Neil MacDonald: Milanović je razuman političar, ali mu fali karizme

Autor:

Nacional

Objavljeno u Nacionalu br. 848, 2012-02-14

Dopisnik Financial Timesa za Balkan iznosi svoja zapažanja o Hrvatskoj, Zoranu Milanoviću i Ivi Sanaderu te objašnjava zašto je kao svoje sjedište izabrao baš Beograd

“Nije mi poznato da Zoran Milanović čita Financial Times, ali znam da nas redovito čita potpredsjednik srbijanske vlade Božidar Đelić. U svakom slučaju, drago mi je jer Milanović djeluje kao simpatičan momak”, pomalo iznenađeno komentira Neil MacDonald, dopisnik Financial Timesa za Balkan. Financial Times spada u sam vrh najutjecajnijih svjetskih listova i MacDonaldovi članci nerijetko utječu na stvaranje predodžbe o situaciji u Hrvatskoj i susjedstvu. U proteklih šest godina dobro je upoznao vodeće političare, ali i članove poslovne elite iz Hrvatske, Srbije i okolnih zemalja.

Kao jedan od rijetkih inozemnih eksperata za ovu regiju, nedavno je sudjelovao na zagrebačkom okruglom stolu posvećenom korupciji u jugoistočnoj Europi. U razgovoru za Nacional objasnio je kako vidi situaciju na Balkanu, ali i iznio zanimljiva zapažanja o Hrvatskoj, Milanoviću i Sanaderu.

Potkraj 2010. u jednom od svojih članaka u Financial Timesu Hrvatsku ste opisali kao lijenu državu?

– Možda je to bilo blago pretjerivanje radi efektnosti članka, ali smisao teksta bio je u tome da se Hrvatska sporo oporavljala od posljedica ekonomske recesije. Reakcije na moj članak bile su poprilično žestoke, ali u biti sve se svodilo na činjenicu da je Hrvatska puno sporije izlazila iz krize od drugih država, što se vidjelo u nezaposlenosti, velikom deficitu i izostanku gospodarskog rasta. Hrvatska je bila loša u usporedbi sa sličnim zemljama, a neusporedivo lošija od članica Europske unije.

Da li se u međuvremenu što promijenilo?

– Jedino to što ste dobili novu vladu. Ali u biti još uvijek nema značajnih promjena i problemi su isti poput onih iz 2010. – velik pritisak na privatni sektor i tamošnje zaposlenike, glomazna administracija, a precijenjena kuna devastira izvoz i uništava izvoznike. Ne bih rekao da se od tada do danas išta promijenilo. Na to je prije mjesec dana upozorio i guverner Željko Rohatinski, a on ima bolji uvid od mene u situaciju u hrvatskom gospodarstvu. Ako Rohatinski predlaže rezanje državnog proračuna za 9 milijardi kuna, treba poslušati njegove argumente. Rekao bih da su toga svjesni u vladi Zorana Milanovića, iako njihov prijedlog proračuna podrazumijeva približno polovicu rezova što ih je predložio guverner Rohatinski. Ali oni su političari i procijenili su da bi veći rezovi mogli izazvati nezadovoljstvo javnosti.

Koliko dugo izvještavate iz jugoistočne Europe?

– Otprilike šest godina. Živim u Beogradu od 2006., ali prilično često sam u Zagrebu i drugdje u toj regiji. U ovom poslu morate održavati brojne kontakte s političarima i poslovnim ljudima, tako da sam u Hrvatskoj svaka dvatri mjeseca. Često me pitaju zašto sam za sjedište odabrao Beograd, s obzirom na to da je Hrvatska naprednija, a sada je očito da će uskoro postati članica EU. Odgovor je jednostavan, Srbija je bila 2006., a i danas je epicentar problema na području Balkana. Radi se, u prvom redu, o odnosu srpske politike prema Kosovu, što ste mogli vidjeti nedavno kad je, nakon niza manipulacija, došlo do nemira na sjeveru Kosova. Slovenija i Hrvatska su ekonomski razvijenije, ali Srbija je u svakom pogledu najveća država u ovoj regiji – i po broju stanovnika, ali i kao problem.

Koliko se situacija na Balkanu promijenila u posljednjih šest godina?

– Promjene su poprilične, iako je recesija izazvala teške posljedice. Hrvatska je relativno solidno razvijena u usporedbi sa susjednim državama, ali to je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg. Vaša ekonomija stagnira, malo je greenfield investicija, a ulazak u Europsku uniju sam po sebi neće riješiti sve probleme. U usporedbi s Hrvatskom, Srbija je siromašna, ali mislim da postoji popriličan prostor za napredak, jer Srbi nisu doživjeli ekspanziju, kakvu su u prošlosti prošle gotovo sve postkomunističke zemlje. Srbija ima prostora za napredak zahvaljujući razvijenom malom poduzetništvu, ali i jakim ekonomskim vezama s Rusijom. Kad riješe političke probleme, predviđam im popriličan napredak.

Upoznali ste većinu vodećih hrvatskih i srpskih političara. U čemu se razlikuju?

– Teško je dati definitivan odgovor, ali rekao bih da postoje određene razlike u karakterima.'Na prostoru nekadašnje Jugoslavije vlada uvjerenje da su svi političari korumpirani'‘Na prostoru nekadašnje Jugoslavije vlada uvjerenje da su svi političari korumpirani’ Srpski političari su, uglavnom, poprilično neozbiljni i jedno govore u inozemstvu, a drugo za domaću publiku. Političari u Hrvatskoj ipak su ozbiljniji, ali i oni povremeno zastranjuju, što se vidjelo kad su gotovo jednoglasno kritizirali haašku presudu generalu Anti Gotovini. Ipak, hrvatski i srpski političari, jednostavno, ne bave se istim temama. Hrvatskima su godinama u žarištu pažnje pregovori s Europskom unijom, dok se srpski ne žele odreći Kosova, iako je to u suprotnosti s politikom EU.

Kako ocjenjujete prve poteze nove hrvatske vlade?

– Dobra je okolnost što imaju stabilnu parlamentarnu većinu, jer ih iduće četiri godine čeka težak posao. Od Milanovića očekujem spremnost da se uhvati u koštac s najtežim problemima, uostalom, istraživanja hrvatskog javnog mnijenja pokazuju da većina stanovništva podržava uvođenje financijske discipline i rezove državnog proračuna, iako su to, realno, vrlo neugodni potezi. Iz moje perspektive, hrvatska vlada i treba donositi teške odluke, jer uživa podršku javnosti, a i više se ne mora baviti pregovorima s Bruxellesom. Bude li djelovala odlučno, prvi će se rezultati vidjeti za otprilike tri godine, a to je dobro i u političkom smislu, jer povećava njegove izglede za ponovnu pobjedu i na idućim izborima.

Treba li Hrvatska zatražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda?

– Nisam posve siguran. U Srbiji je drukčija situacija i prisutnost MMF-a povećala je povjerenje stranih investitora. Hrvatska je završila pregovore s EU-om i sad bi trebala olakšati dolazak i rad stranih ulagača.

Mislite li da postoje razlozi za optimizam?

– Ja sam pragmatičan. Iz Milanovićeve vlade najavljuju blag gospodarski rast, dok bankari i poduzetnici smatraju da Hrvatsku u ovoj godini očekuje pad BDP-a. Smatram da nema previše razloga za optimizam, kako zbog velikih razmjera nezaposlenosti, tako i zbog deficita i slabog izvoza, a, kao što znate, ovih dana u Hrvatskoj su predstavnici Fitcha, koji će možda smanjiti kreditni rejting države. U ovom trenutku preporučio bih strpljivost i vjeru da se stvari mogu popraviti.

Poznajete li premijera Milanovića?

– Intervjuirao sam ga nekoliko puta, prvi put neposredno nakon smrti Ivice Račana, međutim, u posljednje vrijeme nismo kontaktirali. Rekao bih da je razuman političar, ali u osobnom kontaktu nije na mene ostavio karizmatičan dojam u mjeri u kojoj je to uspio Ivo Sanader.

Sanader vam se svidio?

– Da, svidio mi se, ali ovdje govorim o dojmu koji je ostavljao kao sugovornik, a ne sumnjivim odlukama zbog kojih mu se sada sudi. Sanadera sam poznavao prilično dobro i opisao bih ga kao šarmantnog frajera. Bilo je zabavno raditi intervjue s njim, jer je posjedovao karizmu i vidjeli ste da posjeduje vjeru u pobjedu.

Kako ste se osjećali kad se našao pod teškim optužbama za kriminal?

– Prije svega, nisam ga poznavao tako dobro, a kamoli raspolagao kompromitantnim informacijama. Drugo, na svim prostorima nekadašnje Jugoslavije vlada uvjerenje da su svi političari korumpirani, a onda je vrlo teško znati postoje li razlike među njima. Osim toga, mnogi birači zapravo ne mare ako su političari lopovi, sve dok je i njima dobro. Kad sam kao dopisnik Financial Timesa 2006. došao na Balkan, bile su mi poznate financijske makinacije na ovim prostorima 90-ih, i zato me ništa nije moglo iznenaditi, a posebno ne korupcija u visokim krugovima vlasti. U tom smislu, Sanaderov slučaj nije nešto što zvuči nevjerojatno, ali kad sam 2006. i 2007. dolazio u Zagreb, protiv njega nije bilo nikakvih optužbi. Zapravo, manje su me iznenadile optužbe protiv Sanadera, a više to što je on u vrlo kratkom roku izgubio sav dugogodišnji utjecaj na politiku i pravosuđe. Ironično je da ga je uništio stav vlade Jadranke Kosor o nultoj toleranciji prema korupciji, što je omogućilo i završetak pregovora s Europskom unijom, a, usprkos svemu tome, HDZ je uvjerljivo poražen na parlamentarnim izborima.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.