znaju li da je u tijeku javna rasprava o novom Prijedlogu ugovora HRT-a s Vladom, koja traje do 12. lipnja 2022. godine:

„Vlada, dakle, namjerava uskoro usvojiti strateški dokument temeljem kojeg glavni ravnatelj HRT-a donosi svoju Strategiju poslovanja i temeljem kojeg se sljedećih pet godina formira program javnog medijskog servisa. Meni se čini da se to sve događa bez stvarnog uključivanja javnosti. Uvjerena sam da je nacrt Ugovora trebao biti javnosti dostupan putem portala e-savjetovanja, no tamo ga ne nalazim. Čini se da ni prethodna dva ugovora nisu tako ponuđena na savjetovanje javnosti. A cilj je javne rasprave da javnost ocijeni ispunjava li Ugovor ono što propisuje Zakon o HRT-u, a u pravilu e-savjetovanje nudi mogućnost javnosti da komentira donošenje zakona, drugih propisa i akata. No čini se da se savjetovanje putem internetske stranice HRT-a smatra demokratskim i transparentnim!“

S njome se oko toga slaže i sociolog Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja, koji je ujedno i član Programskog vijeća HRT-a. On kaže da je javna rasprava o Prijedlogu ugovora omogućena tako što je on objavljen na web stranicama HRT-a te zainteresirani građani imaju mogućnost svoje prijedloge i sugestije poslati e-mailom te ispuniti anketu u periodu od 29. travnja do 12. lipnja.

‘Konzervativna Vlada ovakvim je Ugovorom s HRT-om omogućila skučeni prostor javne televizije koji koristi u svoju propagandnu svrhu’, smatra saborska zastupnica SDP-a Mirela Ahmetović, članica saborskog odbora za medije. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

„Nažalost, nije omogućeno javno savjetovanje koje bi bilo slično onome na platformi e-savjetovanja gdje su svima vidljivi komentari u stvarnom vremenu te pod imenom i prezimenom osobe, odnosno nazivom institucije, koja je ostavila komentar. U tom pogledu treba napomenuti da je Zakonom o HRT-u definirano da se javna rasprava održava interaktivnim komuniciranjem putem internetske stranice HRT-a, programa HRT-a, okruglih stolova i drugim oblicima. A Programsko vijeće je 2017. godine donijelo Pravilnik o načinu utvrđivanja sadržaja i teksta programskih obveza HRT-a i održavanja javne rasprave HRT-a. U njemu također stoji da će HRT provesti javnu raspravu o prijedlogu svojih programskih obveza interaktivnom komunikacijom putem okruglih stolova, putem vlastitih programa i putem internetske stranice. Isto tako, da će predstavnici HRT-a sudjelovati u javnim raspravama te da će HRT najkasnije 15 dana po isteku javne rasprave izvještaj o provedenoj javnoj raspravi objaviti na svojim internetskim stranicama. U trenutačnom načinu na koji se provodi javna rasprava nisam primijetio neki vid interaktivnosti sa zainteresiranom javnosti. Nisam primijetio u programu HRT-a da se poziva javnost na uključivanje u raspravu, na početnoj web stranici nije istaknut neki jasan poziv, a slanje e-mailova ne vidim kao interaktivnu komunikaciju. Održana je jedna rasprava u programu – televizijskom i radijskom – u kojoj nije bilo omogućeno uključivanje gledatelja, o Ugovoru se skromno raspravljalo i mislim da je to to. Navodno se planira još jedna tribina u organizaciji HRT-a, ali nisam upoznat s detaljnijim informacijama. S obzirom na tehnologiju koja je HRT-u dostupna, mislim da je učinjen minimalni napor da javna rasprava privuče javnost, da se informira o javnoj raspravi i da se uključi na interaktivan način“, istaknuo je Bakota.

Pojasnio je i stav Programskog vijeća HRT-a o tom ugovoru, što smatraju najspornijim dijelovima dokumenta i što Programsko vijeće može napraviti ako želi neke izmjene. Baketa je ustvrdio da je Vijeće na poziv uprave HRT-a imenovalo dvoje predstavnika u radnu skupinu, ali to uključivanje nije zakonska obveza, ti članovi su vanjski i njihova uloga je savjetodavna:

„Isto tako, Vijeće kad bude gotov nacrt Ugovora daje svoje mišljenje, ali to mišljenje nije obvezujuće. Prijedlog koji se nalazi u javnom savjetovanju svojom formom prati prethodni ugovor s Vladom, uz neke izmjene vezane uz postotke pojedinih programa. Iz iskustva prethodnih godina i rasprava o ispunjavanju obveza propisanih Ugovorom, mogu reći da isključivo oslanjanje na kvantifikaciju ništa ne znači i ne govori o kvaliteti programa. Postoci koji se navode uvijek će se ostvariti, bilo to pet posto ili 55 posto udjela pojedinog sadržaja. Puno puta sam na sjednicama propitivao i tu metodologiju razvrstavanja sadržaja, nisam vidio neke jasne upute pa je o preciznosti tih postotaka meni teško govoriti. Kao član Programskog vijeća tijekom sjednica uvijek sam se više orijentirao na vrijednosti i načela – poput neovisnosti, raznolikosti, odgovornosti prema javnosti, vjerodostojnosti, nepristranosti, profesionalnosti, otvorenosti, odgovornosti za javno financiranu djelatnost – propisane Ugovorom, a koje smatram da je puno izazovnije zadovoljiti nego postotke. Budući da tijekom svih ovih godina takve stvari nisu naišle na supstancijalnu reakciju te da je uloga predstavnika Vijeća u radnoj skupini isključivo savjetodavna, odbio sam biti predstavnik u toj skupini. Smatram da je takav ugovor isključivo zadovoljavanje forme te da neće donijeti kvalitativne pomake.“

‘Umjesto da osigura sredstva za informativni program, Ministarstvo kulture prilagođava Zakon da mediji ne rade svoj posao. Sada tu praksu usklađuje i s HRT-om, što je sramota’, kaže Mirela Ahmetović

Nikola Baketa komentirao je i sadržaj Ugovora vezan za smanjivanje obveznog udjela informativnog sadržaja na HRT-u:

„Glavno objašnjenje s HRT-a leži u uredničkoj slobodi i procjeni. Zaista mislim da postotak ne znači puno, kao što sam već i napomenuo. Moguće je imati 100 posto popunjen program informativnim sadržajem, ali je pitanje kakva je kvaliteta tog programa. Do sada se uvijek radilo iznad propisanog postotka, mislim da će to i sada biti slučaj. Samo se nadam da će taj postotak biti puno kvalitetniji, profesionalniji i raznolikiji, kao što nalažu i vrijednosti i načela Ugovora. Više brinu neke druge stvari, odnosno nemogućnost promjena vezanih uz informiranje nacionalnih manjina, smanjivanje očekivanja vezano uz prilagodbu programa za osobe s invaliditetom i slično.“

S Hrvatske radiotelevizije demantiraju navode da javna rasprava o prijedlogu Ugovora nije dovoljno javna. Iz Komunikacija HRT-a poslali su sljedeći odgovor:

„Nije točno da se javnost pokušava isključiti. Početak rasprave je jasno komuniciran kroz program i web HRT-a. Tekst Prijedloga ugovora, anketa i adresa za slanje primjedaba i dalje su na webu.

U Prijedlogu ugovora nema smanjenja informativnog programa. Smanjenje postotka obveznog programskog sadržaja upućuje na minimalnu količinu programskog sadržaja, što ne isključuje istu ili čak i veću količinu sadržaja ovisno o preferencijama glavne urednice/ka radija ili televizije. Opći programski kanal je definiran u 70 posto svog sadržaja, a specijalizirani po novom Zakonu o elektroničkim medijima s 80 posto. HRT ima svoj specijalizirani informativni kanal koji se, dakle, sastoji od 80 posto emisija istovrsnog informativnog sadržaja. Dakle, deset posto više nego što je bilo potrebno do sada.“

‘Prijedlog ugovora Ministarstvo kulture i medija dobilo je na uvid kada i ostala javnost, kada je objavljen na javnoj raspravi te ni na koji način nije sudjelovalo u izradi’, kaže Nina Obuljen Koržinek. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Vezano uz pitanja oko mogućih posljedica takvog načina rada, odnosno takve programske sheme, te hoće li to značiti promjene u broju zaposlenika na HRT-u, odnosno moguće otkaze, o čemu se govori na HRT-u, Komunikacije kažu da Ugovor propisuje minimalne kvote i definira kvote za 70 posto programskog sadržaja:

„Osim toga, to su kvote po kanalima, a ne i u cjelini svih programskih sadržaja. Kad pogledate cjelinu pet televizijskih kanala, nema nikakvog smanjenja programa, dapače. Programska shema je samo u djelomičnoj vezi s Ugovorom. Ne vidimo vezu između sheme, Ugovora i otkaza.“

Druga strana zadužena za Ugovor – Vlada, odnosno resorna ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek – sličnog je mišljenja kao Uprava HRT-a. Ministrica kaže da je Prijedlog ugovora dostupan na internetskoj stranici HRT-a te da je ista procedura objave javne rasprave provedena i u prethodnom postupku.

‘Nije točno da se javnost pokušava isključiti. Smanjenje postotka obveznog sadržaja upućuje na minimalnu količinu tog sadržaja, što ne isključuje istu ili čak i veću količinu sadržaja’, kažu na HRT-u

„Također Vam skrećemo pozornost na to da je HRT u okviru ‘Studija 4’ 24. svibnja emitirao emisiju o Prijedlogu ugovora te da će dodatno organizirati i javnu tribinu o sadržaju Ugovora 6. lipnja od 11 do 13 sati u prostorima HRT-a. Stoga nije lako razumjeti zbog čega netko ima dojam tajnosti odnosno isključenosti javnosti iz rasprave. Ministarstvo kulture i medija dobilo je na uvid Prijedlog ugovora kada i ostala javnost, odnosno onoga dana kada je objavljen na javnoj raspravi, te ni na koji način nije sudjelovalo u izradi Prijedloga ugovora. Prijedlog ugovora HRT je dužan dostaviti Vladi Republike Hrvatske najkasnije šest mjeseci prije isteka važenja ugovora kojim se predviđaju programske obveze HRT-a i iznosi sredstava za njihovo financiranje, a prije toga Vlada ne sudjeluje u raspravi o Prijedlogu ugovora, već samo prati odvija li se javna rasprava sukladno općem aktu“, rekla je Obuljen Koržinek.

Istaknula je da i Zakon o HRT-u i Zakon o elektroničkim medijima obvezuju pružatelje medijskih usluga, uključujući i HRT, da se programska osnova općeg televizijskog ili programskog kanala izražava opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala pri čemu zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi kod općeg kanala iznosi najmanje 70, a specijaliziranog 80 posto. Propisano znači da svaki nakladnik ima mogućnost povećavati udjele svih ili pojedinačnih programskih vrsti.

Mirela Ahmetović, saborska zastupnica SDP-a i članica saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, smatra da takva sramežljiva javna rasprava na stranicama Hrvatske televizije sigurno nije slučajna i da očito postoji interes da o tom ugovoru bude što manje rasprave.

Robert Šveb, glavni ravnatelj HRT–a, na kojem tvrde da U novom prijedlogu Ugovora nema smanjenja informativnog programa. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Realno, mi u SDP-u svjesni smo toga da je taj dokument samo preslikavanje postojećeg stanja na javnoj televiziji i jedan dosadni birokratski opis programa HRT-a. Čak i da je javnost uključena i da građani imaju mogućnost puno većeg sudjelovanja, takav nepropustan i težak tekst nije nikome zanimljiv ni razumljiv. Nama se čini da je puno veći problem od takvog lošeg i netransparentnog postupka, činjenica da takav koncept Ugovora već 12 godina nije ispunio svoju svrhu, a to je da kroz najširu raspravu svi građani budu uključeni u davanje mišljenja o tome kakav javni servis žele. To je, naime, bio jedan od glavnih argumenata za donošenje dokumenta ovog sadržaja, nakon što je Europska komisija donijela Priopćenje o primjeni pravila o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge i time zatražila definiranje javnih usluga televizije. Premda je Zakonom vrlo jasno definirana javna usluga, današnja ministrica Nina Obuljen Koržinek tada je inzistirala na donošenju Ugovora kako bi građani bili što više uključeni. Jasno je danas da se to nije dogodilo“, rekla je Ahmetović.

Pojasnila je što to sve znači za građane Hrvatske, zašto su na gubitku ako ne sudjeluju u javnom savjetovanju te jesu li svjesni svoje uloge u tom procesu. Saborska zastupnica smatra da se o ulozi javne televizije i njezinom što kvalitetnijem sadržaju treba kontinuirano raspravljati, a građani moraju imati mogućnost u tome sudjelovati i reći kakvu televiziju i kakav program žele.

„No o tome moramo razgovarati na razumljiv način, a ne da se rasprava vodi nejasnim i suhoparnim jezikom. I mi kao SDP moramo neprestano propitivati medijsku politiku i jasno izreći stav da je ona iznimno važna u stvaranju progresivnog društva. U Hrvatskoj danas imamo situaciju gdje su s jedne strane komercijalni mediji sa svojim očitim interesom za profitom i sužavanjem važnosti javne televizije i s njima ruku pod ruku konzervativna Vlada koja je upravo takvim Ugovorom omogućila skučeni prostor javne televizije koji koristi u svoju propagandnu svrhu. S druge strane imamo građane koji bi trebali, a nemaju stvarnu mogućnost biti sukreatori javne usluge televizije i radija i reći koja su njihova očekivanja i vizija. Procedura ne predviđa raspravu o Ugovoru u Hrvatskom saboru. Hrvatska televizija i Vlada RH do 1. listopada ove godine moraju sklopiti Ugovor za naredno programsko razdoblje koje počinje 2023. godine, a čak i ako jedna od strana ne potpiše Ugovor, njegove odredbe počinju vrijediti. Kroz neke druge dokumente u Hrvatskom saboru raspravlja se o širem poslovanju Hrvatske televizije, a SDP bi se i u tu raspravu uključio s jasnim prijedlozima kako HRT treba urediti, kao što smo to kroz zakone 2001. i 2003. godine detaljno i napravili, potičući upravo razvoj javnog servisa u korist građana“, navela je Mirela Ahmetović.

Antonija Petričušić, izvanredna profesorica na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, javno je ‘prozvala’ HRT zbog netransparentnosti oko ugovora s Vladom. FOTO: Zarko Basic/PIXSELL

Izrekla je i svoj, odnosno stav SDP-a o Ugovoru te što smatra najspornijim dijelovima tog dokumenta, naglasivši da u SDP-u vide nekoliko problema s cijelim konceptom:

„Kao prvo, on je vrlo efikasno sredstvo za bušenje bilo kakvih inovacija u medijskom programu jer se unaprijed detaljno opisuje kako će izgledati program u narednih četiri ili pet godina. Kako je dinamika medijskog prostora i inovacija vrlo brza, nitko ne može predvidjeti što će biti moguće napraviti u sljedećim godinama i tako svaka nova programska ideja, koncepcija ili tehnologija koja može unaprijediti javnu uslugu, teško da se može primijeniti jer nije dio Ugovora. Tako program javne televizije postaje dosadan i suhoparan. Drugo, upravo takav program u idealnoj je službi vladajuće stranke i postaje najbolji poslušni službenik HDZ-a, koji kroz petogodišnje razdoblje diktira sadržaj koji mu odgovara i koji je u njihovoj funkciji. Treći problem je što je takav Ugovor potpuno suprotan karakteru javnih usluga, koje ne funkcioniraju po principu kupoprodajnog ugovora, već se temelje na povjerenju u javne službenike i njihovu posvećenost tome da pruže najbolju moguću javnu uslugu. Nema država ugovore sa školama kojima osigurava kvalitetu nastave, a ni s bolnicama pa da garantira da će liječnici adekvatno liječiti pacijente. I konačno, takav Ugovor nije omogućio ni financijsku ni upravnu neovisnost javne televizije, već ju je učinio alatom medijske politike HDZ-a koji je sustavno koristi u vlastite svrhe, a paralelno uništava njezinu važnost javnog servisa za građane, kao što to, uostalom, čini i sa svim poduzećima i ustanovama u javnom vlasništvu koje koristi isključivo za svoje stranačke interese.“

‘Nisam primijetio u programu HRT-a da se poziva javnost na raspravu, na web stranici nije istaknut jasan poziv, a slanje e-mailova ne vidim kao interaktivnu komunikaciju’, kaže sociolog Nikola Baketa

Ahmetović je komentirala i činjenicu da se pokušava smanjiti udio informativnog sadržaja na HTV-u i radijskim stanicama. Podsjetila je na činjenicu da je u vrijeme posljednje SDP-ove vlade došlo do pokretanja dvaju novih programa, od kojih je jedan isključivo informativnog sadržaja, i da je to bio posljednji programski novitet na HRT-u:

„Ovo smanjenje udjela informativnog programa vrlo jasno pokazuje politiku i vladavinu HDZ-ove vlade. Naime, Vlada je u nekom trenutku donijela odluku o smanjenju informativne kvote lokalnim medijima koji više nisu imali mogućnost proizvoditi one vijesti koje su morali da opravdaju svoju ugovor o koncesiji. Umjesto da im uzme koncesiju, Ministarstvo kulture Zakonom o elektroničkim medijima ozakonjuje nezakonitu praksu i dopušta da se smanjuje količina informativnog programa. Umjesto da kroz medijsku politiku osigura sredstva za informativni program, Ministarstvo kulture prilagođava Zakon tako da mediji ne rade svoj posao. Sada tu praksu usklađuje i s javnom televizijom, što je apsolutna sramota. Javni interes novinarstva je da ono bude istinito, objektivno, nepristrano, cjelovito, pravodobno i tako redom, ali politika HDZ-a je imati što manje informativnog programa.“

Mirela Ahmetović vjeruje da su, nažalost, kao posljedice takvog Ugovora moguće i promjene na HRT-a u vidu kadroviranja, pa i otkazi.

„Naravno da je jedna razina problema ova poslovna, gdje je sve moguće u odnosu na djelatnike Televizije, uključujući i otpuštanja, a praksa pokazuje i obračune s nepodobnim novinarima. No puno je bitnije – i u tome SDP mora biti jasan – da ne smijemo dopustiti da HDZ, pod utjecajem interesa komercijalnih medija, nastavi smanjivati uslugu javne televizije s ciljem da ona bude isključivo u interesu njihove politike, a ne da ima svoju društvenu i kulturnu ulogu koja uključuje i građane. To je za razvoj društva u Hrvatskoj pogubno i SDP se protiv toga mora jasno i nedvosmisleno boriti“, zaključila je Mirela Ahmetović.

Komentiraj