MARIO RADIĆ: ‘Grmoja i Most plagiraju DP, čine uslugu Plenkoviću i ponašaju se poput korisnih političkih idiota’

Zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić komentira inicijativu da Hrvatska, na temelju pravomoćne presude Ivi Sanaderu, poništi sadašnje vlasničke i upravljačke odnose u naftnoj kompaniji Ini

Vukovarac Mario Radić zamjenik je predsjednika Domovinskog pokreta i jedan od zaslužnijih za spas i opstanak stranke nakon što ju je u ljeto prošle godine, pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima, napustio osnivač i predsjednik Miroslav Škoro, s kojim je Radić politički surađivao od prvoga dana. Vrijeme okupacije Vukovara, polovina studenog, za Radića je i osobno razdoblje bolnih sjećanja. Taj 51-godišnji branitelj Vukovara, podrijetlom iz Imotskog, u Domovinskom ratu doživio je teške osobne gubitke: u rujnu 1991. poginuo mu je stric, a 18. studenoga, na dan okupacije grada, ubili su mu oca. Poslije rata Radić se pokazao kao uspješan poduzetnik i organizator: u prvoj polovini devedesetih u Osijeku je ostvario uspješnu karijeru s tvrtkama Dicentra i Filir, koja u Hrvatskoj zastupa niz inozemnih brendova, a danas je suvlasnik trgovačkog lanca Pevex. U razgovoru za Nacional komentirao je inicijativu koju je Nacional najavio u prošlom broju, a odnosi se na pokušaj da Hrvatska, na temelju pravomoćne presude Ivi Sanaderu, poništi sadašnje vlasničke i upravljačke odnose u Ini.

NACIONAL: Nacional je u posljednjem broju objavio da Nikola Grmoja iz Mosta u Saboru planira predložiti zaključak koji bi obvezao DORH da pokrene raskid prvog dodatka dioničarskog ugovora Vlade i MOL-a o upravljačkim pravima u Ini od 30. siječnja 2009. jer su hrvatski sudovi pravomoćno presudili da je taj dokument nastao na temelju koruptivnog kaznenog djela. Kako komentirate taj potez Mosta i Nikole Grmoje?

Domovinski pokret je još 26. listopada, dakle, tri tjedna prije Mostove inicijative, glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek podnio službeni zahtjev za pokretanjem postupka ništetnosti međudioničarskog ugovora između Republike Hrvatske i mađarskog MOL-a, sklopljenog dokazano koruptivnim putem u siječnju 2009. godine. Osobno sam podnio taj zahtjev i u njemu se pozvao na članak 3. Zakona o DORH-u te upozorio nadležne da je i nečinjenje također kazneno djelo. Dakle, zahtjev je podnesen na jedinom za to relevantnom mjestu i instituciji koja ima zakonom predviđene mehanizme i ovlasti za pokretanje procesa povrata Ine u hrvatske ruke. S pravnog aspekta potez Nikole Grmoje u najmanju je ruku nejasan, da ne upotrijebim neku težu riječ. Politički gledano, potpuno je jasno da su gospoda iz Mosta plagirala konkretan potez Domovinskog pokreta i tako ispala neozbiljna te još jednom pokazala da su im na prvome mjestu sitnopolitikantski, a ne nacionalni interesi.

‘S pravnog aspekta potez Grmoje je u najmanju ruku nejasan, da ne upotrijebim neku težu riječ. Gospoda iz Mosta su još jednom pokazala da su im na prvome mjestu sitnopolitikantski, a ne nacionalni interesi’

NACIONAL: Vi ste u ime Domovinskog pokreta raskid tog dokumenta zatražili putem medija još polovinom rujna, potom ste polovinom listopada o tome govorili u Saboru, a poslije toga je DP – nakon što je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u Nacionalu predložio eksproprijaciju Ine – o tome održao i konferenciju za novinare. Biste li se bili spremni pridružiti Mostu u njegovoj inicijativi u Saboru?

Nakon niza istupa, konkretnog inzistiranja i presice o kojoj govorite, a koja je održana neposredno nakon predaje mog službenog zahtjeva u Gajevoj, većina medija, baš kao i dobar dio relevantnih političkih i pravosudnih aktera, iskazala je veliko odobravanje za naš potez. Izjava gospodina Radovana Dobronića u tom je kontekstu naročito ohrabrujuća, s obzirom na to da je riječ o prvom čovjeku hrvatske sudbene vlasti.

Ona je ujedno i potvrda naših ranijih javnih zahtjeva, koje smo konkretizirali pred DORH-om. Inicijativa Mosta pred Hrvatskim saborom u tom je smislu potpuno nebitna i služi kao svojevrsna dimna zavjesa, kako bi se prikrila činjenica da je jedino DP imao snage i sposobnosti povući konkretan potez koji bi mogao dovesti do povratka nacionalne naftne kompanije Hrvatskoj. Uostalom, to ne bi bila prva inicijativa koju Most pokreće u Saboru, a koja ne bi dobila potporu većine. Iz nekog razloga oni, zapravo, čine uslugu Plenkovićevoj parlamentarnoj većini i ponašaju se poput korisnih političkih idiota. Već smo do sada imali priliku vidjeti kako pojedini HDZ-ovci plagiraju doktorate, osobe bliske SDP-u imaju fejk diplome iz Kragujevca, a sada vidimo da je plagiranju sklon i Most. Kako drukčije nazvati njihov nespretni politički manevar?!

NACIONAL: Kako bi, po vama, pravno trebalo provesti raskid tog ugovora?

Kao što sam već rekao, članak 3. Zakona o DORH-u u prvom stavku jasno kaže da je Državno odvjetništvo, kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, Dakle, na potezu je gospođa Zlata Hrvoj Šipek.

‘Inicijativa Mosta pred Hrvatskim saborom potpuno je nebitna i služi kao svojevrsna dimna zavjesa, kako bi se prikrila činjenica da je jedino DP imao snage i sposobnosti povući konkretan potez koji bi mogao dovesti do povratka nacionalne naftne kompanije Hrvatskoj’, kaže Mario Radić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kakve bi to pravne, a kakve političke posljedice izazvalo?

Prije svega, treba poštovati zakon. Ugovor o upravljanju Inom nije sukladan Zakonu o trgovačkim društvima, a hrvatskim članovima uprave oduzete su ovlasti upravljanja kompanijom. Na temelju ispravljanja tih nepravilnosti, kao i činjenice da je presuda bivšem HDZ-ovu premijeru Ivi Sanaderu pravomoćna i dokazuje da je počinjeno koruptivno kazneno djelo, imamo pravnu osnovu za proglašenje ugovora o upravljanju ništetnim. U političkom smislu, mislim da je krajnje vrijeme da Hrvatska više gleda svoje interese, a ne ono što nam nameću međunarodni krugovi preko svojih namjesnika, koji su već posegnuli za izgovorima i ponovo pokušavaju pobjeći od problema pa spominju međunarodne sudove u Ženevi i Washingtonu. Mi i za to imamo posve konkretnu protuargumentaciju, a slične mehanizme ponudio je i predsjednik Vrhovnog suda RH. Odnose s Mađarskom odavno je poremetio Most, što je naše građane već koštalo dvaju Peljeških mostova, a ni Plenković baš nije u nekoj idili s gospodinom Orbánom. Ipak, nitko danas više ne cijeni poltrone i dodvorice, svi respektiraju one koji se znaju postaviti za svoj narod i nacionalne interese, ma koliko to ponekad izgledalo teško i komplicirano.

Bolje je težim putem doći do pravog cilja, nego lakšim odvesti narod u propast. Plenkovićev “novosuverenizam” temelji se na rasprodaji nacionalnih dobara i služenju interesima Bruxellesa, a mi smo pokret starog kova koji razumije kako čuvati svoje i vratiti što nam je ukradeno.

NACIONAL: Što bi, posve konkretno, trebalo poduzeti, i kako bi uprava Ine poslije tih pravnih radnji trebala izgledati?

Za početak bi se od Trgovačkog suda moglo zatražiti da imenuje privremenu upravu Ine, koja će raditi sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Time bi se upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom usuglasilo s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a na što je također upozorio gospodin Dobronić. Dugoročno, uprava Ine mora biti sastavljena od kvalitetnih profesionalaca, bez mrlja u poslovnim biografijama i sa značajnom dozom patriotizma pri donošenju strateških odluka, u cilju očuvanja nacionalne energetske neovisnosti. To nikako ne znači povratak na staro, prije ulaska Mađara, kada su razne uprave bile na usluzi tzv. dubokoj državi. Naprotiv, smatram da je sada prilika ne samo da se INA vrati u hrvatske ruke u odnosu na raskid s Mađarima, već istinski u hrvatske ruke i u odnosu na duboku državu, koja ju je godinama držala zarobljenom i služila kao bankomat političkim oligarhijama vezanim za HDZ, SDP, a prije toga i za Savez komunista.

‘Mislim da je krajnje vrijeme da Hrvatska više gleda svoje interese, a ne ono što nam nameću međunarodni krugovi preko namjesnika, koji su već posegnuli za izgovorima i pokušavaju pobjeći od problema’

NACIONAL: Bi li Hrvatska također trebala tražiti nadoknadu vrijednosti koju je MOL u Ini zaradio tijekom trinaest godina rada na temelju koruptivnog ugovora?

To je jedan od ključnih dijelova zahtjeva koji smo krajem listopada uputili glavnoj državnoj odvjetnici. Potpuno je nesporno da je ugovorom iz 2009. godine, sklopljenom na temelju kaznenog djela, počinjena velika šteta Republici Hrvatskoj i nameće se pitanje zašto već do sada institucije, za koje je popularno reći da “rade svoj posao”, taj posao nisu odradile? Odmah nakon proglašenja ništetnosti potrebno je krenuti u drugi korak, a to je podnošenje tužbe radi naknade štete i izmakle koristi za Republiku Hrvatsku, a koja je nastala u zadnjih trinaest godina, nakon stupanja na snagu spornog ugovora.

NACIONAL: Ne bi li cijela ta operacija u Ini izazvala kaos i rasap poslovnih procedura, jer bi prestao vrijediti dokument na temelju kojega ta golema kompanija funkcionira već dulje od deset godina?

Naprotiv, uvela bi dodatni red i osigurala dugoročnu opstojnost kompanije, uz očuvanje radnih mjesta, ali i najvažnije – strateških hrvatskih interesa. Uostalom, da budemo posve razumljivi, ako vam netko ukrade bicikl i sud utvrdi da vam je ukraden, mora li vam biti vraćen ili ne?! Ako ga je kradljivac polomio, imate li pravo na naknadu štete?! Stvari su, u biti, vrlo jednostavne, a kompliciraju ih oni koji poput nojeva guraju glavu u pijesak bježeći od problema, sve samo da ne ugroze željene birokratske međunarodne karijere. Mi, Domovinski pokret, nismo takvi.

Ina jest političko pitanje, ali mi inzistiramo na tome da je ponajprije pravno. Ako težimo poštovanju pravne države i naših zakona, ako nam pravosuđe zaista želi biti neovisno, onda će DORH napraviti ono što po zakonu i jest dužan napraviti’, smatra Mario Radić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ne bi li takav potez Hrvatske izazvao i dramatično pogoršanje političkih odnosa Mađarske i Hrvatske, u kojima se već naziru političke pukotine zbog, blago rečeno, neobičnih stavova Viktora Orbána o povijesti Rijeke i mađarske uloge u njoj?

Mislim da razlog loših odnosa Plenkovićeve administracije s gospodinom Orbánom leži u razmimoilaženju oko svjetonazorskih i identitetskih pitanja, kao i u različitom poimanju tzv. europskih vrijednosti. Orbán je za kršćansku Europu i njegova je pozicija čvrsto konzervativna i tradicionalistička, dobar je za Mađare i zna kako se boriti za mađarske nacionalne interese. Pokazalo se to i u aktualnom pristupu energetskoj krizi, politici prema migrantima, tzv. nevladinim udrugama, stranim bankama i na još mnogo sličnih primjera. Takav put ima i Poljska, a vidimo sad i Italija. Plenkovićev HDZ je na potpuno suprotnoj, eurofederalističkoj, globalističkoj i radikalno probriselskoj politici. Glede pretenzija na naš teritorij uvijek smo za oprez, ali ne pristajemo na politiku strašenja babarogama od kojih bi nas trebali zaštititi “novosuverenisti” koji s jedne strane uvode Vučićevu Srbiju u EU i uvode im “sankcije” zbog ruske nafte na šest sati, a s druge strane guraju Orbánovu Mađarsku prema izlasku iz Unije i sve samo zbog drukčijeg viđenja budućnosti Europe.

NACIONAL: Usprkos tome što je premijer Orbánu osobno rekao da u Ini ovako više ne može, malo je vjerojatno da će se Plenkovićeva vlada odlučiti na taj korak. Ako vlada ne poduzme ništa i sve ostane kako jest, što mislite, kako će Ina dalje?

Ina jest političko pitanje, ali mi inzistiramo na tome da je ponajprije pravno. Ako težimo poštovanju pravne države i naših zakona, ako nam pravosuđe zaista želi biti neovisno, onda će DORH napraviti ono što po zakonu i jest dužan napraviti. Sve drugo su izgovori i floskule, a u tom kontekstu Plenkoviću ide na ruku i inicijativa Nikole Grmoje, koji je svjestan da mu prijedlog u Saboru proći neće, no radi malo pozornice i puno demagoške galame, pružat će Plenkoviću još jedan politički “argument” protiv onoga na čemu mi inzistiramo, a to je povratak Ine u hrvatske ruke, temeljem redovite pravosudne procedure.

NACIONAL: Strahujete li da trajno gašenje prijeti i riječkoj rafineriji, koja je, navodno zbog remonta, sada ugašena na nekoliko mjeseci?

To je, nažalost, realna opcija i zbog toga je potrebno hitno omogućiti Trgovačkom sudu da imenuje privremenu upravu INA-e koja bi to morala zaustaviti.

‘Potpuno je nesporno da je ugovorom iz 2009. godine počinjena velika šteta Republici Hrvatskoj i nameće se pitanje zašto već do sada institucije, za koje je popularno reći da ‘rade svoj posao’, taj posao nisu odradile?’

NACIONAL: Koji je prijedlog DP-a – postoji li mogućnost ponovnog pokretanja rafinerije u Sisku i kako to postići?

U slučaju ponovnog pokretanja istraživanja nafte i plina u Slavoniji i Podravini te nalazištima oko Ivanić Grada i Siska, sisačka rafinerija bi doista mogla nastaviti prerađivati domaću naftu. Nažalost, bojim se da je gašenjem velikog dijela istraživačkog centra Ine za bušenje nafte i plina, taj proces malo vjerojatan. A kakva nam je nacionalna energetska strategija, najbolje pokazuje podatak da je zgrada nekadašnjeg Inina istraživačkog centra u Šubićevoj danas nastanjena državnim inspektorima! Zašto bismo istraživali i strateški se razvijali kada možemo otimati i “derati” sirotinju, što je duboki smisao filozofije ne samo aktualne već i svih prethodnih vlada.

NACIONAL: Zašto mislite da bi Ina, kada bi bila vraćena u hrvatsko vlasništvo, poslovala bolje nego sada? Mnogi argumenti govore protiv takve pretpostavke: Ina je, prije svega, i prodana djelomice zato što je hrvatska uprava Ine povukla pogubne i sumnjive poslovne poteze, koji su uzrokovali katastrofalne gubitke, poput kupnje goleme količine nafte kada je bila najskuplja; potom, koruptivni ugovor sastavio je hrvatski premijer, a nakon toga, sve do danas, hrvatski članovi Ine nijednom se nisu pobunili protiv poslovnih odluka koje su išle protiv hrvatskih interesa u toj tvrtki; naposljetku, posljednju golemu krađu u Ini proveli su hrvatski, a ne mađarski biznismeni u tvrtki. S druge strane, MOL kao cjelina konstantno posluje pozitivno, a u tom kontekstu i Ina se, u ovakvom poslovnom modelu, može promatrati kao uspješna kompanija. Kada se sve to ima na umu, gdje vidite jamstvo da bi Ina poslovala bolje kada bi bila vraćena u hrvatsko vlasništvo?

Ako ćemo se vratiti na sam početak, odmah ćemo doći do zaključka da su stvari bile, u najmanju ruku, neobične. MOL kao tada manja riba, proguta Inu koja je bila mnogo veća. Nogometnim žargonom, zamislite da Inter iz Zaprešića kupi milanski Inter. A netko je to dopustio, bez obzira na realne probleme s kojima se Ina tada suočavala. Od rješavanja tih problema pobjeglo se prodajom Mađarima, koji su dobro znali što kupuju jer oni zaista imaju dugoročnu nacionalnu strategiju, a mi imamo onu koja se temelji na rasprodaji zemlje i smanjenju broja Hrvata na tri milijuna. Po logici koju ste postavili, s obzirom na razmjer korupcije u hrvatskom društvu, sve bi trebalo prodati strancima jer su oni navodno pošteniji i nisu lopovi. A zapravo, stvar je u selekciji i efikasnim kontrolnim mehanizmima. Ako je Orbán pronašao sposobne i nekorumpirane Mađare, onda bi neka buduća hrvatska vlast mogla pronaći isto takve Hrvate. Uvjeravam vas da ima i takvih.

Komentiraj