Milanović na HRT-u pokazao da ne razumije posve ulogu diplomacije

“Ja ne znam da je Stipe Mesić kao predsjednik Republike lobirao u inozemstvu za hrvatske gospodarstvenike i namještao im poslove. Ako je to tako, onda to treba istražiti”, izjavio je između ostalog Zoran Milanović u intervjuu Aleksandru Stankoviću na HTV-u. Ova je izjava ostala u sjeni medijskih spekulacija o tome za koga je radio i za koga je kao privatni konzultant, zahvaljujući svojim državničkim vezama, lobirao Milanović u posljednje tri godine i zašto to ne želi otkriti javnosti.

Ovakva izjava ne samo što je kontradiktorna, već je i začudila sve one koji su pratili aktivnosti dosadašnjih predsjednika Hrvatske. Poznato je da su se time do sada bavili svi hrvatski predsjednici osim Franje Tuđmana. On je u svoje doba uglavnom pogodovao stranim investitorima, kao protuuslugu za političku podršku njihovih država u procesu osamostaljivanja Hrvatske i pokušajima integriranja u euroatlantske integracije .

I Stipe Mesić koji je rehabilitirao Hrvatsku u očima međunarodne javnosti, a osobito u Izraelu, kao i Ivo Josipović u svom mandatu trudili su svoje skučene predsjedničke ovlasti na planu vanjske politike iskoristiti kako bi povezali hrvatske i inozemne tvrtke, doveli poslove u Hrvatsku i pomogli otvaranju novih radnih mjesta, politički otvorili vrata investitorima iz Kine, Rusije, Katara i ostalih zemalja u kojima se preferiraju direktni dogovori s predstavnicima vlasti. Hrvatski predsjednici često su na svoja putovanja vodili značajan broj hrvatskih gospodarstvenika, uglavnom u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i kao dio svog službenog posjeta organizirali sastanke sa sličnim inozemnim udruženjima i najjačim gospodarstvenicima. To je nastavila raditi i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i od svega što je činila na međunarodnom planu, mnogi to ocjenjuju kao najkonkretniji oblik korištenja njenih predsjedničkih ovlasti.

Uostalom, političko lobiranje za boljitak gospodarstva države koju predstavljaju uobičajena je praksa svuda u svijetu koju nitko i ne skriva. Ni Donald Trump, ni Emmanuel Macron, ni Angela Merkel. Isti posao, samo na nižim razinama, rade i veleposlanici diljem svijeta, a bogatije države gotovo uvijek u veleposlanstvu imaju i trgovinskog atašea.

Upravo u eri vlade Zorana Milanovića kao nova doktrina Ministarstva vanjskih poslova službeno je promovirana gospodarska diplomacija. Na tome je intenzivno radio bliski Milanovićev suradnik Joško Klisović, tadašnji zamjenik ministrice vanjskih poslova. U toj je funkciji 2013. HUP-u predstavio novu strategiju gospodarske diplomacije, čiji je osnovni cilj bio doprinijeti oporavku hrvatskog gospodarstva. Stoga su u Ministarstvu vanjskih poslova tada redefinirali ciljeve vanjske politike tako da diplomacija postane brz i učinkovit servis za sve hrvatske građane i gospodarstvenike. Postavljene smjernice u strategiji odnosile su se na tri ključne aktivnosti: promociju hrvatskog izvoza, zaštitu interesa hrvatskih kompanija u inozemstvu te doprinosu privlačenju stranih investicija. Ako to nije lobiranje za hrvatsko gospodarstvo na diplomatskoj razini, onda očito javnost ne razumije što je lobiranje.

Tim više je iznenađujuća izjava Zorana Milanovića u emisiji ‘’Nedjeljom u 2’’ da predsjednik države ne smije lobirati u inozemstvu i dovoditi poslove u Hrvatsku. Bit će zanimljivo čuti što o tome misli Mesić koji je Milanovića svojedobno itekako podržavao. Kao i Joško Klisović, angažiran u predsjedničkoj kampanji Zorana Milanovića koji je bio nedostupan Nacionalu jer se od nedjelje nalazi u Azerbajdžanu. Vjerojatno prije emisije nije stigao podsjetiti Milanovića što je mislio dok je bio predsjednik vlade. Teško je vjerovati kako je sve to bila ideja Vesne Pusić, tadašnje ministrice vanjskih poslova, o kojoj Milanović nije bio informiran.

Komentiraj