Goran Ferbezar/PIXSELL

Mediji na udaru sudačke klike

Objavljeno u Nacionalu br. 524, 2005-11-28

Poput HDZ-ovih dužnosnika 90-tih, novinare zbog klevete i duševne boli sve češće tuže suci, a praksa je pokazala da njihovi kolege, koji odlučuju u tim sporovima, gotovo uvijek presuđuju u sudačku korist

Hrvatske novine i novinari odnedavno se sve češće suočavaju s neobičnim ali krajnje ozbiljnim problemom, koji u perspektivi može zaprijetiti tržišnom opstanku novina, a već je doveo do dodatnog urušavanja ugleda hrvatskog pravosuđa. Novine i novinare sve češće zbog klevete i duševnih boli tuže suci i drugi pravosudni dužnosnici. Smeta im što se novinari o njihovu radu usuđuju kritički promišljati i pisati te od suda traže novčanu naknadu zbog duševnih boli što su ih navodno doživjeli jer im se ne sviđa slika koju su takvim pisanjem o njima stvorili.

Suci i ostali pravosudni dužnosnici također su hrvatski građani i nominalno imaju pravo podnositi takve tužbe te bi o tim slučajevima njihovi kolege trebali nepristrano odlučivati. Nažalost, iskustva tjednika Nacional, ali i nekih drugih hrvatskih novina, pokazuju suprotno.

Njihovi kolege koji odlučuju u tim predmetima, sucima i drugim pravosudnim dužnosnicima koji tuže novine i novinare nekritički pomažu. Time sramote hrvatsko pravosuđe, ali i bacaju ljagu na tranzicijske napore hrvatskog društva u cjelini.

Opisani problem najbolje se može sagledati iz predmeta koji je potkraj 2003. protiv tjednika Nacional pokrenuo Josip Budinski, sudac Vrhovnog suda. On je od Nacionala tražio naknadu za duševne boli zbog malog teksta u rubrici Gazeta, ne dužeg od 15-ak redaka. Riječ je o tekstu u kojem je Nacionalov novinar Željko Rogošić napisao da je skandalozna pravomoćna presuda kojom je Budinski na Vrhovnom sudu odlučio da praktički nije bilo nikakve pretvorbene pljačke u Slobodnoj Dalmaciji tijekom devedesetih.

Budući da Josip Budinski stanuje u Sisku, prema odredbama o mjesnoj mjerodavnosti, o tom se predmetu trebalo odlučivati u Sisku. No s obzirom na to da Budinski svaki dan na posao putuje u Zagreb, Nacional je zbog ekonomičnosti postupka, ali i zato da se osigura nepristrano suđenje, zatražio da o tom predmetu odlučuje sud u Zagrebu. Zato je postojao još jedan bitan razlog. Josip Budinski je godinama bio predsjednik Općinskog i Županijskog suda u Sisku, dakle nadređen osobama koje su trebale odlučivati u tom predmetu. Unatoč tomu, Nacionalov je zahtjev odbijen pa se o predmetu odlučivalo u Sisku.

Nažalost, pokazalo se da je ishod tog predmeta od samog početka bio predvidljiv. Općinski sud u Sisku Budinskom je dosudio 150 tisuća kuna naknade štete za duševne boli, a Županijski sud potvrdio je presudu. Sve bi se to još možda i moglo podvesti pod svakodnevnu pravosudnu rutinu da se u obrazloženju presude sudovi i tužitelj nisu upustili u neprimjerene političke ocjene i vrijeđanje Nacionala kao tjednika.

Tako si je Općinski sud u Sisku dopustio bez ikakva razloga i obrazloženja napisati da se Nacional koristi “tehnikom propagande, neutemeljenih generalizacija, neargumentiranih kvalifikacija, senzacionalističkih naslova, emocionalno nabijenih riječi, što u konačnici doprinosi uznemiravanju javnosti”. Obrazloženje presude napisano je tako da Općinski sud donosi zaključak da Nacional to ne čini u konkretnom slučaju nego – uvijek.

U nastavku postupka Županijski sud u Sisku ustvrdio je da je Nacional imao namjeru zavarati javnost i prikazati suđenje Miroslavu Kutli, inače personifikaciji ozloglašenosti HDZ-ove vlasti tijekom 90-ih, kao instrumentaliziran i politički postupak.

Osim Nacionala, spornu presudu Josipa Budinskog u vezi sa Slobodnom Dalmacijom kritički su komentirali još i Večernji list i Globus. Međutim, sam sudac Budinski u parnici je izjavio da je tužio samo Nacional, a ne i Večernji list i Globus, premda su i njihovi članci bili štetni za njega, opravdavajući to svojim pravom na izbor. Sve to upućuje na zaključak da se Budinski s još nekim sisačkim sucima urotio protiv Nacionala.

Pravni stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao smatraju da su se u tom slučaju stekli uvjeti iz članka 58. Zakona o sudovima te članka 21. Zakona o državnom sudbenom vijeću, zbog kojih bi se protiv tih sudaca trebao podnijeti Zahtjev za pokretanje disciplinske odgovornosti. Radi se o Josipu Budinskom te o Dragici Mirilović, Ani Beloglavec i Alenki Lešić, sucima Županijskog suda u Sisku, kao i o Nataši Ljubi Čobankov, sutkinji Općinskog suda u Sisku.
Trenutačni status još nekih sporova što su ih pravosudni dužnosnici pokrenuli protiv Nacionala pokazuje da nipošto nije riječ o izoliranom slučaju diskutabilnog ponašanja sudaca. Primjerice, mjerodavni prvostupanjski sud, zbog navodno pretrpljenih duševnih boli, nepravomoćno je dosudio 30 tisuća kuna Igoru Boriću, sudskom vještaku u Dubrovniku, 100 tisuća kuna Ivanu Galoviću iz Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, 50 tisuća kuna Ivanu Šivaku, sucu Trgovačkog suda u Zagrebu, a mjerodavni drugostupanjski sudovi pravomoćno su dodijelili 30 tisuća kuna Stanku Grbavcu i 100 tisuća kuna bivšem šefu Udruge hrvatskih sudaca Vladimiru Gredelju.

Pritom same odluke ne bi bile sporne da su suci objektivno i nepristrano razmotrili okolnosti slučajeva. Niti u jednom od tih slučajeva suci nisu kvalitetno sagledali zakonsku definiciju uvrede i klevete, koja isključuje njeno postojanje ako su sporni stavovi izneseni u novinskom tekstu i nisu imali isključivi cilj oklevetati osobe koje su se u tim predmetima pojavile kao tužitelji. Redakcija Nacionala smatra da je pišući o temama zbog koje su ih te osobe tužile, samo profesionalno radila svoj posao te upozoravala na probleme u društvu. Dakle, Nacionalov prvobitni i jedini cilj nipošto nije bio oklevetati suca, državnog odvjetnika ili sudskog vještaka, nego objektivno i kritički pisati o njihovu radu.

Kako su suci u tim slučajevima pokazali iznimnu sklonost svojim pravosudnim kolegama koji vjeruju da su oklevetani, legitimno je javno se upitati jesu li suci doista samo građani kao i svi drugi. Nominalno jesu, ali pravi odgovor na to pitanje treba tražiti u okolnostima što prate sudske predmete u kojima se oni pojavljuju kao zainteresirane strane. Ondje se pokazuje da im njihovi kolege sude brže i gotovo uvijek u njihovu korist, problematično i pogrešno interpretirajući zakonsku definiciju klevete.

Zato bi se trebalo javno raspraviti treba li sucima dopustiti da tako olako podnose tužbe, pa i treba li uvesti odredbu prema kojoj bi suci mogli tužiti novinare zbog klevete samo uz odobrenje nekog mjerodavnog tijela.

Potkraj prošlog tjedna svojom je raspravom u Saboru zastupnik SDP-a Nenad Stazić već otvorio javnu polemiku o tome što si suci smiju dopustiti te što im se ne bi smjelo tolerirati zbog prirode posla koji obavljaju. Nacional je više puta pisao o neprimjerenom ponašanju nekih sudaca, ali i kritički pisao o radu nekolicine.

Prije nekoliko tjedana Nacional je pisao o vjerojatno nezakonitoj presudi koju je Trgovački sud u Zadru donio u bizarnom sporu između OTP banke i Laszla Wolfa, predsjednika nadzornog odbora te banke. Sutkinja je zaprimila predmet i o njemu donijela pravomoćnu presudu u samo tri tjedna, a pritom napravila brojne skandalozne previde. Njezin kolega s Trgovačkog suda u Dubrovniku takvu skandaloznu presudu uopće nije preispitao, nego ju je prihvatio kao nepobitnu činjenicu koja ide u korist OTP banke u jednom drugom predmetu koji se vodi u Dubrovniku.

U Velikoj Gorici jedan sudac Županijskog suda godinama vodi parnice radi ovladavanja dionicama u jednoj tvrtki, a tijek tih postupaka sugerira da on ima povlašten tretman kod kolega koji odlučuju o tom predmetu.

Prije nekoliko godina Nacional je objavio dokumente koji pokazuju da je predsjednik jednog županijskog suda skrivio prometnu nesreću, pobjegao s mjesta nesreće, manipulirao podacima o svom zanimanju te bez ikakvih posljedica nastavio raditi u pravosuđu, neko vrijeme na istoj dužnosti, a potom kao istražni sudac.

Neki suci o kojima je Nacional pisao bili su na VIP listi korisnika povlaštenih kredita jedne banke. Nacional je o tomu pisao kritički, navodeći da si suci to ne smiju dopustiti te da se to može percipirati kao svojevrsno podmićivanje. Iako je zaposlenik te banke na sudu naknadno potvrdio da je ta banka nekim sucima i njihovim obiteljima plaćala ljetovanja prikrivajući to fiktivnim podmirivanjem troškova najma dvorane u hotelu, suci su tim sucima dodijelili obilnu odštetu zbog duševnih boli što su ih pretrpjeli nakon što je Nacional objavio te tekstove.

Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa, Nacionalu je u ponedjeljak potvrdila da je riječ o legitimnim pitanjima o kojima svakako treba javno raspraviti. “Suci imaju prava kao i svaki drugi građani ove zemlje. Međutim, ovo je zanimljiva pojava o kojoj svakako treba javno raspraviti. O njoj treba raspravljati u sklopu Udruge hrvatskih sudaca, a vjerujem i u sklopu Hrvatskog novinarskog društva. Osobno mislim da bi obje organizacije o njoj trebale zajednički i javno raspravljati. Vlada će poduprijeti svaku inicijativu da se o toj pojavi raspravlja te će se u skladu sa svojim mogućnostima i ovlastima u nju, prema potrebi, i izravno uključiti kako bi se došlo do rješenja na zadovoljstvo svih strana”, izjavila je za Nacional ministrica Vesna Škare-Ožbolt.

Dodala je da je svjesna takvih događaja te da je i ona prije nekoliko mjeseci već reagirala u jednom takvom slučaju: “Prije nekoliko mjeseci dala sam svoju ministarsku plaću kako bih platila kaznu Miroslavu Juriću, novinaru iz Slavonskog Broda. On je u svojim tekstovima napao lokalnog državnog odvjetnika i suca i optužio ih za korupciju. Sud ga je osudio za klevetu, a on je odbio platiti kaznu i prijavio se otići u zatvor. Osobno me je stid živjeti u zemlji gdje se zbog klevete može ići u zatvor, pa sam zato platila kaznu umjesto njega, iako nisam ulazila u meritum presude jer se to ne smije činiti”.

Ministrica Škare-Ožbolt izjavila je Nacionalu da reforma pravosuđa koja se provodi, kao jedan od važnijih ciljeva ima povećanje učinkovitosti sudova i sudaca te da će Vlada svakako poduprijeti svaku raspravu s istim ciljem.

Elaborirajući dokaze u prilog tvrdnji da Vlada nije bila pasivna u obračunu s neprihvatljivim ponašanjem sudaca, Vesna Škare-Ožbolt je podsjetila da je tijekom prošlih mjeseci Ministarstvo pravosuđa u sklopu svojih ovlasti smijenilo Ivanu Domić, predsjednicu bračkog Općinskog suda, zatim predsjednika Općinskog suda u Trogiru, da je zbog sveopćeg nereda postavljen obnašatelj dužnosti na mjesto predsjednika Općinskog suda u Makarskoj, da je mjesecima u pritvoru sudac iz Općinskog suda u Crikvenici, da je došlo do brojnih rotacija kadrova na zagrebačkom Općinskom sudu i u gruntovnici i slično.

“Suci koji ne budu dobro radili svoj posao, morat će snositi odgovornost za svoj rad. Međutim, ne bi bilo dobro da se bilo koja grana vlasti upleće u sudbenu, jer se u neovisnost sudaca ne smije dirati”, istaknula je Vesna Škare-Ožbolt.

Komentiraj