MILJENKO PULJIĆ: ‘Inzistirat ću na novoj zgradi Komedije, ali to je politička odluka’

Miljenko Puljić jednoglasno je izabran za ravnatelja zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija. Time je, nadaju se svi, završeno razdoblje v.d. uprava i ostavki te će se početi ozbiljno raditi i na novim predstavama, ali i na pronalasku lokacije za novu zgradu kazališta jer postojeća pripada Crkvi

Miljenko Puljić jednoglasno je, nakon više mjeseci čekanja i odgađanja te poništavanja natječaja, izabran za ravnatelja zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija. Time je, vjerojatno, završeno razdoblje nestabilnih v.d. uprava i ostavki te će se početi ozbiljno raditi nove kvalitetne dramske i glazbeno-scenske predstave po kojima je Komedija prepoznatljiva. Osim umjetničkog rada u kazalištu, Puljića čeka i tehnički posao, jer zgrada kazališta u vlasništvu je Crkve pa se u dogledno vrijeme mora pronaći zamjenska lokacija za dvoranu, a nakon potresa zgrada je pretrpjela i velika oštećenja koja će se popraviti europskim novcem.

Miljenko Puljić magistar je violine i sveučilišni specijalist poslovne ekonomije. Tijekom karijere bio je član mnogih glazbenih ansambala i surađivao je s različitim festivalima. Od 2005. do 2015. bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije, koju je novim ciklusima i koncertima na otvorenom i u velikim dvoranama otvorio prema domaćoj publici te je pozicionirao među 100 hrvatskih tvrtki s najvećim marketinškim ulaganjem. U srpnju 2011. realizirao je najveći koncert klasične glazbe u svijetu, kojem je i idejni začetnik, s 1156 izvođača na bini. Prije ovog ravnateljskog mandata Puljić je u Komediji radio kao voditelj marketinga.

NACIONAL: Nova sezona Gradskog kazališta Komedija započela je premijerom predstave „Treba se znati ponašati“. Očekujete li nesmetano odvijanje predstava, s obzirom na teška oštećenja zgrade Kazališta nakon potresa?

Zapravo, sezona je započela gostovanjem u Vinkovcima, na završetku Festivala glumca, s komedijom „Brat bratu“. Nakon toga 18. rujna otvorili smo kazališnu sezonu u Zagrebu premijerom komedije „Treba se znati ponašati“ nagrađivanog britanskog komediografa Alana Ayckbourna. Sve probe za predstave održali smo u prostorima Kazališta nakon što smo oštećenja na kazališnoj dvorani uspješno sanirali zahvaljujući, u prvom redu, ažurnosti i radu kazališnih djelatnika te potpori osnivača. Dvorana je sada potpuno sigurna za izvođače, kao i za posjetitelje. No potres je, nažalost, već dotrajale prostore uprave i dijela tehnike dodatno oštetio, tako da planiramo upravu do kraja rujna preseliti u preuređene prostore na Dolcu koje nam je osnivač Grad Zagreb dao na korištenje. Sve u svemu, snalazimo se i vodimo računa o sigurnosti svojih zaposlenika i posjetitelja. A isto tako želimo da se kazališna sezona normalno odvija unatoč svim izazovima s kojima se susrećemo. Zagreb, Zagrepčani i naši dragi gosti to zaslužuju!

NACIONAL: Zašto ste se javili na natječaj za ravnatelja?

Imamo sklonost zaboraviti da sreća ne dolazi kao rezultat dobivanja nečega što nemamo, nego iz prepoznavanja i vrednovanja onog što imamo. Imajući u vidu sve izazove, a spomenuli smo neke, sigurno da nije bilo baš otimanja za mjesto ravnatelja. Ali promišljajući o talentu svojih glumaca, pjevača, članova orkestra, zbora, baletnog ansambla… ukupno skoro 200 uposlenika, te bogatoj tradiciji našeg kazališta, shvatio sam da ovu krizu možemo pretvoriti i u sjajnu priliku za iskorak. Izazov je predstaviti tu nevjerojatnu kreativnost. Komediju doživljavamo kao najzagrebačkije kazalište i kazalište s Kaptola, ali istodobno je vidim i kao nacionalno glazbeno kazalište koje nema svoje mjesto i publiku samo u Hrvatskoj već i šire. Izazov koji nam je donijela pandemija, a kojoj je posebno izložena cijela kreativna industrija, sigurno ne ohrabruje. Ali po naravi sam optimist i uvjeren sam da možemo napraviti ozbiljne iskorake – i na umjetničkom i na poslovnom planu. Kazalište Komedija, uvjeren sam, sa svojom dugogodišnjom tradicijom, snagom i referencama, unatoč svemu ima potencijala odgovoriti datim izazovima.

 

‘Česte promjene ravnatelja proteklih godina doživljavam kao proces kroz koji moramo proći kako bismo ponešto naučili i izašli mudriji. No nastupa vrijeme da se okrenemo budućnosti’

 

NACIONAL: Kakav program očekuje publiku? Prošle sezone su, čini mi se, održane samo dvije premijere, sve je drugo moralo biti otkazano.

Kazalište Komedija njeguje glazbeno-scenski program i u tom smislu prvenstvena nam je želja da ga možemo izvesti i u ovakvim okolnostima. Naime, djela se, sukladno pravima datim od vlasnika prava, smiju izvoditi kao potpuna scenska djela, a ne koncertno. Zato nema kompromisa! Nastojat ćemo postaviti novi mjuzikl i u pregovorima smo s vlasnicima prava. Kao komediografsko djelo istaknuo bih ne samo jedno od najslavnijih, nego i najčešće izvođenih Shakespeareovih djela, „Na tri kralja ili kako hoćete“. To djelo se stoljećima smatra integralnim dijelom „željeznog repertoara“, a želja nam je da u postavi imamo i mlade glumce s ADU-a. Sukladno financijama nastojat ćemo postaviti još nekoliko naslova, uz niz programa koji će predstavljati umjetničke izazove za ansamble i soliste kazališta.

NACIONAL: Dok su tijekom prošle pandemijske godine ostala zagrebačka kazališta održavala programe, Komedija je zapravo veći dio vremena bila zatvorena – ili zbog covid-pozitivnih zaposlenika ili, u najvećoj mjeri, zbog nedostatnih tehničkih uvjeta u dvorani. Naime, sustav grijanja i hlađenja nije funkcionirao, kakva je sad situacija, jeste li dobili novac i osposobili zgradu?

Iz vašeg pitanja se vidi koliko je Komedija nedostajala publici. Ne mogu se složiti s vašim tvrdnjama, ali hvala vam na opaskama koje mi daju mogućnost da ispravimo pojedine netočne navode koji su se pojavili u javnosti, a koje sam već demantirao. Kazalište nije izvodilo glazbeno-scenska djela koja se, kako sam ranije naveo, zbog autorske zaštite ne mogu mijenjati i prilagođavati određenim situacijama. Time bismo kršili međunarodne ugovore i plaćali razne penale i kazne, ali i izgubili reputaciju i mogućnost postavljanja bilo kojeg drugog djela u vlasništvu međunarodnih agencija. Dakle, mogli smo ih potpuno profesionalno odraditi ili nikako. S druge strane, zaboravljate odredbe i upute nadležnih tijela vezano za pandemiju koje su većinu godine bile posebno restriktivne prema izvedbi glazbeno-scenskih djela. Izvodili smo dramske predstave koliko su objektivne okolnosti dopuštale. Ništa manje ni više nego ostala kazališta. Uprava kazališta je poduzela sve što je bilo moguće te radila i radi prema uputama Stožera i nadležnih službi s osnovnim ciljem zaštite zaposlenika i posjetitelja. Organizirali smo cijepljenja te kontinuirano apeliramo na zaposlenike da se cijepe. Stoga je u našem kazalištu do sada, od 192 zaposlena, prema mojim podacima, bio tek jedan teži slučaj koji je završio bolničkim liječenjem, ali i srećom uspješnim oporavkom. Nadam se da će tako i ostati. Što se tiče drugog pitanja vezanog za sustav grijanja, mislim da je blago reći da je jako star i u lošem stanju. Iako je oštećen u potresu, i dalje funkcionira, no uz ogromnu potrošnju energije koja, nažalost, strahovito opterećuje poslovanje Kazališta. Hlađenje ili klima-uređaji nikad nisu postojali u kazalištu Komedija, što smatram da u 21. stoljeću nije prikladno, i to ne samo za najveće gradsko kazalište već za kulturne institucije općenito. Javili smo se na natječaj EU-a iz Fonda solidarnosti, koji je otvorilo Ministarstvo kulture i medija. Odobrena su sredstva za sanaciju, među ostalim i grijanja, u visini od 4,8 milijuna kuna. Ta sredstva se ne dodjeljuju Kazalištu sukladno natječaju EU-a, a osnivač i vlasnik kazališta – Grad Zagreb, odnosno njegove stručne službe, vrši pripreme i natječaje, dok nositelj projekta Ministarstvo kulture kao investitor po obavljenim radovima vrši plaćanje. U svemu tome stručna služba Kazališta uključena je u proces i nadamo se da ćemo uspjeti riješiti taj problem, da će se u zadanom periodu krenuti s radovima i da će se blagovremeno završiti kako bismo što manje opteretili redovan rad kazališta.

‘Nastavit ćemo tradiciju domaćih mjuzikala, uz praćenje globalnih trendova i uspješnica’. FOTO: privatna arhiva

NACIONAL: Ta je zgrada, zapravo, već od 2005. „u tuđim rukama“, odnosno vraćena je pravom vlasniku – Katoličkoj Crkvi. Čeka se izgradnja nove dvorane, navodno je riječ o lokaciji u Paromlinu gdje će se izgraditi i nova knjižnica. O tome se već godinama razgovara, kakva je situacija po tom pitanju?

Istina je da je ta zgrada u vlasništvu franjevačkog samostana na Kaptolu i da je bila nacionalizirana, odnosno oduzeta i data na raspolaganje kazalištu. Prilikom sređivanja obveza iz prošlosti, hrvatska država je vratila zgradu izvornom vlasniku. A Crkva je imala dovoljno razumijevanja za naše potrebe pa smo u njoj i ostali. Moram reći da su odnosi s Crkvom vrlo korektni i zasigurno će tako i ostati. Vaše navode o lokaciji Paromlina čuo sam samo iz medija. Dosta je pisano o preuređenju lokacije za kulturne potrebe, no nije se pisalo u vezi s eventualnom zgradom kazališta Komedija. Stoga mi je teško komentirati dok nemam neke konkretnije informacije. Jasno nam je da ovo nije trajno rješenje i da Zagreb i Komedija trebaju novu zgradu kazališta. Takvo zdanje bi obogatilo našu kulturnu scenu, ali i identitet grada. Zato vjerujem da članovi Komedije i zagrebačka publika na novu zgradu neće predugo čekati.

NACIONAL: Hoćete li vi inzistirati na novoj dvorani, jeste li obavili razgovore s novom vlasti?

Svakako da ću inzistirati na novoj dvorani jer svi vidimo da je to jedino trajno rješenje. No to je politička i strateška odluka, kao dio razvoja kreativne i kulturne industrije Zagreba i Hrvatske. Strateške odluke ne odnose se samo na vrijeme jednog mandata, već postaju trajna ostavština i ulaganje u budućnost. Uvjeren sam da je toga svjesna i nova zagrebačka vlast, ali isto tako znamo i vidimo koliko imaju prioriteta. U ovom kratkom periodu imao sam formalne i neformalne susrete s dionicima vlasti na svim razinama i nepodijeljeno je mišljenje o potrebi izgradnje reprezentativnih kulturnih objekata za potrebe kazališta u Zagrebu, što smatram nužnim u realizaciji. Prostor u kojem jesmo ne odgovara glazbeno-scenskim modernim produkcijskim potrebama i standardima koji su u svijetu odavno prihvaćeni.

NACIONAL: Stalno se govori o potrebi za novom dvoranom, dodatnim prostorom. Komedija je od Grada na korištenje dobila Kontesu, gdje su se jedno vrijeme održavale neke Komedijine predstave, ali to naprosto nije funkcioniralo. Hoće li Kontesa i dalje ostati u Komedijinom upravljanju, što planirate s tim prostorom?

Jazz cabaret club Kontesa, odnosno mala scena kazališta Komedija, ne može zamijeniti novu dvoranu niti je to bio cilj kad se taj prostor preuredio i dao na korištenje kazalištu s jasnim programskim ciljevima. Prepoznatljivost tog prostora, koji je programski prirodno naslonjen na kazalište Komedija, nije još na nivou koji bi trebao biti i u tom smjeru ćemo uložiti dodatne napore. Imamo viziju kako taj prostor oplemeniti sadržajem i uvrstiti u kulturnu ponudu metropole. Također će i umjetnici kazališta zauzeti još značajnije programsko mjesto u tom prostoru. Ne slažem se s time da su se neke predstave tu održavale i nisam upoznat s tvrdnjama da taj prostor ne funkcionira. Dapače, prethodna zamisao je opravdala povjerenje i pokazala određene rezultate. Mogao bih se složiti s vama ako dijelimo iste informacije o tehničkoj i izvedbenoj zahtjevnosti igranja na malom prostoru, no to spada u – s jedne strane, zahtjeve redatelja, a s druge – u osobne stavove izvođača. Prema podacima koje imam, održao se značajan broj kazališnih kabaretskih predstava od kojih je priličan broj i nagrađivan. Format tih predstava je sukladan prostoru i sceni. Kontesa je i kao jazz klub posebno privlačna i potrebna Zagrebu i u tom smjeru suradnja s osnivačem, Ministarstvom kulture i institucijama, počevši od HDS-a, prijeko je potrebna kako bi se jazz glazba u tom klubu promovirala, a time se u budućnosti i ovaj prostor ponovno našao na europskoj i svjetskoj karti jazz-klubova.

NACIONAL: Prije nego što ste jednoglasno prihvaćeni za ravnatelja – što je rijetkost – u Komediji ste radili kao voditelj marketinga. Stoga ste upoznali i kazalište i ljude i probleme koji uz to idu. Što smatrate prioritetom u mandatu?

Koristim priliku zahvaliti na ukazanom jednoglasnom povjerenju, što je velika nagrada za dosadašnji rad, a istovremeno i velika obveza uz njihova, a i moja očekivanja. Moj prvi susret s kazalištem Komedija započeo je još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok su kazalište vodili Richard Simonelli i Vlado Štefančić. Tada još kao student prve godine studija violine na Muzičkoj akademiji, a nakon položene audicije, prvi put sam kročio u svijet kazališta Komedija tijekom priprema izvedbe mjuzikla „Applause“, koji je na scenu postavio redatelj Gene Foote. Do 1991. bio sam i zamjenik koncertnog majstora te i jedno kratko vrijeme koncertni majstor, prije odlaska u Zagrebačku filharmoniju. Suradnja s kazališnim i glazbenim autorskim velikanima, od Alfija Kabilja, Pere Gotovca, Arsena Dedića pa do Milana Grgića, Joška Juvančića, Vlade Štefančića, i glumcima i pjevačima koji su u tom periodu radili, činila me ponosnim članom tog ansambla. S tim sjećanjem i osjećajem životnog zadovoljstva i danas kročim u to kazalište. Kroz unutarnju kvalitetniju organizaciju i komunikaciju na svim nivoima, kvalitetnu obnovu i ulaganje u umjetnički kadar vrlo transparentno kroz audicije, kvalitetnije ulaganje u odnose s javnošću na svim nivoima, želja je da donesemo dodatnu mirnoću i sigurnost u radu kazališta, kao i povjerenje te iste javnosti. Sudeći po pitanjima, dio javnosti nije kvalitetno i blagovremeno upoznat sa svim aspektima rada i djelovanja Kazališta te opravdano postavlja pitanja i traži odgovore, na što ćemo u budućnosti posebno obratiti pažnju. Sigurno je da ćemo još više ulagati u sadržaj, ali i u marketing i odnose s publikom.

 

‘Komedijin se dug smanjio u proteklom periodu, ali on je i dalje značajan u periodu krize, gdje su vlastiti prihodi na razini 30% vlastitih prihoda iz prethodnog pred-covid razdoblja’

 

NACIONAL: Prije vas godinama je Komedija imala v.d. ravnatelje, poništeno je dosta natječaja, izabrani su ravnatelji pa su davali ostavke, dakle, već godinama Komedija ima nestabilnu upravu, što je dovelo do srozavanja kvalitete. Kako planirate dignuti repertoar?

Ne mogu se i ne želim složiti s iznesenim tvrdnjama. Unatoč administrativnim promjenama, kvaliteta je kontinuirana i nije nikamo otišla ni nestala. Umjetnici su isti i njihove nesumnjive kvalitete možete skoro svakoga dana vidjeti i čuti, osim u Komediji i u ostalim kazalištima gdje gostuju, na filmu, u TV emisijama i serijama. Zasigurno ih producenti ne bi pozivali da ne postoji visoka umjetnička kvaliteta koja je na kraju prepoznata kroz stalne nagrade koje naši umjetnici primaju. Kazalište Komediju vodio je 28 godina Niko Pavlović, jedan od najdugovječnijih ravnatelja. Nakon odlaska snažnih ravnatelja, koji su svojim djelovanjem obilježili jedno razdoblje, dolaze periodi koji su očito neminovni i koje mnoge naše ustanove prolaze, pa i ustanova iz koje sam u Komediju došao. Paradigmu o čestim promjenama ravnatelja proteklih godina doživljavam kao proces kroz koji očito moramo proći kako bismo ponešto naučili i izišli mudriji. No, kao i uvijek, nastupa vrijeme da se okrenemo budućnosti, koliko god to zvučalo kao floskula, no to i jest izazov, ali i motivacija. Tako da ni jednog trenutka ne sumnjam u uspjeh. Unatoč svemu!

NACIONAL: Prijašnje uprave nisu mogle platiti dugovanje Komedije od nekoliko milijuna kuna, opterećuje li vas to? Imate li plan za sanaciju?

Dugovanja su nastala iz želje da publika i javnost imaju najkvalitetnije predstave, posebno glazbeno scenske programe. Dug se smanjio u proteklom periodu, ali on je i dalje značajan u periodu krize, gdje su vlastiti prihodi na razini 30 posto vlastitih prihoda iz pred-covid razdoblja. Činjenica je da su vlastiti prihodi kazališta činili prije covida 20 posto ukupnih prihoda, no za kvalitetu programa bili su jako bitni. U periodu koji omogućuje normalan rad oni bi bili dostatni za konsolidaciju financijskog položaja, uz nužno povećanje vlastitog prihoda. To zahtijeva, kao što sam ranije napomenuo, kvalitetniju organizaciju poslovanja, kvalitetniju produkciju, kao i nužne pomake i ulaganja u promidžbu i marketing. U tom dijelu kvalitetnijim planiranjem troškova programa, unutarnjim ustrojem i budućim ulaganjima želimo financijske obveze kvalitetno riješiti te promijeniti i modernizirati komunikaciju s poslovnim partnerima i publikom. No za budućnost u narednih deset i više godina, gdje već sada moderne glazbeno scenske produkcije zahtijevaju sve više financijskih ulaganja, dvorana s nešto više od 400 mjesta i scenom iz prve polovine prošlog stoljeća velika je prepreka za kvalitetne financijske i umjetničke pomake kakve svi želimo i očekujemo. Tako da je sve to povezano i međuovisno.

NACIONAL: Kako vidite mjuzikl i operetu posljednjih godina? Često se kaže da ima previše inozemnih naslova, da se mora raditi na razvoju hrvatskog mjuzikla, ali bilo je nekoliko pokušaja s hrvatskim autorima koji su prošli dosta nezapaženo. Biste li se složili?

Zasigurno da Zagreb, a i Hrvatska, ima umjetnički izvođački potencijal za kvalitetnu operetu i mjuzikl. U tom smislu želimo nastaviti pratiti mlade hrvatske soliste pjevače, i to ne samo s umjetničkih akademija. Nedavni uspjeh mjuzikla „Mamma mia“, koji će i nadalje ostati na repertoaru, doveo je do ponovnog nastanka mnogih mjuzikala domaćih autora s više ili manje uspjeha. Time se potvrđuje činjenica da nije u pitanju kvantiteta u stvaralačkom smislu već kvaliteta djela. Prvi domaći mjuzikl premijerno prikazan 1969. „Velika trka“ Alfija Kabilja, na tekst Milana Grgića, također je bio potaknut popularnošću inozemnih mjuzikala koji su se već izvodili u Komediji, kao i kvalitetom ansambla Komedije. Ta izvedbena kvaliteta i dalje je prisutna, stoga je i dalje značajan pritisak domaćih skladatelja i autora za postavljanje njihovih djela na scenu. Dajemo im maksimalnu moguću podršku i bez obzira na veće ili manje uspjehe, tako će biti i dalje. No s druge strane, produkcija glazbeno-scenskih djela, ako ih želimo maksimalno profesionalno i kvalitetno napraviti, financijski je iznimno zahtjevna. Autori i autorske ekipe u većini slučajeva do sada nisu dijelili financijski rizik s kazalištem prilikom postave svojih djela, što se treba promijeniti. Promišljanja da je dotično djelo predodređeno za uspjeh i da će donijeti financijski uspjeh, u nekim slučajevima uistinu nisu realna, što publika i javnost na koncu objektivno ocijene, čime djelomično potvrđuju i vaše mišljenje. Ali, ne brinite, nastavit ćemo tradiciju uspješnih domaćih mjuzikala, uz praćenje globalnih trendova i uspješnica.

 

‘Dvorana s 400 mjesta i scenom iz prve polovine prošlog stoljeća je velika prepreka za kvalitetne financijske i umjetničke pomake kakve svi želimo i očekujemo’

 

NACIONAL: Je li sigurnije ponuditi svjetski, odnosno brodvejski hit?

Možda vam se čini na prvo promišljanje da je tako, no doći do prava za neki od broadwayskih hitova nije nimalo jednostavno i ponekad ih godinama i desetljećima ne možete dobiti. U trenutku kad ih i dobijete, suočite se s produkcijskim zahtjevima koje morate ispuniti. Kvaliteta našeg ansambla nikad nije upitna i mi smo u tom smislu prepoznati kod vlasnika autorskih prava, no ponekad vam ni to ne garantira dobivanje licence ako se u nekoj nama bližoj državi već izvodi dotično djelo. Također, tehnički zahtjevi vlasnika prava uz premali broj mjesta za posjetitelje mogu dovesti do uskraćivanja licence zbog neisplativosti igranja same predstave. Stoga rizik postavljanja novog domaćeg djela i ponuda broadwayskog hita predstavlja za kazališnu produkciju podjednak izazov i rizik. S time je naše kazalište kroz cijeli svoj period stalno suočeno i zasigurno će biti i nadalje.

NACIONAL: U dramskom ansamblu problem je neravnomjerna iskorištenost glumaca. Dok neki igraju nekoliko premijera u sezoni, postoji nekolicina glumaca koji scenu nisu vidjeli godinama, pa i desetak godina. Kako to riješiti?

Ne postoji glumac koji nije bio na sceni deset, pa ni pet godina, pogotovo u našem kazalištu. Problem koji ovdje apostrofirate sigurno postoji. Godinama je prisutan u svim našim kazalištima i na njega nije jednostavno odgovoriti. Slažem se da postoje situacije, svakako i u našem kazalištu, gdje kroz duži period umjetnici nisu angažirani, što smatram neodgovornim i neprihvatljivim s obje strane. Zasigurno je uvijek bilo i bit će glumaca nezadovoljnih svojim statusom, no neprihvaćanje i uvjetovanje igranja uloga je neprihvatljivo te na koncu i same glumce dovodi u vrlo neugodan položaj prema kazalištu i prema ostalim kolegama. Kazalište je nastojalo riješiti neravnomjernost u proteklom periodu produciravši i u Kontesi nekoliko predstava, što ćemo nastaviti i dalje, ali kroz koprodukcije. Kroz aktivan odnos s autorskom ekipom sudjelovat ćemo pri izboru glumaca, nastojeći tijekom vremena kvalitetnijom organizacijom u pripremi predstava otvoriti mogućnosti i naći prostora za ravnopravnije učešće svih glumaca. Kroz ovaj kratki period ugodno sam bio iznenađen kreativnim prijedlozima i inicijativama umjetnika, što ćemo iskoristiti kroz podržavanje njihovih autorskih projekata. To može biti i djelomičan odgovor na vaše pitanje, a zasigurno će biti izazov i za cjelokupno umjetničko osoblje.

NACIONAL: Bi li u ovakvim slučajevima rješenje bila revizija svake četiri godine, predložena novim prijedlogom zakona o kazalištu? Što mislite o takvom rješenju, biste li ga podržali?

Po mom mišljenju, termin revizija nije prikladan kad govorimo o zaposlenicima, no svakako nije vezan ni za novi zakon o kazalištu. Prema važećem Zakonu o kazalištu, umjetnici su uposleni na određeno vrijeme, upravo na period od četiri godine, nakon kojih im se sukladno umjetničkom angažmanu i potrebi produžuje ili prekida ugovor o radu. Smatram da inače Zakon o kazalištima ne treba biti mjesto koje razrađuje radno-pravne akte, za to postoji Zakon o radu. Činjenice govore da u samim kazalištima imate dio zaposlenika na koji se odnosi Zakon o radu i koji se upošljavaju na neodređeno vrijeme, npr. administracija, tehnika, dok umjetnici po kojima su kazališta prepoznatljiva i zbog kojih dolazite u iste imaju ugovore na određeno vrijeme. U praksi se događa da umjetnici koji rade u kazalištima nisu kreditno sposobni za dobivanje dugoročnih kredita i rješavanje uistinu osnovnog, stambenog problema. Interesantno je da se, recimo, umjetnici glazbenici kod istog osnivača, u ovom slučaju Grada Zagreba, a koji rade u Zagrebačkoj filharmoniji, zapošljavaju prema Zakonu o radu, dok se glazbenici koji rade u Komediji zapošljavaju po Zakonu o kazalištima. Iz tridesetpetogodišnjeg iskustva nijedan od dosadašnjih zakona nije donio kvalitetno rješenje i tu možete naći dio odgovora koji imputirate.

NACIONAL: Imate veliko upravljačko iskustvo, a i iskustvo u kulturnom menadžmentu, što možete donijeti Komediji?

Želim donijeti mir i stabilnost kako bi se umjetnički potencijal kvalitetno i neopterećeno razvijao. Cilj je da stabilnu, kvalitetnu i transparentnu instituciju predate svom nasljedniku, koji će nastaviti provoditi dugoročne strateške odluke koje bi se s osnivačem dogovorile. Kao primjer nam mogu biti uzor susjedne države Mađarska, Slovenija i Austrija. Dosadašnji način upravljanja kulturnim institucijama, gdje o svemu odlučuje jedna osoba – ravnatelj, gradeći vlastiti ego, davna je prošlost i ona je, nažalost, refleksija općeg upravljanja u društvu zadnjih desetljeća. Kadrovske izmjene i popune ansambla prirodni su procesi i svakako će se raditi, no one će od sada potpuno biti rezultat audicija za sva umjetnička mjesta. Problem kvalitete koju je, prirodno, s godinama teško u svim umjetnostima održavati, treba riješiti kroz otvaranje mogućnosti i pedagoškim aktivnostima, za što je bilo inicijativa. Jasno, sa svim pravima, pa i dodacima za minula umjetnička ostvarenja. Ta znanja i iskustva sa scene neprocjenjiva su u odgoju i prenošenju znanja novim generacijama umjetnika. Dakle, moramo stvoriti kvalitetne uvjete za rad, inzistirati na izvrsnosti i kvaliteti kako bi svi bili zadovoljni.

NACIONAL: Kakvu Komediju vidite nakon svog mandata?

Želim je vidjeti onakvom kakvu su je promišljali umjetnički velikani koji su je stvarali više od 70 godina i milijuni posjetitelja koji su s osmijehom izlazili iz ovog kazališta. Želim je vidjeti u novom adekvatnom prostoru, koje najveće gradsko kazalište u metropoli zaslužuje. Želim da bude percipirana realno, bez pretjerivanja, ali i podcjenjivanja te da je javnost i publika poštuju.

Komentiraj