Povodom prometne nesreće u kojoj su poginuli motociklist i biciklist u Zagrebu, prometni stručnjak Željko Marušić komentirao je tragični događaj i naglasio kako je svemu “kumovala” prevelika brzina motora.

Bez obzira što očevid još traje i policija nije izvijestila kojom brzinom je jurio motociklist koji je naletio na biciklista, Marušić na  Autoportalu piše kako stravične posljedice te dinamika motocikla i tijela motociklista nakon sudara ukazuju na to da je doletio brzinom od oko 150 km/h.

“Bit problema je što se zlosretni motociklist, kao ni njegovi kolege, koji su praktički svakodnevno u brzinskom prekršaju (!), nimalo nije plašio voziti prebrzo.

Da na raskrižju s Ulicom Hrvatskog sokola nije naletio na biciklista, zapadnim dijelom Zagrebačke avenije vjerojatno bi potegao i brže. Mjerača brzine s kamerama nema, a policijske kontrole su rijetke te za motocikliste neučinkovite. Bi li se sličnu ‘avanturu’ usudio napraviti već u Ljubljani, pogotovo u Beču, Milanu, Münchenu, Zürichu…? Svi znamo da ne bi”, poručuje Marušić.

Marušić je pobrojao nekoliko nužnih promjena za sigurnost na cestama: 

1. Kaznim zakonom treba definirati i propisati najteže i izravno pogibeljno kršenje propisa, iznad odredbe “obijesne vožnje”, koje se može tretirati “prometnim terorizmom”. Za to bi trebalo propisati izravno poništenje vozačke dozvole (12 kaznenih bodova), izravnu zatvorsku kaznu i oduzimanje vozila, bez obzira tko je vlasnik, kojeg je vozač, kao jutros, pretvorio u oružje za ubijanje.

2. Policija treba hitno unaprijediti metode i sredstva (opremu), u sustavnom, multidisciplinarnom postupku, kako bi bila u stanju hvatati i zaustavljati pomahnitale motocikliste koji teško, izravno ugrožavaju živote ostalih sudionika u prometu.

3. Integralni sustav videonadzora, uz sve ostale benefite, itekako bi disciplinirao takve prometne prijestupnike, pogotovo nakon pooštravanja kazni za najteže prekršaje i unapređenja pravosuđa.

4. Za motocikle snage veće od 50 kW (68 KS) treba uvesti dodatnu “osiguravateljsku trošarinu”, koja bi se izravno uplaćivala u fond za promicanje sigurnosti vožnje.

5. Treba pojačati kontrole pješaka i biciklista na pješačkim prijelazima, posebice na zabranjene prelaske preko crvenog svjetla, korištenje mobitela i slušalica te vožnju umjesto guranja bicikala.

Posljednja je točka i posebno zanimljiva, jer vožnja, odnosno guranje bicikla, kad je preko pješačkog prijelaza označena crvena staza, nije dovoljno definirana. Čak je i sudska praksa dvoznačna – neki suci prosuđuju da je moguće voziti označenom stazom, kad je svjetlo zeleno, ili kad nema semafora, a drugi to kažnjavaju.

Treba uvesti striktnu odredbu da biciklist preko pješačkog prijelaza uvijek mora sići s bicikla i hodati, gurajući bicikl. To je važno, jer tako mogu bolje ispunjavati obvezu da se štite u slučaju da vozač automobila ne poštuje njihovo pravo. Usto, spriječile bi se mogućnosti da na nesemaforiziranim zebrama biciklisti dođu nesmanjenom brzinom i iznenade vozače automobila.

Zbog toga bi trebalo promijeniti horizontalnu cestovnu signalizaciju te bi crvene biciklističke staze, preko pješačkih zebri, trebale biti isprekidane.