“Rođen sam 1. travnja. To nije moglo ne ostaviti traga na metafizičkom planu”, prisjetio se s ironijom, s kojom je pisao o gotovo svim pojavama, u prigodi jednog od rijetkih razgovora pisac Milan Kundera koji u ponedjeljak slavi 90. rođendan.

Rođen kao Čeh, a francuski državljanin od 1981., autor “Nepodnošljive lakoće postojanja” (Gallimard, 1984.), koji sa sakrazmom oslikava ljudski život, nije član Francuske akademije i nije primio Nobelovu nagradu za književnost – priznanja koja je doista zaslužio – ali je svejedno jedan od najvećih suvremenih autora.

Pisac koji se kloni medija, ali ga se često može vidjeti u šetnji sa suprugom Verom u blizini njihova doma u pariškom 6. arrondissementu, najvjerojatnije neće slaviti rođendan. U svom zadnjem romanu “Nepodnošljiva lakoća postojanja” (2014.) jedan od likova priznaje da ne voli brojke koje govore o “sramoti starenja”.

Kundera, jedan od rijetkih autora koji je za života ušao u Plejadu (2011.), htio je da se ponajprije govori o njegovu djelu, a ne o njemu. Na televiziji je zadnji put nastupio 1984. a zadnji intervju za novine dao je 1986.

Gotovo nevidljiv, autor “Besmrtnosti” i “Život je negdje drugdje”, redovito je žrtva crnih šala na društvenim mrežama gdje su ga već više puta proglašavali mrtvim.

Rođen je u Brnu, današnjoj Češkoj, 1. travnja 1929. U početku je bio blizak komunističkom režimu, ali se brzo od njega udaljio i postao disident.

G. 2008. češki časopis otkriva “dokument” komunističke policije u Pragu iz 1950. iz kojega se vidi da je pisac prokazao jednog svog sugrađanina tijekom mračnog vremena Staljinove vladavine. Milan Kundera, pogođen optužbama, nije odgovorio.

Dok je još bio češki državljanin objavio je dva romana, “Šala” (1965. koju je pohvalio Aragon) i “Smiješne ljubavi” (1968.) u kojima piše o političkim iluzijama naraštaja praškog udara koji je 1948. omogućio dolazak komunista na vlast.

No kada se nakon Praškog proljeća našao na popisu nepoželjnih, seli se sa suprugom u Francusku 1975. Nakon 1981., kada dobiva francusko državljanstvo, počinje pisati na francuskom kako bi pokazao da raskida vezu s domovinom koja mu je 1978. oduzela državljanstvo. Prag je lani predložio da mu se češko državljanstvo vrati.

U “Prazniku beznačajnosti” književnik kroz usta jednog lika nastavlja svoje razmišljanje po mjeri svog opusa: “Odavno smo shvatili da više nije moguće preokrenuti ovaj svijet, ni preoblikovati ga, ni zaustaviti njegovo nesretno srljanje. Tomu se možemo oduprijeti samo na jedan način: ne shvaćati ga ozbiljno”.