U Londonu je 28. i 29. studenoga, u reprezentativnom Konferencijskom centru Kraljice Elizabete II., održana međunarodna konferencija Inicijative za sprječavanje seksualnog nasilja u ratnim sukobima, čiji je domaćin bio ministar vanjskih poslova Velike Britanije James Cleverly. Još jednom se pokazalo da Velika Britanija predvodi globalnu akciju protiv seksualnog nasilja u ratnim sukobima. Ministar Cleverly je u pozivu na hitnu akciju okupio predstavnike 70-ak država, među kojima je u tročlanoj hrvatskoj delegaciji bila i Marijana Senjak. Psihologinja i psihoterapeutkinja Marijana Senjak ima trideset godina iskustva u radu sa ženama koje su preživjele seksualno nasilje tijekom rata u BiH i Hrvatskoj. Ona je bila pokretačica zaštite žena žrtava rata u Zenici i 1993. godine suosnivačica uglednog i uspješnog Centra za terapiju žena Medica Zenica. Marijana Senjak već niz godina radi kao psihologinja i savjetnica u Centru za žrtve seksualnog nasilja „Ženska soba“ u Zagrebu. Aktivno je sudjelovala u stvaranju hrvatskog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu, donesenog 2015. godine. Manje je poznato da je Marijana Senjak uspješna scenaristica koja je sudjelovala u radu na nekoliko uspješnih igranih i dokumentarnih filmova koji su se bavili traumama i posljedicama seksualnog nasilja.

NACIONAL: Sudjelovali ste na konferenciji Inicijative za sprječavanje seksualnog nasilja u ratnim sukobima (PSVI). Što je PSVI i čijom inicijativom je osnovan?

PSVI inicijativa (Preventing Sexual Violence Initiative) osnovana je 2012. godine na poticaj Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Angeline Jolie i bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea. Ovom konferencijom obilježena je 10. obljetnica otkako je Vlada UK, Ministarstvo vanjskih poslova, pokrovitelj i nositelj PSVI-ja. Opći ciljevi inicijative su okončanje seksualnog nasilja u sukobima, kraj nekažnjivosti za počinitelje i ostvarivanje kaznene i obnavljajuće pravde za preživjele. Najvažniji ciljevi ove konferencije su jačanje usmjerenja na globalni odgovor u suzbijanju seksualnog nasilja u sukobima, prevencija i suočavanje s uzrocima kao što su štetne rodne norme, usmjerenje na ostvarivanje pravde za preživjele, primjena najboljih praksi u kaznenom procesuiranju počinitelja, podrška djeci rođenoj iz seksualnog nasilja kroz jačanje njihovih glasova i suzbijanje stigme. Poseban naglasak na konferenciji dobila je tema položaja i prava djece rođene iz seksualnog nasilja u ratu. Istaknuta je potreba za jačanjem njihove vidljivosti i angažmana društva u ostvarivanju njihovih prava. Kako je najavio britanski ministar inozemnih poslova James Cleverly u svom uvodnom obraćanju na konferenciji, britanska vlada u naredne tri godine uložit će u strategiju borbe protiv seksualnog nasilja u ratu 12,5 milijuna funti. Britanska vlada podržava 100 projekata u 29 država usmjerenih na dokumentiranje i istraživanje seksualnog nasilja u ratu, jačanje pristupa pravdi i osiguravanje podrške preživjelima.

NACIONAL: Tko su bili sudionici Konferencije?

Konferencija je održana u konferencijskom centru „Queen Elisabeth II“ u Londonu, u suvremenom okruženju koje je dalo mogućnost kako održavanja plenarnog rada konferencije tako i niza izložbi i predstavljanja kreativnih radova preživjelih i o preživjelima. Na konferenciji su sudjelovale sudionice i sudionici iz 70-ak država, uključujući Ukrajinu, Etiopiju i Kolumbiju, preživjele žrtve seksualnog nasilja, ekspertice i eksperti, ministri i ministrice vanjskih poslova, članice i članovi NGO-a, predstavnice i predstavnici nekih specijaliziranih institucija OUN-a i Međunarodnog kaznenog suda, predstavnici britanske kraljevske obitelji. Važnu ulogu na konferenciji imali su laureatkinja i laureat Nobelove nagrade za mir 2018. godine Nadia Murad i Denis Mukwege, koji su u svojim uvodnim obraćanjima i kroz panel-rasprave ukazali na nedostatak kaznene pravde za počinjene zločine seksualnog nasilja nad jazidskom manjinom i u Demokratskoj Republici Kongo. Ključna poruka koju je u svom uvodnom i završnom obraćanju prenio ministar Lord Ahmad od Wimbledona, specijalni predstavnik britanske vlade za sprječavanje seksualnog nasilja u sukobima, bila je “s preživjelima – za preživjele“, ukazujući na neophodnost inkluzivnog principa u radu s preživjelima. Prva dama Ukrajine Elena Zelenska u svom obraćanju je istaknula suradnju ukrajinskih pravosudnih tijela s britanskim i međunarodnim timovima za istraživanje i dokumentiranje seksualnog nasilja u ratu u Ukrajini. Na konferenciji su sudjelovale tri predstavnice civilnog društva iz Hrvatske, Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata „Rosa“ i Maja Mamula i Marijana Senjak iz „Ženske sobe“. Iako su dobili poziv i bili najavljeni na konferenciji, predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova Vlade Hrvatske nisu se odazvali konferenciji. Time je hrvatska vlada još jednom propustila priliku uzeti aktivniju ulogu na međunarodnoj sceni u suzbijanju seksualnog nasilja u oružanim sukobima.

Iako Hrvatska ima napredan zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u ratu i razvijene psihoterapijske modele rada s preživjelima u ženskim organizacijama civilnog društva, koji mogu biti primjeri dobre prakse, pokazala je nedostatak političke volje da podršku preživjelima seksualnog nasilja u ratu stavi kao jedan od svojih prioriteta.

NACIONAL: Koje su osnovne poruke panel-rasprava i dokumenata Konferencije, posebno Poziva na akciju kako bi se osigurala prava i dobrobit djece rođene u seksualnom nasilju u ratnim sukobima?

Poziv na akciju kako bi se osigurala prava i dobrobit djece rođene u seksualnom nasilju u ratnim sukobima ukazuje, prije svega, na potrebu da se prekine „zavjet šutnje“ koji djecu, sada već odrasle osobe, rođenu iz seksualnog nasilja u ratu, čini nevidljivom. Tako dokument ukazuje na to da je potrebno govoriti o izazovima s kojima se suočavaju djeca rođena iz seksualnog nasilja počinjenog u ratu. Također je potrebno omogućiti prostor djeci rođenoj iz seksualnog nasilja i preživjelima zločina seksualnog nasilja da podijele svoje iskustvo i znanje na siguran i smislen način. Od država se traži da ojačaju zakonske i političke okvire za uklanjanje prepreka i proaktivnu podršku pravima i dobrobiti djece. Preporučuje se poticati pristupe održivom razvoju osjetljivom na djecu koja su prepoznata kao rođena iz seksualnog nasilja i najranjivije skupine. Neophodno je ojačati rad s preživjelima. Poziv na akciju zasad stavlja fokus na zločine u sedam država: Ukrajini, BiH, Kolumbiji, Demokratskoj Republici Kongo, Etiopiji, Iraku i Južnom Sudanu, ali ujedno služi i kao poziv drugim državama da osmisle i provode ovu politiku.

NACIONAL: Raspolaže li PSVI brojem djece koja su rođena iz ratnih silovanja diljem svijeta i postoji li podatak o globalnom broju silovanih i osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratnim sukobima? Koliko je od toga žena?

Važno je prepoznati da svi mogu biti žrtve seksualnog zlostavljanja; žene, muškarci, djevojčice i dječaci. Međutim, zbog historijskih i strukturalnih nejednakosti koje postoje između muškaraca i žena, kao i različitih oblika diskriminacije po osnovi roda, kojima su žene izložene širom svijeta, žene i djevojčice nesrazmjerno su više izložene seksualnom nasilju u sukobima. Uz to, rasprostranjenost seksualnog nasilja nad djecom je izuzetno velika i može dovesti do razarajućih posljedica.

NACIONAL: Konferencija je donijela Deklaraciju o ljudskosti. Koji su njezini naglasci?

Deklaracija o ljudskosti prvenstveno osuđuje sve akte seksualnog nasilja počinjenog prema bilo kojoj osobi. Ujedno od svih traži da potvrde kako osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu i djeca rođena iz silovanja počinjenog u ratu, nisu krivi i jednako su vrijedni kao i sva ljudska bića. Deklaracija traži suzbijanje stigme povezane s preživjelim seksualnog nasilja u ratu i djecom rođenom iz ratnih silovanja. Dokument osuđuje njihovu uporabu kao instrumenta koji potiče raspad obitelji i zajednica. Ova politika traži od nas da podržimo glasove preživjelih i potičemo ujedinjenost između preživjelih i zajednica u kojima žive. Deklaracija ističe potrebu da razumijemo iskustva preživjelih i izbjegavamo njihovu retraumatizaciju. Sličnu Deklaraciju o ljudskosti PSVI je donio i 2020. godine, a potpisalo ju je više od 700 potpisnika iz mnogih država, uključujući Irak, Kosovo, Južni Sudan i Vatikan.

Nela Pamuković, koordinatorica Centra za žrtve rata iz Zagreba, Marijana Senjak i Maja Mamula, voditeljica Udruge ‘Ženska soba’, predstavljale su Hrvatsku na Međunarodnoj konferenciji o žrtvama seksualnog nasilja u ratu, održanoj krajem studenoga u Londonu. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Što se ističe među deset najvećih postignuća Inicijative PSVI?

U cilju sagledavanja uspješnosti provedenih aktivnosti tijekom desetogodišnje provedbe PSVI-ja, za konferenciju je pripremljen dokument „10 postignuća PSVI inicijative“.

Pregled postignuća upućuje na stvaranje 90 ekspertnih timova PSVI-ja sačinjenih od psihologa/inja, trening eksperata/ica, stručnjaka/inja za kazneno pravo, socijalnih radnika/ca u borbi protiv seksualnog i rodno utemeljenog nasilja u mnogim državama, uključujući Bangladeš, Ugandu, Etiopiju i sada Ukrajinu, koji su obučavali tisuće policajaca i vojnog osoblja za postupanje u situacijama seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Potom, Glavna skupština UN-a je 2013. godine donijela Deklaraciju o predanosti okončavanju seksualnog nasilja u ratnim sukobima, da bi već 2014. u Velikoj Britaniji bio održan Globalni summit za zaustavljanje seksualnog nasilja u ratovima uz sudjelovanje 120 država, 100 NGO-a i međunarodnih organizacija s više od 900 eksperata, 70 ministarstava i 60 vladinih delegacija.

U listopadu 2019. Velika Britanija je dvoje preživjelih seksualnog nasilja u ratu imenovala Prvacima Inicijative – Nadine Tunasi iz Demokratske Republike Kongo i Kolbassina Haoussona, aktivista i žrtvu torture iz Čada, te podržala njihov rad na osnivanju organizacija i mreža samopomoći za one koji su preživjeli seksualno nasilje i druge zločine. Sada je 2022. godine Velika Britanija s Nadiom Murad, dobitnicom Nobelove nagrade za mir iz 2018., pokrenula donošenje „Murad kodeksa“. Posebno dostignuće PSVI-ja vidim u primjeni sveprožimajućeg principa „s preživjelima – za preživjele“, kojim se preživjeli seksualno nasilje ne uključuju samo u provedbu aktivnosti nego i u osmišljavanje pristupa i stvaranje politika koje se na njih odnose.

NACIONAL: Što je „Murad kodeks“? I tko je Nadia Murad?

Nadia Murad je pripadnica jazidske manjine iz Sjevernog Iraka koja je preživjela seksualno nasilje u obliku seksualnog porobljavanja od strane pripadnika Islamske države koji su je oteli i zlostavljali tri mjeseca u zatočeništvu. Ona je aktivistica za ženska ljudska prava i osnivačica Inicijative za pomoć ženama i djeci žrtvama genocida, nasilja i trgovine ljudima. Nadia Murad je dobitnica Nobelove nagrade za mir 2018. godine s Denisom Mukwegeom. Velika Britanija je preko PSVI inicijative, s Nadiom Murad i Institutom za istraživanja zločina protiv međunarodnog prava, pokrenula „Murad kodeks“. Radi se o globalnom kodeksu ponašanja koji pruža minimalne standarde za sigurno i etično prikupljanje informacija od osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu i ratnim sukobima.

Velika Britanija je dala prioritet vitalnim uslugama podrške preživjelim seksualno nasilje u ratu diljem svijeta. To uključuje i podršku Globalnom fondu za preživjele (GSF). Taj Fond od 2018. godine radi s lokalnim partnerima i s preživjelima poboljšava pristup obeštećenjima, uključujući i privremene projekte obeštećenja, tehničku podršku vladama i provođenje istraživačkih studija o ostvarivanju prava na obeštećenje u različitim zemljama. Rasprave na konferenciji pokazale su da će za ostvarivanje općih ciljeva Inicijative, definiranih kao okončanje seksualnog nasilja u sukobima, kraj nekažnjivosti za počinitelje i ostvarivanje kaznene i obnavljajuće pravde za preživjele, biti potrebno više političke volje i resursa te razumijevanja da se rodno uvjetno nasilje suzbija predanošću u suzbijanju rodnih i strukturalnih nejednakosti, kao i da na uzroke seksualnog nasilja u ratu treba djelovati prevencijom oružanog sukoba.

NACIONAL: Prema vašim saznanjima, koliko je žrtava seksualnog nasilja u Hrvatskoj?

Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, nadležnog za provedbu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, od početka njegove primjene krajem 2015. do studenoga 2022. podnesena su ukupno 283 zahtjeva (210 žena i 73 muškarca) od kojih su pozitivno riješena 194 zahtjeva (150 žena i 44 muškarca), odbijeno je 77 zahtjeva (52 žene i 25 muškaraca), u osam predmeta postupak je obustavljen (pet žena i tri muškarca), jedan zahtjev (jedan muškarac) je odbijen. Podaci iz studenoga 2022. upućuju na 296 podnesenih zahtjeva. Treba imati u vidu da zbog straha i društvene stigme, većina žrtava seksualnog nasilja u ratu ne razotkriva i ne prijavljuje tu vrstu nasilja. Na svaki prijavljeni slučaj seksualnog nasilja u ratu, dolazi 10 do 20 slučajeva neprijavljenog. Tako sociološka studija provedena u Hrvatskoj prije donošenja Zakona, u cilju procjene broja žrtava seksualnog nasilja u ratu, upućuje na procijenjenih 1500 do 2200 žrtava.

NACIONAL: Imamo li podatke o tome koliko je u Hrvatskoj djece koja su rođena nakon silovanja tijekom ratnih sukoba i Domovinskog rata?

Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja iz studenoga 2022., pravo na povećanu novčanu naknadu ostvarilo je ukupno 20 osoba: dvije osobe po osnovu prisilne trudnoće nastale kao posljedica seksualnog nasilja, jedna osoba po osnovu prisilno izazvanog pobačaja kao posljedice seksualnog nasilja, jedna osoba na osnovu rođenja djeteta zbog prisilne trudnoće nastale kao posljedica seksualnog nasilja te 16 osoba po osnovu seksualnog nasilja počinjenog prema maloljetnoj osobi. Iako prepoznaje posebne ranjivosti preživjelih seksualno nasilje u ratu, ovaj zakon ne prepoznaje djecu rođenu iz seksualnog nasilja u ratu kao kategoriju koja, jednako kao žene i muškarci preživjeli seksualno nasilje u ratu, može ostvariti ista prava. Stoga je potrebno sukladno UN-ovoj Rezoluciji Vijeća sigurnosti 2467 iz 2019. godine, koja je sljedbenica prethodnih rezolucija u području Žene, mir i sigurnost, ugraditi u Zakon nove odredbe kojima se definiraju njihova prava.

NACIONAL: Zašto se, umjesto odavanja počasti, 30 godina nakon rata u hrvatskom društvu osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu nanovo stigmatizira nametanjem rodnih normi i na druge načine?

Posljednja politička kampanja u Hrvatskoj pokazala je da se preživjele seksualno nasilje u ratu i poslije trideset godina stigmatizira nametanjem rodnih normi, oduzimanjem prava na izbor ili uvjetovanjem da rode djecu začetu ratnim silovanjima.

Čemu to služi ako ne argumentaciji za dokidanje prava na pobačaj čak i u ekstremnim situacijama silovanja? Neetično i nepravedno je voditi takve rasprave u njihovo ime. Žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu akterice su svoga života i svoga oporavka i o iskustvu preživljenog nasilja i patnji, načinima samopomoći, svojoj snazi i hrabrosti mogu govoriti samo one. Mi možemo slušati njihov glas i odati priznanje njihovoj ljudskosti.

NACIONAL: Je li moguće da ni u jednoj od nacionalnih politika država na jugoistoku Europe, dakle ni u Hrvatskoj, ni BiH, ni Srbiji, djeca rođena iz seksualnog nasilja u ratu nisu prepoznata kao žrtve rata koje mogu ostvariti svoja prava?

Nažalost, moguće je, s izuzetkom Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini u kojem je nedavno prvi put prepoznat status i definirana su prava djece rođene iz seksualnog nasilja u ratu kao civilnih žrtava rata, zagovaračkim radom Ajne Jusić i udruženja Zaboravljena djeca rata. Umjesto neutemeljenih rasprava, potrebno je i u hrvatsko i u druga zakonodavstva i nacionalne politike na ovim prostorima ugraditi odredbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2467 iz 2019. koja ukazuje na trajne rizike i posljedice s kojima se susreću djeca rođena iz seksualnog nasilja u ratu i njihove majke. Ova rezolucija zagovara jednaka prava za sve preživjele seksualno nasilje u ratu, uključujući žene i muškarce i djecu rođenu iz seksualnog nasilja u ratu.

NACIONAL: S kakvim se posljedicama susreću žene i muškarci koji su silovani tijekom ratnih sukoba i kakve su traume djece rođene iz silovanja tijekom ratnih sukoba?

Trauma seksualnog nasilja ostavlja ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice na fizički, seksualni, psihološki, socijalni i radni identitet preživjele. Intenzivan strah, stalno iščekivanje opasnosti, prisilne slike i sjećanja i depresivne smetnje samo su neke od neposrednih posljedica preživljenog seksualnog nasilja. Fobične smetnje, poremećaji u sferi seksualnosti, psihosomatske smetnje, trajne promjene ličnosti zbog traumatizacije kao i narušena radna sposobnost preživjelih, najizrazitije su dugoročne posljedice. Često povezane s organskim bolestima vezanim za dob preživjelih kao na primjer povišeni krvni pritisak, neurološke smetnje i slično.

NACIONAL: Kroz koje faze oporavka prolazi većina preživjelih?

Oporavak je moguć i ima svoje predvidljive faze kroz koje prolazi većina preživjelih. Najvažnije od njih su „prekinuti šutnju“, „ vjerovati da se to dogodilo“, „suočiti se s vlastitim sjećanjima i ranjivosti“, „suočiti se s ljutnjom i usmjeriti je na počinitelja“, „povezati se sa svojom duhovnošću“, „završiti posao i krenuti dalje“. Oporavku preživjelih u najvećoj mjeri doprinose podrška obitelji, zajednice i cijeloga društva.

NACIONAL: Što je potrebno učiniti da bi se ostvarila svrha Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu iz 2015. godine?

Zakon definira da je svrha ponovna integracija u društvo u kojem će od stigmatiziranih „silovanih“ i „zaboravljenih“ u društvu, ojačanih psihosocijalnim tretmanom i materijalnom pomoći, ponovno biti osobe koje su stekle osjećaj pripadnosti, zaštite i vjere u sustav; da bi se to dogodilo, potrebno je informirati preživjele seksualno nasilje u ratu o njihovim pravima, osigurati im pravnu pomoć, razvijati specifičnu psihološku i socijalnu podršku u zajednici u kojoj žive, poticati organiziranje i osnivanje organizacija preživjelih seksualno nasilje, ali i organizacije djece koja su rođena kao posljedica toga nasilja, senzibilizirati i educirati stručnjake i javnost. Umjesto stigmatizacije i diskriminacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje i djece rođene iz silovanja u ratnim sukobima, potrebno je stvarati solidarne zajednice u kojima su preživjele i preživjeli prihvaćeni i ravnopravni. Modeli obeštećenja trebaju staviti preživjele u centar, slijediti njihove potrebe, unaprijediti njihove živote i položaj u društvu. Potrebno je slušati glas preživjelih.