Migracija grbavih kitova privlači brojne turiste uz obalu Kostarike

Unsplash/Ilse Orsel

Deseci grbavih kitova, dugi oko 16 metara, migriraju ovih dana s Antarktike prema toplom moru uz obalu Kostarike gdje pristižu turisti kako bi uživo vidjeli te goleme životinje.

Petnaest ljudi se u čamcu s motorom otiskuje daleko na pučinu Pacifičkog oceana, pa uzbuđeni poput kapetana Ahaba kreću u potragu za svojim Moby Dickom.

“Potrebno je biti strpljiv”, kaže za Hinu 32-godišnji kapetan Mauricio dok veliki valovi podižu mali čamac. Mauricio već sedam godina vozi turiste u susret kitovima teškima 36 tona, što je postala jedna od najvećih atrakcija Kostarike, zemlje u srednjoj Americi.

Grbavi kitovi u razdoblju od srpnja do studenog preplivaju 8400 kilometara u jednom smjeru iz hladnih mora kako bi se uz toplu obalu Kostarike razmnožavali pa se zatim opet vraćaju u hladne vode gdje se hrane. U Zaljev kitova (Bahia Ballenas), pored kostarikanskog mjesta Uvita, stižu i sa sjeverne i južne zemljine polutke pa je to jedno od mjesta na kojemu je najizglednije vidjeti ih.

Svaki dan se na pučinu otiskuje 30 brodica s turistima koji plaćaju od 40 do 60 dolara za izlet koji traje nešto manje od 3 sata. Svi se moraju pridržavati pravila kako ne bi štetno djelovali na kitove, niti ugrozili njihovu i vlastitu sigurnost.

“Čamci se moraju nečujno i polako približiti, s ugašenim motorom, bez glazbe i naglih pokreta”, objašnjava lokalni stručnjak za kitove Frank Garita.

“Ne smiju se previše približiti, niti prepriječiti put kitovima dok plivaju, napose ako ih je više”, dodaje Marino Ballena iz tamošnjega nacionalnog parka odakle se brodice otiskuju na pučinu.

Mauricijev čamac se približava novom mjestu gdje se nalazi ženka kita. Uskoro je onamo stiglo još deset čamaca, no poredani su tako da kit ispred sebe uvijek ima slobodan prostor za plivanje. Ubrzo polovica brodica odlazi kako se kit ne bi izlagao stresu.

Ovaj oblik turizma može imati posljedice na prirodno ponašanje kitova, uključujući i njihovu sposobnost da se hrane, odmaraju i razmnožavaju.

Organizirano gledanje kitova, u čamcima na pučini, započelo je pedesetih godina u Sjedinjenim Državama, a danas ubrzano raste, posebno u Latinskoj Americi i Aziji.

“Pravila su pooštrena u odnosu na vrijeme kada sam ja počeo raditi”, kaže Mauricio koji je ranije bio ribar. Vlada Kostarike je 2014. godine otpočela reformu pravilnika o promatraju kitova donesenu 2005. godine.

Poput Mauricija i brojni drugi u Zaljevu kitova, gdje živi oko 1900 stanovnika, napustili su ribarstvo kako bi se bavili ovom djelatnošću. Na ulici koja vodi kroz mjesto na svakom koraku nude izlete. Direktan prihod od promatranja kitova i ulaznica za nacionalni park iznosio je 5,3 milijuna dolara godine 2014., podatak je nacionalnog parka Marino Ballena.

“Ovdje nas oko 90 posto živi od turizma”, kaže 27-godišnja Carolina, zaposlenica lokalnog hostela Yubarta, što je ujedno službeni naziv za grbavog kita.

Komentiraj