Milanović: “Puhovski je samoinicijativno otišao u Haag i svjedočio tako da je za Hrvatsku to moglo biti fatalno”

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović zaokuplja pažnju javnosti posljednjih dana i tjedana svojim izjavama i napadima.

Milanović je u RTL-u Danas govorio o svom karakteru, o polemici s mnogim akterima političke i javne scene koja je počela njegovom kritikom istrage u aferi Janaf i  sukobu s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

Ima li mjesta za vaše kritičare?

“Ovo je kuća i za moje kritičare. Ako niste primijetili jednu stvar da u ovim danima povišenih tonova nije se govorilo ni o 1941. ili 1945., teme su bile žestoke, ali aktualne. Ovo nije planirani odmak, meni nije u interesu da se s bilo kim svađam. Treba još dosta stvari reći, ali ja nisam u kampanji, moj mandat je počeo i već sam jako dugo sam u politici i pročitana sam knjiga, u pozitivnom ili manje pozitivnom smislu.

Ako sam 15 godina imao određeni gard i vrijednosti koje su vrlo jasno iscrtane u nijansama, ali teškim bojama, onda se ništa nije promijenilo ni u ova dva tjedna.

Ne smatrate li da pridonosite i skrećete pozornost sa suštine problema, funkcioniranja institucija, ako se bavite kritičarima?

Ne pridonosim ja, doprinose oni koji ometaju fokus, a to je njihovo pravo, a moje je pravo da procjenim hoću li na to reagirati, kako ću i kada ću reagirati i to sam napravio.

O Puhovskom 

“Imam 10 argumenata, a netko tko je vaš kućni komentator je za mene i mnoge u ovoj zemlji kontaminiran. Vi imate u nekim kraljevinama zabranu kritiziranja kralja. Jer se ne može blatiti. Ali mi smo republika i svatko može reći što hoće.”

“Taj gospodin Puhovski je vaš kućni komentator. Kad se netko predstavlja kao odvjetnik, neurokirurg, to je vrlo jasno, a kad nekom dajete tako mistični status da govori o društvu i problemima, moralu, radi se o jednoj nedostojnoj osobi. Puhovski dijeli savjete svima i naše biografije su jako važne”, rekao je Milanović.

“Ja nisam rekao sve. Ima njegovo svjedočenje na haškom tribunalu. U Haag je otišao sam i tamo je svjedočio tako da je to za Hrvatsku moglo biti fatalno”, kazao je Milanović o Puhovskom.

“On je nečasan. Jedini način da se obranim je moja riječ”, kazao je.

“Oni koji pišu na Indexu nisu novinari”

Ja sam se obratio vlasnicima i urednicima. Oni koji pišu u Indeksu nisu novianri, bit novinar je nekad bio kompliemtn, danas je svatko tko ima platformu za galamu novinar, to nije istina.

Potrebno je ne brkati pojmove

Ljudi će procijeniti zašto su me izabrlai, svi jako dobro znaju tko sam. Ja nisam došao iz nepoznatog pravca, svi znaju tko sam, a isto tako to nije lustracija. Nemojmo miješati stvari, to se odnosi na suradnju sa tajni službama, to je jako toksična ideja koja nije u Hrvatskoj zaživjela, jer onda pola nekadašnjih vlada ne bih mogla raditi u javnom prostoru, jer su mnogi bili kontaminirani pritiskom  Udbe da s njime surađuje. To su javne stvari. Ljudi naprosto moraju znati biografiju, ovo je argument biografija.

Laže li Andrej Plenković kada kaže da nije znao, da nije trebao znati, u HDZ-u kažu da je bila ugrožena nacionalna sigurnost u aferi Janaf, bili biste  i vi i on obaviješteni, te da je jako loše ako ste vi u svom premijerskom mandatu znali takve stvari.

To je jako loše ako netko tu vrstu zablude pokušava prodati hrvatskim ljudima. Tko treba znati? Pa valjda postoji neka centralna točka povjerenja u izvršnom sustavu, valjda je to premijer. Što ako premijer treba nekog državnog odvjetnika predložiti za glavnog državnog odvjetnika? A ta osoba je pod tajnom istragom? Tko će to premijeru reći? Ili će se čekati da premijer izblamira sebe, stranku, državu, da bi saznao da je osoba njemu došla na razgovor u lisicama. Razumijete li apsurdnost te situacije?
Da. Ali postoji tvrdnja da cijela situacija nije ugrozila nacionalnu sigurnost, zbog toga nije bilo te informacije, nije uključena SOA.

Joj. SOA s tim nema veze. SOA ne provodi kaznene postupke. Ne petlja se u to, nema tu vrstu informacije, može doći do nje doći teoretski, nekim operativnim radom sa strane, ona u tome ne sudjeluje. Jesam li jasan?

Tko je trebao upozoriti Plenkovića?
Ministar unutarnjih poslova, odnosno ravnatelj policije koji je to znao u realnom vremenu cijelo vrijeme.

Nisu reagirali. To je nesnalaženje, jednako kao u slučaju afere Borg, kada je grupa privatnika pisala zakon kojim se uzima imovina jednom poduzetniku u čiju sudbinu, lik i djelo ne želim ulaziti – tu je Plenković bio novi premijer koji se nije snalazio. Onda su mu digli osobnu tajnicu u aferi Dnevnica, u kojoj je optužen i moj bivši predsjednik ureda.

Vi za tu aferu niste znali dok se to događalo?
Ta afera je došla u javnost sasvim slučajno, nije bila predmet tajne istrage nego naprosto toga što su novinari čitali izvješća državne revizije, nekome je zapelo za oko, nije moralo nikada, što su neki ljudi išli na putovanja, nije bilo tajnog praćenja. G Saucha je završio u istražnom zatvoru u roku od nekoliko dana. Ali je Plenković štitio svoje suradnike, svoju tajnicu, a onda kad su i nju pokupili, jer je bilo jasno da tu nešto ne štima, onda je pozvao, g. Cvitana u svoj ured. Prvi puta u povijesti hrvatske države, tamo ga je postrojio i onda su imali presicu.

U HDZ-u kažu da su to učinili kad su otkrili što se događa, da pokažu neovisnost pravosuđa, institucija.

Ja vas pratim, ali imam užasnih poteškoća s tim argumentima.

Argument komunista kad su otimali ljudima imovinu je da provode više ideale socijalne pravde. Taj argument je uvreda zdravom razumu. A to je ono za što se ja borim. Zdrav razum. Jer ja nemam kalkulacije, tu nema „qui bono“? „Tko ima interes?“ Ja ne upravljam novcem. Mogu odgovoriti na svako pitanje, ali postoji granica, kad me netko pita kako to da imate 800.000 kuna ušteđevine, a plaća vam je bila 5000 kuna. A bio sam vlasnik trgovačkog društva koje kad plati porez na dobit i na prihod od kapitala isplaćuje dobit. Kako odgovoriti smireno na takvo pitanje?

Kako bi Vi kao premijer reagirali da su ministri išli u klub?

Razmišljam što bih ja učinio da sam premijer a na frustraciju ljudi koji pričaju potpune besmislice. Ja sam to sve prošao. Ja bih ga pozvao i rekao, pazi na to. Ja bih to napravio. Postoje točke uporišta povjerenja. Danas imate dželata hrvatskog pravosuđa, Vladimira Šeksa zvanog Kolega koji mrtav hladan kaže novinaru da sam ja davao naloge i upravljao istragom. To je inače Plenkovićev mentor. Govorimo o Sovi. I novinar ga pita jeste li to čuli, jer nitko nije, ali Šeks mirno kaže, da ja sam to čuo. Kakvi su to ljudi? Oni koji svjedoče protiv sveučilištaraca, koji im pakiraju, koji odlaze u Haag, ne zato da bi rekli da su svjedoci ratnog zločina, koji je počinio Hrvat. Ja bih svjedočio u tom slučaju i to što je počinitelj Hrvat ne bi bila zapreka da svjedočim. Ali se utališ i udružiš sa tužiteljstvom da im poslužiš da Hrvatskoj natovare najveću moguću bijedu. Ostaješ kući, praviš se lud, ne sudjeluješ, ne kolaboriraš. Ne mogu svi biti antifašisti, partizani ili ona druga stvar. Većina ljudi su domobrani i to je dobro, ali postoje neki egzibicionisti kojima vaša kuća daje poseban status. Biografija tog čovjeka je toksična. Etika i biografija su sve u politici…

Komentiraj