Analizirajući uzroke nedavne teške prometne nesreće u Zagrebu, prometni stručnjak Željko Marušić istaknuo je da gotovo svi biciklisti rade prometne prekršaje, s čime se ne slaže Sindikat biciklista

Teška prometna nesreća u kojoj su 20. lipnja u Zagrebu živote izgubili biciklist i motociklist, izazvala je oštre polemike u medijima i na društvenim mrežama oko utvrđivanja krivca. Dodatno je tome pogodovala i nemogućnost policije da zbog nedostatka dokaza dovoljno brzo rekonstruira tijek nesreće. No nekoliko dana nakon tragičnog događaja pregledavanjem snimki kamera utvrđeno je da je za nesreću kriv 68-godišnji vozač bicikla koji je prelazio cestu na pješačkom prijelazu dok mu je na semaforu bilo crveno i na kojeg je pri nedozvoljenoj brzini naletio 24-godišnji motociklist.

Ovaj tragični događaj potaknuo je mnoge da analiziraju prometne zakone i propise kako bi se povećala sigurnost u prometu.

Tako je prometni stručnjak Željko Marušić za Zagreb News rekao kako smatra da je vožnja bicikla preko pješačkog prijelaza višestruko štetna i opasna, jer uz kompromitiranje mogućnosti samozaštite, biciklisti na biciklističkim stazama u zonama pješačkih prijelaza nesemaforiziranih raskrižja često voze prevelikom i nesmanjenom brzinom, kršeći čl. 51. st. 1 i čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ugrožavajući vozače i pješake.

Prva je ta da su vozači motocikala gotovo svakodnevno, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u prekršajima prekoračenja brzine (čl. 53. u naselju, čl. 54. izvan naselja) i neprilagodbe brzine uvjetima (čl. 51.) i približavanju raskrižja (čl. 58.), a često, na temelju brzine, voze obijesno (Kazneni zakon, članak 226.) Tako je bilo, drastično, u konkretnom slučaju te je vozač motocikla bitno pridonio nastanku nesreće i stravičnim posljedicama, ali nije primarni krivac.

Kao drugu devijaciju Marušić navodi da se za razliku od vozača motornih vozila, koji se vrlo rijetko upuštaju u prolaske kroz crveno svjetlo, pogotovo izvan sigurnosnog vremena od dvije, tri sekunde (kad se hvata zeleno odnosno žuto svjetlo), pješaci i biciklisti to rade često, na svakom prijelazu. Dodao je i kako je razlog tome, uz nedostatak prometne kulture, to što policija rijetko nadzire i kažnjava takve prekršaje. Istaknuo je i da je u konkretnom slučaju biciklist počinio najteži prometni prekršaj, prolaskom kroz crveno svjetlo, čl. 59. st. 1 .

Treća devijacija je ta što su biciklisti po biciklističkoj stazi, smještenoj unutar područja pješačkog prijelaza, dužni poštovati pravila pješačkog prijelaza i pješačiti, gurajući bicikl, a ne voziti. Time se mogu višestruko bolje štititi od naleta vozila iz prometnog pravca koji presijecaju, jer mogu stalno gledati u tom prometnom pravcu, po potrebi mogu stati, krenuti unatrag, skloniti se. To je teže, odnosno nemoguće kad voze bicikl, rekao je Marušić i dodao kako je u razvijenim zemljama EU-a i svijeta to moguće, ali je pravno i signalizacijski drukčije regulirano i kultura svih sudionika u prometu je na znatno višoj razini.

Oni su na svom portalu objavili da iako mnogi ljudi i prometni autoriteti smatraju da biciklisti u nekim situacijama trebaju gurati bicikl, to jednostavno nije točno. Takva odredba ne postoji ni u jednom zakonu. Zakon o sigurnosti prometa na cestama kaže da bicikl treba voziti po biciklističkoj stazi ili traci, a ako ona ne postoji onda što bliže desnom rubu kolnika. U apsurdno izvedenoj infrastrukturi, uglavnom u Zagrebu, gdje često biciklistička staza nestaje na svakom raskrižju, biciklist bi trebao, poštujući zakon, raskrižje proći po kolničkoj traci. Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi nalaže da se mora osigurati kontinuitet biciklističkog prometa, što znači uredno izveden prijelaz sa staze na kolnik i obratno. Dakle, nije problem u nejasnoćama u propisima i zakonima — oni su u tom pogledu vrlo jasni, ali se ignoriraju i pet godina nakon donošenja pravilnika, a sudionici u prometu prepušteni su sebi da se nekako snađu u tom kaosu, smatraju u Sindikatu biciklista.

Ističu nadalje kako prema Zakonu i Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi, bicikli trebaju voziti po obilježenim biciklističkim prijelazima preko kolnika. Dodaju kako je jasno definirano da bicikli na tim prijelazima imaju prednost u odnosu na vozila koja voze po kolniku i koja im sijeku put (prilikom skretanja iz istog pravca ili iz sporedne ulice). Nije jasno porijeklo urbane legende da bicikl ne bi smio voziti na biciklističkom prijelazu preko kolnika, a naročito ne znamo objasniti tih nekoliko apsurdnih sudskih praksi, za koje i mi znamo da postoje, pišu u objavi.

Smatraju da je ideja o uvođenju striktne odredbe da se biciklist na svakom raskrižju treba pretvoriti u pješaka i nakon toga vratiti u biciklista apsurdna i pripada prošlom stoljeću, kad se sve podređivalo automobilskom prometu.

Suvremeni europski gradovi potiču razvoj pješačenja, javnog prijevoza i biciklističkog prometa, a smanjenje individualnog motoriziranog prometa, s ciljem povećanja održivosti, zdravlja i općenito kvalitete života u gradovima.

Propis koji bi tako diskriminirao biciklistički promet, a pogodovao motoriziranom prometu i odgovornost za sigurnost prebacio na ranjiviju skupinu, ne postoji nigdje u suvremenom svijetu. Vjerujemo da ni Hrvatska neće postati najgori redikulozan primjer za muzej prometa iz 1970-ih, smatraju u Sindikatu biciklista