MIRANDO MRSIĆ: ‘Rat s liječnicima Berošu služi kao izlika za neprovođenje zdravstvene reforme’

Bivši ministar u Vladi Zorana Milanovića i povratnik u SDP Mirando Mrsić govori o propalom pokušaju opoziva ministra zdravstva Vilija Beroša te otkriva da će se ubuduće fokusirati na rad zagrebačkog ogranka SDP-a

Prošloga tjedna u Saboru se do sitnih noćnih sati raspravljalo o zahtjevu za opoziv ministra zdravstva Vilija Beroša, koji kao ni mnogi prethodni na glasanju nije prošao. Zahtjev je pokrenula lijevo-liberalna opozicija koja smatra da je podbacio u suočavanju s pandemijom koronavirusa te da nije pokrenuo prijeko potrebnu reformu zdravstvenog sustava, koji se zbog nagomilanih dugova, pogodovanja HDZ-u bliskim tvrtkama i afera s bolnicama koje zbog priziva savjesti odbijaju obavljati legalne pobačaje, pod njegovim vodstvom počeo dodatno urušavati. Zanimljivo je da zahtjev – koji je, dakako, odbacio saborski Klub HDZ-a – nisu potpisali ni Socijaldemokrati.

O toj i drugim aktualnim temama tjednik Nacional razgovarao je s Mirandom Mrsićem, vrsnim liječnikom, hematologom, osnivačem Zaklade Ana Rukavina, bivšim ministrom rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića, koji je na predsjedničkim izborima 2010. bio direktor kampanje Ive Josipovića. Godine 2018. Mrsić je izbačen iz SDP-a, a formalni razlog bio je zakonski prijedlog kojim se trebalo stimulirati poslodavce da mlade zapošljavaju na neodređeno, a koji je bez odobrenja stranke podnio u Saboru. Apsurdno je da je taj isti SDP glasao za takav zakon koji je predložio HDZ. Nakon promjene vodstva stranke Mirando Mrsić vratio se u SDP u travnju 2022. i aktivirao se u zagrebačkoj organizaciji. Od izlaska iz visoke politike Mrsić je u mirovini i premda kaže da je zaposleniji no ikad, ne može sakriti da mu je žao što više ne radi u struci. Naime, njegov studentski kolega Ante Čorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb u kojem je Mrsić proveo svoj radni vijek, nije mu ponudio radno mjesto adekvatno njegovu iskustvu i znanju pa se tamo odbio vratiti.

NACIONAL: Opozicija je pokrenula postupak za smjenu Vilija Beroša, a premijer ga je, naravno, obranio. Oni koji traže Beroševu smjenu najviše mu zamjeraju da je zakazao u pandemiji, s obzirom na to da smo među prvih osam zemalja po smrtnosti i među tri posljednje po procijepljenosti u EU-u, dok reforma nije ni počela.

Bilo je jasno da će Plenković obraniti Beroša zato što ga on u ovom trenutku ne može smijeniti. Marić je dao ostavku, opozicija traži i smjenu Gorana Grlića Radmana, a Plenković ne želi da javnost pomisli da je on popustio pred pritiskom. Beroš će otići samo ako Plenković procijeni da će ministar zdravstva biti podvrgnut progonu Uskoka ili Ureda europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj. Vidimo ovih dana što se dogodilo s bivšim ministrom Tolušićem. Plenković je svjestan Beroševih slabosti, no čini mi se da je izgledniji scenarij da će raspisati prijevremen izbore ili na jesen ili početkom sljedeće godine, dok mu okolnosti idu na ruku, i tako se riješiti svih ministara koji mu rade probleme. U jesen će za njega situacija biti povoljna – potvrđen je ulazak u eurozonu i Schengen, vrlo izgledna je rekordna turistička sezona, dok se pandemija još neće vratiti na velika vrata. Ministar Beroš je do sada najviše truda ulagao u osobni marketing i medijsku prisutnost, od reforme do sada nismo vidjeli ništa i vjerojatno je neće ni biti. Sustav je nakaradno uređen sredinom devedesetih, pod palicom ministra Hebranga, te dodatno uništavan od HDZ-ovih ministara zdravstva. Domovi zdravlja su u vlasništvu države, dok u njima zapravo rade privatnici, odnosno koncesionari. U stvari postoji dualno vlasništvo i u pandemiji se vidjelo da im ministar ništa ne može narediti. Umjesto da riješi taj problem dualnosti zdravstvene zaštite, ministar je krenuo u rat s liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a onda i sa svima ostalima. U stvari, to je inscenirani sukob koji služi Berošu da nađe izliku da se reforma zdravstva ne provede. S druge strane mu bolnice i dalje gomilaju dugove, zdravstvene usluge su sve nedostupnije, a privatne ordinacije i poliklinike samo rastu. Beroš je tek sada „otkrio toplu vodu“ kako bi se trebale spajati bolnice po županijama radi smanjenja troškova. To znači da je HDZ nakon više od šest godina na vlasti došao na ono što je počeo provoditi SDP s Milanovićevom vladom, dok je ministar bio Siniša Varga.

‘Beroš je tek sada ‘otkrio toplu vodu’ kako bi se trebale spajati bolnice po županijama radi smanjenja troškova. To znači da je HDZ nakon više od šest godina na vlasti došao na ono što je SDP počeo provoditi’

NACIONAL: Ali vratimo se još malo na pandemiju – zašto Hrvatska ima tako nisku procijepljenost iako imamo previše kupljenog cjepiva koje ćemo na kraju baciti? Kolika je tu odgovornost ministra?

U početku pandemije su iz straha da cjepiva ne bude dovoljno za sve, ugovorene velike količine. Jasno da je tu najviše profitirala farmaceutska industrija. U toj panici tada nitko nije razmišljao o tome da cjepivo, koje je pronađeno i odobreno u tako kratkom roku, neće štititi od svih novih sojeva virusa. Što se Beroša tiče, on je bio heroj na početku pandemije, dok su svi bili u strahu i nisu znali što nas čeka, a osim toga, došao je nakon Kujundžića koji je bio silno nepopularan i opterećen aferama. Jedno od pitanja koje se nameće jer nikada to nismo doznali od ministra Beroša, jest kolika je bila marža odnosno zarada distributera i pod kojim uvjetima je cjepivo isporučeno Hrvatskoj. Tko je i za koji račun ugovorio višu cijenu cjepiva u Hrvatskoj nego u drugim zemljama EU-a? Postoji li ugovorna klauzula o tome što s neupotrijebljenim cjepivom? Na sva ta pitanja ministar Beroš će jednoga dana morati dati odgovore. Kako je vrijeme odmicalo, tako se i ministar Beroš odmicao od struke i počeo provoditi stranačku politiku. Interes HDZ-a i Plenkovića pretpostavio je interesu građana zbog čega su Beroš i cijeli stručni stožer izgubili povjerenje građana. To je jedan od glavnih razloga što su antivakserski pokreti i različite udruge imali toliko utjecaja. Neuspjela platforma CijepiSe za koju su plaćeni milijuni javnog novca i slili se u džepove HDZ-u bliskih tvrtki, nije imala efekta i cijela ta kampanja za cijepljenje pokazala se neuspješnom, a za to Beroš, ali ne samo on, sigurno snosi odgovornost. I sad smo tu gdje jesmo, nismo uspjeli procijepiti sve građane, trebamo početi s cijepljenjem četvrtom dozom novom generacijom cjepiva. Ni Beroš ni takav stručni stožer nemaju utjecaj na građane, a pandemija nije nestala i vratit će se.

NACIONAL: Nakon slučaja nesretne Mirele Čavajde koja je na kraju poslana obaviti prekid trudnoće u Sloveniji, digle su se na noge sve ženske udruge i tražile Beroševu ostavku. Kako komentirate ponašanje ministra i Vlade, a osobito ravnatelja KBC-a Zagreb Ante Čorušića u toj situaciji? Naime, pobačaj je legalan, ali nije dostupan.

Isti je zakon na snazi i u Hrvatskoj i u Sloveniji. U Sloveniji rijetko koji ginekolog ima priziv savjesti. U Hrvatskoj skoro svi pa je tako iako zakonski odobren, prekid trudnoće postao nedostupan. Umjesto da riješe taj problem i omoguće ženama konzumirati to svoje pravo, Beroš i Vlada reagirali su kako su reagirali bojeći se osude Crkve, krajnje desnice i raznih Pro-life udruga čiji im glasovi uvijek trebaju. Zato Vlada sustavno ignorira i odluku Ustavnog suda prema kojoj je novi zakon o prekidu trudnoće trebao biti donesen do veljače 2019. Kao i kod pandemije, prava i zdravlje građana, u ovom slučaju žena, pretpostavili su svojim političkim ciljevima. Zato uporno guraju problem pod tepih i tom se temom ne žele baviti jer izaziva po njih neugodne rasprave u javnosti. Naravno da je to nedopustivo. Priziv savjesti obilato se koristi u Hrvatskoj da bi se onemogućio legalan prekid trudnoće. Imaju ga čak i oni moji kolege ginekolozi koji ga nisu imali prije devedesetih ili dok su studirali. Pa ne može se priziv savjesti dobiti odjednom, kao virus. Još dok sam bio zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru, stavio sam u proceduru prijedlog zakona prema kojem, za početak, onaj tko želi specijalizirati ginekologiju i porodništvo mora dati izjavu o tome ima li ili nema priziv savjesti. Mojim prijedlogom zakona bolnice koje ne omogućuju ženama prekid trudnoće, odnosno uskraćuju im njihovo pravo na reproduktivno zdravlje i donošenje odluka o vlastitom tijelu, bile bi strogo penalizirane i plaćale bi visoke kazne. U tom mom nacrtu zakona je i prijedlog da kontracepcija postane što dostupnija i na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao i da se omogući prekid trudnoće u ranoj fazi medikamentoznim putem. Prekid trudnoće je uvijek visoko stresan događaj za ženu i zato se ja osobno i SDP zalažemo prije svega za prevenciju neželjenih trudnoća. Ali ako se žena nađe u takvoj životnoj situaciji da je prisiljena donijeti takvu odluku, onda joj se mora omogućiti pristup sigurnom i besplatnom prekidu trudnoće u svim zdravstvenim institucijama. Naravno da taj moj prijedlog nikada nije raspravljen u Saboru i izgubio se u bespuću HDZ-ova dnevnog reda.

‘Točno je da i jedni i drugi branimo antifašizam kao temeljnu vrijednost, ali zašto onda nova gradska vlast još uvijek nije usvojila naš prijedlog za vraćanje imena Trga maršala Tita?’ pita se Mirando Mrsić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Treba li pravo na prekid trudnoće ući u Ustav?

Upravo zbog načina na koji HDZ tumači i zloupotrebljava zakone, smatram da bi trebalo postati ustavna kategorija, kao ljudsko pravo svake žene da odlučuje o svom tijelu. Mi ćemo organizirati referendum o tom pitanju i siguran sam da ćemo skupiti dovoljno potpisa, jer gotovo 80 posto građana Hrvatske, bez obzira na stranačku ili vjersku pripadnost, želi da prekid trudnoće ostane legalan i da to pitanje bude riješeno slično kao i do sada, a to znači bez ikakvih uvjeta kada govorimo o ranom prekidu trudnoće.

NACIONAL: Bojite li se da će se odluka američkog Vrhovnog suda, koji je poništio presudu Roe protiv Wadea i time omogućio zabranu pobačaja u saveznim državama, preliti i u Hrvatsku?

Ne bojim se dok god je Ustavni sud u ovakvom sastavu. Ustavne suce ipak su usuglasile dvije najjače stranke u Saboru – dakle, postoji neka ravnoteža između vlasti i opozicije i siguran sam da radikalna desnica ne može prevladati kao što je to Trump učinio u SAD-u. To ujedno znači da izlazak na izbore nije samo odabir među strankama, nego znači i zaštitu stečenih ljudskih prava. Grozim se činjenice da bi HDZ želeći doći pod svaku cijenu na vlast koalirao s ekstremno desnim strankama kao što su Most, Domovinski pokret ili Suverenisti. Zato treba izaći na izbore.

NACIONAL: Protiv Beroševa prijedloga zdravstvene reforme digle su se sve udruge liječnika, osobito obiteljski koji, između ostalog, ne žele biti u ekipama hitne pomoći, dok se liječnici po bolnicama bune zato što im ministar želi zabraniti rad u privatnim klinikama. Kako to komentirate?

Kao što sam već rekao – dok se ne riješi problem primarne zdravstvene zaštite, reformu se neće moći provesti. Zalažem se za vraćanje domova zdravlja po modelu Andrije Štampara – što je, zapravo, i temelj javnog zdravstva. Mi smo posljednjih triju desetljeća svjedočili urušavanju javnozdravstvenog sustava, koji smo trebali pod svaku cijenu sačuvati. Vidjelo se u pandemiji koliko nam je falio taj model. Srećom, dijelom se održao, što je omogućilo da se ipak nosimo bolje s pandemijom nego neke druge europske zemlje. Ako su domovi zdravlja u vlasništvu države, onda bi i svi liječnici morali biti zaposleni u zdravstvenom sustavu i u njima ne bi smjelo biti mjesta za privatnike. Slažem se s ministrom da liječnici koji rade prijepodne u bolnicama ne bi trebali popodne raditi u privatnim klinikama, ali nisam protiv toga da specijalisti zarađuju i u privatnoj praksi. U vrijeme SDP-ove vlade na Rebru smo profesor Paladino i ja pokušali organizirati rad s privatnim pacijentima u bolnicama u kojima su liječnici zaposleni. Zbog toga je i izgrađen onaj hotel na Rebru. Uvjet za rad tim liječnicima je bio da ne postoje liste čekanja za zdravstvene usluge koje bi nudili u poslijepodnevnom radu. A na kraju mjeseca mjerila se učinkovitost jednima i drugima. I to je jedno vrijeme funkcioniralo, ali čim je HDZ došao na vlast, to je, naravno, ukinuto. Ne mislim da će sada svi liječnici pobjeći u privatni sektor, ali im treba na pametan način omogućiti i da dodatno zarađuju na svome znanju. Naravno da Hrvatskoj nedostaje liječnika, ali prije svega nedostaje dobre organizacije, zbog čega se baca silan novac. Bolnice na istom području pružaju iste usluge umjesto da se svaka specijalizira za određenu vrstu djelatnosti. Nitko nije izračunao koliko košta funkcioniranje svake bolnice bez pacijenata, dakle – hladni pogon. Trebala bi se napraviti dobra analiza i sistematizacija bolnica, prema broju stanovništva koje gravitira prema određenim centrima. Time se ne bi smanjila razina zdravstvene usluge, samo bi se racionalizirala. HDZ je otkrio toplu vodu s prijedlogom spajanja pojedinih županijskih bolnica. SDP je počeo provoditi taj koncept, ali je HDZ dolaskom na vlast 2015. godine jednim potezom pera to ukinuo. Drago mi je da je HDZ konačno počeo provoditi ono što smo zacrtali u prošlom mandatu SDP-ove vlade kada se radi o zdravstvu.

NACIONAL: Rekli ste da predviđate prijevremene izbore. Je li SDP na njih spreman, s obzirom na to da vam je rejting niži nego ikada, a Peđi Grbinu, kao predsjedniku stranke, mizeran?

SDP se svakako sprema na sljedeće izbore, ma kada oni bili, i svjesni smo trenutačnih rejtinga. Smatram da je potrebno okupiti sve progresivne snage ljevice i lijevog centra kako bismo zajedno osvojili vlast. To, naravno, nije lak zadatak i na tome treba raditi, ali nije ni nemoguća misija. Ono što je važno za SDP jest činjenica da se stranka konsolidirala i da su svi oni koji su u njoj vidjeli zavod za zapošljavanje i zadovoljavanje različitih privatnih ambicija, iz nje ili izišli ili su izbačeni. Nakon dugo vremena stranka se više ne bavi sama sobom, već konkretnim problemima građana. To čišćenje vlastitih redova trebalo je napraviti odavno – ja sam još Zoranu Milanoviću, dok je bio predsjednik stranke, predlagao da riješi pitanje zagrebačke organizacije SDP-a u kojoj je bilo puno Bandićevih spavača. On to tada nije htio, nakon njega je predsjednik postao Bernardić, a situacija unutar stranke postala je još gora. Peđa Grbin napravio je jedino što je mogao da spasi stranku od potpunog raspada i mislim da je u tome uspio. Uostalom, i ja sam se vratio nakon što sam bio isključen iz stranke jer sam u proceduru stavio prijedlog zakona za koji sam smatrao da je u duhu socijaldemokracije, a koji nije bio po volji Bernardiću i Marasu i tadašnjem vodstvu stranke. Zapravo, to je tek bila izlika da me se riješe. Što se tiče Peđe, on je naš predsjednik i mislim da mu treba dati šansu da se dokaže na sljedećim parlamentarnim izborima. Sadašnji rejting i stranke i Peđe odraz je dugogodišnjih unutarnjih problema koje je stranka imala i na temelju toga ne treba izvoditi dugoročne zaključke. I sadašnji kancelar Scholz nije imao veliki rejting kada je poveo SPD Njemačke u pobjedu na parlamentarnim izborima.

‘Zalažem se za vraćanje domova zdravlja po modelu Andrije Štampara, što je i temelj javnog zdravstva. Posljednjih triju desetljeća svjedočili smo urušavanju sustava, koji smo trebali pod svaku cijenu sačuvati’

NACIONAL: Test za funkcioniranje koalicije na nacionalnoj razini jest ona u Zagrebu. A tu je već bilo dosta nesuglasica i svako malo po medijima se mogu vidjeti najave o pucanju koalicije. Kako to komentirate?

Nema govora o tome da će se koalicija raspasti. Naravno da u svakoj koaliciji postoje nesuglasice, ali to nije nešto što se ne može riješiti. Recimo, SDP se zalagao za ukidanje mjere roditelj-odgojitelj kao i Možemo! Predsjednik SDP-a Zagreba Viktor Gotovac upozoravao je da se procijene svi učinci ukidanja mjere. Možemo! je odlučio drugačije. Odluka Visokog upravnog suda od prošloga tjedna na tom je tragu – dakle, potvrđeno je da gradska vlast ima pravo mijenjati mjeru, ali ne u tako kratkom roku. Što se tiče suradnje s Možemo! – zagrebačka organizacija SDP-a dobila je novo vodstvo, Viktor Gotovac donio je jednu novu energiju i vjerujem da ćemo se u ovom mandatu dokazati kao pouzdani partner. Naravno da je taj odnos između SDP-a i Možemo! pomalo kompleksan, jer SDP je mlađi partner u Zagrebu, a stariji partner u ostatku Hrvatske. I to treba obostrano uvažavati. Zato će za eventualnu koaliciju na nacionalnoj razini trebati progutati mnoge taštine i napraviti politički korektan međustranački dogovor. I, naravno, prevladati ideološke i političke razlike između naših dviju stranaka.

NACIONAL: Pa čini se da i nema previše razlika među vama – osobito ideoloških. Osim što je Možemo! zeleno-lijeva stranka. I jedni i drugi čvrsto branite antifašističke vrijednosti…

Ne bih rekao da nema razlika. Možemo! je zelena stranka na lijevom centru, a mi smo socijaldemokratska stranka koja se, prije svega, zalaže za socijalnu državu, radnička prava, prava manjina. A što se tiče antifašizma – točno je da i jedni i drugi branimo antifašizam kao temeljnu vrijednost, ali zašto onda nova gradska vlast još uvijek nije usvojila naš prijedlog za vraćanje imena Trga maršala Tita? Oni kažu da im to nije prioritet.

NACIONAL: A vama jest?

Apsolutno. I SDP-u i meni osobno. To je prije svega simbolična gesta kojom će se vratiti ime trgu, promijenjeno isključivo zbog Bandićeve političke trgovine sa Zlatkom Hasanbegovićem i njegovom strankom koja mu je držala većinu u Gradskoj skupštini. Građane o tome nitko ništa nije pitao i većina građana tome se protivila, a protivi se i dalje.

NACIONAL: Odmetnici iz SDP-a osnovali su prošloga vikenda novu stranku Socijaldemokrati, na čelu s Davorkom Vidovićem, no čini se da neće svi bivši članovi s njima. Kako to komentirate i jeste li spremni primiti natrag neke koji su otišli? Navodno Rajko Ostojić, Zvane Brumnić i Matko Kuzmanić ne žele u tu novu stranku…

Znakovito je da nazovi-socijaldemokrati u Saboru nisu potpisali zahtjev za opoziv ministra Beroša. Je li to naznaka mogućnosti buduće suradnje te nove stranke s HDZ-om? Objašnjenje budućeg predsjednika te stranke Davorka Vidovića u najmanju ruku je neobično, ako ne i smiješno. Mogao je odmah reći da će podržati HDZ. Uostalom, Davor Bernardić je dok je bio u SDP-u glasao zajedno s HDZ-om. Nakon što sam isključen iz SDP-a i ja sam imao iskustvo stvaranja jedne nove političke opcije. Osnovali smo stranku Demokrati i zato znam koliko je teško opstati na političkoj sceni. Drago mi je da su Demokrati, za razliku od nekih drugih pokušaja na lijevom centru, opstali i da nastavljaju svoj politički put. Zato ne očekujem da će ova nova Udruga Socijaldemokrati požnjeti neki značajniji uspjeh. A što se tiče onih koji su otišli i žele se vratiti, vrata su im otvorena. Tome svjedoči i moj osobni primjer.

‘Za eventualnu koaliciju na nacionalnoj razini trebat će progutati mnoge taštine i napraviti politički korektan međustranački dogovor. I naravno, prevladati ideološke i političke razlike između SDP-a i Možemo!’

NACIONAL: Kako komentirate ponašanje predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji je razočarao mnoge svoje birače i koji se u svojim postupcima sve više sviđa krajnjoj desnici? Od vraćanja odličja i činova Branimiru Glavašu, preko odlikovanja optuženih ratnih zločinaca iz BiH do prijetnje stavljanja veta na članstvo Finske i Švedske u NATO-u. Osim toga, opsjednut je Hrvatima u BiH kao da je predsjednik te zemlje, a ne Republike Hrvatske.

To je Zoran, on je takav, nepredvidiv, neobuzdan, ima svoj specifičan način komunikacije, ne bira riječi, ali je neumoljiv u svojim stavovima. Mene njegovo ponašanje ne čudi – on uvijek govori ono što misli. Zoran je, prije svega, pravnik i radit će sve što mu zakon i njegove ustavne ovlasti dopuštaju. Što se tiče odnosa prema Hrvatima u BiH, on je isti kao i u vrijeme dok je bio premijer. Kada je bio veliki požar u Mostaru 2012., bio je prvi koji je došao pružiti podršku. Bio je tamo i tijekom građanskih nereda 2014. i pružao podršku HDZ-ovu vodstvu. On smatra da Republika Hrvatska mora štititi Hrvate koji su tamo u manjini i ova najava da će staviti veto na ulazak Švedske i Finske u NATO bila je samo pokušaj da to shvati i međunarodna zajednica. On je glasno govorio ono što je trebala odraditi tiha diplomacija, a nije. Što se tiče Glavaša i vraćanja odličja i činova – i tu je postupio prema zakonu iako se ja s time, dakako, ne slažem. Ne slažem se ni s tezom da je izgubio svoje birače na centru i ljevici – vidjet ćete da će ako se kandidira za drugi mandat, isti birači ponovo glasati za njega. Neće valjda za HDZ-ova igrača? Naravno, ne očekujem da će glasači desnice koji mu danas aplaudiraju za neke od poteza koji su na tragu njegove izjave da je predsjednik svih građana, u konačnici glasati za njega. Naravno da većina neće i njegovi sadašnji potezi usmjereni su k demontiranju HDZ-a. Pa vidjeli smo kako izgleda kada HDZ ima i predsjednika Republike i premijera. To nikako nije dobro za demokraciju.

NACIONAL: Bojim se da ćete se jako iznenaditi jer Milanovićevo biračko tijelo u slučaju da on bude jedini kandidat ljevice, neće izaći na izbore. Zašto se SDP ne distancira od njega i ne kritizira neke njegove postupke koji nemaju veze sa socijaldemokratskom politikom? Zar se bojite da bi zbog toga udario po vama?

Ne bojimo se da bi on udario po nama, on dobro zna iz koje je stranke potekao i koja ga je stranka podržala kao svog kandidata na izborima i ne vjerujem da bi to pogazio. No iako je bio naš kandidat, to ne znači da se slažemo sa svime što govori i radi. SDP ima svoju politiku i zastupa je. I to smo u više navrata i rekli, uključujući i jasno izraženu potporu ulasku Finske i Švedske u NATO. A zašto bismo se mi distancirali i kritizirali ga? Zato da idemo Plenkoviću na ruku? E, to nećemo.

NACIONAL: Kakve su vaše osobne ambicije ako SDP eventualno osvoji vlast u državi? Hoćete li opet biti ministar?

Moje su ambicije prije svega vezane uz Zagreb i zagrebačku organizaciju SDP-a, kojoj nastojim pomoći svojim znanjem i iskustvom. Ima tu još puno posla jer je organizacija bila godinama zapuštena, a što se tiče ministarske pozicije, to me više ne zanima.

Komentiraj