Jedanput je Miroslav Kocijan, drugi put Mateo Duvnjak. Dvadesetčetverogodišnji zagrebački hit-kantautor umjetničkog imena Miki Solus voli se različito predstavljati. Student je treće godine kroatistike i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prije tri godine, na prvoj godini fakulteta, objavio je EP “Bojim se muzičkih kritičara”, a godinu dana poslije “Bolesni tekstovi sa super mjuzom”. Miki Solus je reper za klavijaturom. Uz njega nastupaju Frane Visković za bas gitarom i Andrej Tigičin s cajonom. Oni su zagrebačkoj publici nedavno u Tvornici kulture predstavili prvi album “Muzika za djecu i penzionere”. Riječ je o kompilaciji singlova koje je Miki Solus objavljivao zadnjih nekoliko godina.

  • Dvadesetčetverogodišnji zagrebački hit-kantautor umjetničkog imena Miki Solus u zadnje se vrijeme afirmirao na glazbenoj sceni
  • Zagrebačkoj je publici nedavno u Tvornici kulture predstavio prvi album “Muzika za djecu i penzionere”

 

“Shvatio sam da se danas više isplati objavljivati jednu po jednu pjesmu, nego odmah cijeli album jer ljudi jedva imaju vremena poslušati spot od tri minute na YouTubeu. Teško je naći one koji će izdvojiti pola sata za cijeli album. S tim singlovima pokušao sam skrenuti pozornost na sebe. Malo po malo došlo je do Tvornice te do veće promocije”, kaže Miki Solus i dodaje kako će neki njegovi poklonici možda biti razočarani jer je s albuma odlučio izbaciti neke pjesme.

Na albumu se tako nalazi 10 njegovih pjesama, a od prije desetak dana može se skinuti na internetu. Dosad je preuzet već nekoliko tisuća puta. “Glazbenici danas žive od koncerata, a ne od prodaje albuma. Album će u trgovini kupiti samo sredovječni muzikofili i nekoliko desetaka fanova nakon koncerata. Diskografske kuće bi se trebale pomiriti s tim da od albuma nema velike zarade. Ljudi mojih godina skidaju muziku s interneta, a generacija mog pet godina mlađeg brata čak ni to – gledaju je na YouTubeu”, kaže Miki Solus i naglašava kako diskografske kuće zanemaruju novi glazbeni trend mlađih naraštaja. Stoga, kaže, potpisivanje ugovora s nekom kućom ne jamči uspjeh kao prije 30 godina.

ALBUM PRVIJENAC MIKIJA SOLUSA FOTO: Nacional
ALBUM PRVIJENAC MIKIJA SOLUSA
FOTO: Nacional

Uz to što je 80-ih objavljivanje albuma u diskografskoj kući značilo uspjeh, smatra i da je glazba bila originalnija. “Ljudi govore da je muzika novog vala najjača na ovim prostorima. Složio bih se s tom tvrdnjom. No ne bi bilo te muzike da nije bilo komunističkog režima. Svojevrsni glazbeni bunt nastao je iz te povijesne podloge. Ti bendovi ipak nisu bili toliko genijalni, koliko je bilo genijalno vrijeme. Umjetnost je lakše proizvesti kada u svakodnevnom životu imaš neke otegotne okolnosti, pogotovo kada su one sociopolitičke. Kada se pjeva o očitim problemima, ljudi se lakše poistovjećuju s glazbom i pjesmama”, smatra Miki Solus. Zato se ne čudi da se zbog toga danas toliko veliča novi val. Danas, kad svatko može objaviti pjesmu na internetu, puno je teže, kaže, pronaći nešto specifično. “Danas je vrijeme manje podobno za umjetnost. Kada svi mogu sve, nije više fora nešto prekršiti. Jako je teško naći nešto novije u umjetničkom izrazu”, kaže Miki Solus. On u pjesmama niže asocijacije koje se ne mogu povezati s klasičnim rapom. Njegovi tekstovi su neobični i za indie rock glazbu. “Kada se spojim s dečkima iz benda, dobijemo kombinaciju popa i jazza s klavijaturom umjesto gitare. Nekima se možda ne sviđa ova originalna postava. Jednima se možda ne sviđa jer nemam dobar glas, drugi ne vide smisao u nabacanim asocijacijama. Meni se sviđa glazba koju stvaram”, kaže Miki Solus i dodaje da je u glazbenom dijelu ipak mnogo važnije svidjeti se publici. Na početku mu je, kaže, bilo teško jer se nije imao s kim poistovjetiti. “Neki kažu, ’fućkaš publiku, bitno da je tebi dobro”. Ali meni je dobro ako je publici dobro, a njima je dobro ako je meni dobro. Ne mogu ja sada doći negdje svirati, a da me nitko ne sluša i da sam sam sebi genijalan. Nije publika nekulturna, nego im nisi dovoljno zanimljiv. Ne sluša li me publika, krivim sebe”, kaže Miki Solus kojem je na početku karijere bilo teško i zbog toga što sličan stil muzike nije mogao nigdje pronaći, pa se nije imao na nešto referirati.

Prisjeća se i nerazumijevanja na prvim nastupima u zagrebačkom kafiću Retro. Jednom je, kaže, dobar dio prisutnih ostao šokiran zbog stihove iz pjesme “Mrtva krava” – “Kravo, u moju kuću danas nećeš uć’, kravo, u moju kuću danas nećeš uć, idi tamo gdje ti je mjesto, idi u svoju paklenu štalu” – derao se. “Od desetoro ljudi polovica je pila pivo i nisu me fermali ni dva posto. Bilo je to s razlogom jer te pjesme nisu bile ono što su danas. Da bi došao do dobre pjesme ili svirke, moraš prvo imati dosta loših. To je pitanje upornosti. Ja sam mogao odustati nakon sto loših pjesama. U tom kreativnom procesu najzabavnije mi je traganje za formom koju nisam prije čuo. Težim originalnosti, a ne hitoidnosti”, kaže Miki Solus. Prvi nastup izvan zemlje imao je u susjednoj Srbiji, gdje je posjetio deset gradova. Najdraže mu je, kaže, bilo nastupati pred Slovencima.

Publika je zasad najbolje reagirala na njegovu pjesmu “Hipster” koju je prvi put izveo na zagrebačkom balkonu muzičkog showa BalconyTV. Video je pogledan više od 30.000 puta.

“BalconyTV mi je pomogao tako da sam shvatio koliko je pjesma ‘Hipster’ dobra i da je treba snimiti i napraviti spot za nju”, kaže Miki Solus koji redovito nastupa uživo na radiju i televiziji. Pjesmu “Hipster” mnogi su nahvalili, a nekima se uspio i zamjeriti. “Pretpostavljam da se dosta ljudi uvrijedilo. Ja inače komentiram nešto što mi je očigledno. Prijatelj i ja smo se ponekad zezali s lažnom alternativom koja nas okružuje. Smijali smo se ekipi koja se oblači u alternativnom stilu, sluša sve najnepoznatije bendove i osvaja djevojke intelektualnom spikom. Nerijetko su takvi frajeri izvana buntovni, a doma s bakom jedu ručak. Hipsteri čine cijelu jednu generaciju. To je postao globalni pokret s indie glazbom koju ne volim. Ti dečki sviraju gitaru kao da im je zadnja u životu”, kaže Miki Solus koji je i sam svirao gitaru s 18 godina. Brzo je shvatio, kaže, da je taj instrument postao stvar praktičnosti i da ga svi koriste. Ubrzo je zamijenio gitaru klavijaturom. “Dosta sam slikao kao tinejdžer. Bolje sam čak slikao, nego što sam pjevao i svirao. Ipak, nije me to toliko zanimalo, možda baš zbog toga što mi je dobro išlo. Možda sam se baš iz inata počeo baviti glazbom”, kaže Miki Solus. Želja mu je biti jedinstven poput Đorđa Balaševića i utjecajan kao Tonči Huljić.

 

 

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Komunikologinja s višegodišnjim iskustvom u medijima - tisak, web i televizija. Ambiciozna, radoznala, komunikativa. Zaljubljena u život i u ljudske priče. Društveno angažirane,istraživačke teme posebno su mi područje interesa.