Matija Habljak/PIXSELL

MARINOVIĆ “Pomak prema suvremenom pristupu nastavi povijesti”

Kurikulum povijesti, koji je jučer usvojen nakon nekoliko tjedana zastoja, napravio je pomak prema suvremenom pristupu nastavi povijesti i temelji se na novoj obrazovnoj paradigmi u čijem je središtu učenje kritičkom i kreativnom mišljenju, kazala je viša savjetnica za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje Marijana Marinović.

Ona napominje da će njegov konačni uspjeh odrediti udžbenici i rad učitelja i nastavnika u razredu, te da je njegova kvaliteta važna karika u tom procesu.

Uloga udžbenika je u stručnoj javnosti osobito zanemarena, a učiteljima, nastavnicima, učenicima i roditeljima udžbenici su vrlo važni, kazala je.

Autori udžbenika bi trebali kroz svoje tekstove dati priliku učenicima da razvijaju intelektualne vještine, i to na način, da ne “prosipaju” samo činjenice, već da ponude i znanstveno utemeljena stajališta o istima. Ne budu li oni oživotvorili kurikulum na taj način, teško će se napraviti pomak prema promjeni i kvaliteti nastave povijesti, kazala je.

Stručno usavršavanje učitelja također mora biti kontinuirano. Mora se sustavno pratiti implementacija novih pristupa u nastavnu praksu jer će nam ona omogućiti daljnje unapređivanje nastave i kurikuluma, smatra koordinatorica Marinović.

O slobodi poučavanja i normiranosti

Novi kurikulum ima elastičan okvir koji čini 16 obveznih tema s pripadajućim odgojno-obrazovnim ishodima i 10 izbornih tema za koje učitelji i nastavnici sami oblikuju odgojno obrazovne ishode. On pruža mogućnost visoke kreativnosti učenika i učitelja i nastavnika. Učitelji također imaju slobodu birati nastavne metode, oblike rada te izrađivati dopunske materijale za nastavu povijesti, ističe ona.

Što se tiče normiranost naglašavam da nema kurikuluma povijesti u svijetu koji nema obvezni, odnosno normirani dio, pa ni Hrvatska po tom pitanju ne odstupa, kaže viša savjetnica Marinović.

O zastupljenosti nacionalne povijesti

Nacionalna povijest u kurikulumu za osnovne škole i gimnazije zauzima istaknuto mjesto. Naime, svrha je nastave povijesti da mladi ljudi spoznaju i razumiju svijet u kojem žive i to na način da proučavaju glavne sile, pokrete i događaje koji su oblikovali današnji svijet i samostalnu Republiku Hrvatsku koja je dio EU-a, kaže Marijana Marinović.

Mladi moraju biti upoznati s povijesnom pozadinom suvremenog svijeta i države u kojoj žive i to što je ranije moguće, kako bi uhvatili smisao za vremensku dimenziju izvan ove trenutačne kao i događaje u prostoru i društvu koje ih okružuje. U pozadini toga je i drugi, jednako važan cilj, a to je razvoj domoljublja kao i osobnog, nacionalnog i drugih identiteta.

Ljudski je da svaka društvena sredina želi znati što više o svojoj prošlosti, korijenima, tradiciji te da želi sačuvati spomenike svoje kulture i prošlosti. Stoga je i prirodno da je nacionalna povijest u središtu obveznog dijela kurikuluma. U izbornim temama ona je također zastupljena kroz teme iz zavičajne povijesti, ističe viša savjetnica Marinović.

O znanstvenoj utemeljenosti i pitanjima holokausta

Na primjedbu da je druga verzija kurikuluma trpjela kritike zbog neznanstvenosti pojedinih kategorija i naziva, koordinatorica radne skupine kaže da je kurikulum izrađivala radna skupina koju su činili znanstvenici i praktičari koji rade na hrvatskim fakultetima, stručnim i znanstvenim institucijama i školama.

“Osobno mislim da stručnost članova nije upitna i nadam se ta tako razmišlja i javnost. U skladu s tim vjerujem da i znanstvena utemeljenost nije upitna“, kaže ona.

Osvrćući se na pitanje o zastupljenosti učenja o holokaustu, ona kaže da je holokaust primjereno zastupljen u kurikulumu. Izražen je kroz sadržaje i odgojno-obrazovne ishode. Ova tema je nužna i nikad nije bila upitna u bilo kojem kurikulumu i nastavnom programu, kaže.

O odbojnom stavu učenika prema povijesti

Na pitanje hoće li novi kurikulum odagnati uvriježeno shvaćanje među učenicima da je nastava povijesti nešto nevažno što se mora previše učiti, Marinović kaže da to ovisi o više čimbenika: prosvjetnim vlastima i potpornim institucijama, fakultetima na kojim se školuju budući učitelji, kurikulumu, udžbenicima i učiteljima koji rade u nastavi.

I autori udžbenika i učitelji moraju biti kompetentni tj. dobro poznavati suvremene trendove u historiografiji, suvremenu psihologiju odgoja i obrazovanja, kao i metodiku i didaktiku svoga predmeta. Učitelj, kaže, mora biti izazovan, zanimljiv i voljeti svoj poziv i djecu s kojom radi.

Važnost nastave povijesti u suvremenim društvima izuzetno je velika i ako svi čimbenici teže prema kvaliteti te ako se kvaliteta svih prati i poboljšava, uspjeh neće izostati, zaključuje koordinatorica radne skupine za povijesti Mirjana Marinović.

Komentiraj