Marcello Mastroianni je ’60-ih bio najbolje plaćeni europski glumac

Marcello Vincenzo Domenico Mastroianni rođen je 28. rujna 1924. u mjestašcu Fontana Liri, nedaleko od Rima. Marcellov otac, stolar po zanimanju, ispisao ga je u četrnaestoj godini iz škole i poslao u Rim da nađe posao. Dečko se prihvatao svih poslova do kojih je mogao doći. Najčešće je pomagao pri izradi filmskih kulisa, a povremeno je i statirao. Kad je buknuo rat, nacisti su Marcella deportirali u radni logor na sjeveru Njemačke, odakle je uspio pobjeći. Do kraja rata skrivao se po napuštenim kućama u okolici Venecije, živeći u stalnom strahu i vječito gladan. Kad je rat završio, vratio se u Rim i našao posao u britanskoj kompaniji za distribuciju filmova. Sprijateljio se sa studentima Akademije za kazališnu umjetnost i često dolazio na njihove probe.

“Počeo sam se oduševljavati onim što rade i kad mi se ukazala prilika, pridružio im se” – ispričao je kasnije. Marljivo je učio, svaki dan bio na probama i ubrzo ga je uočio slavni redatelj Luchino Visconti te ga je 1948. angažirao u kazališnim predstavama Smrt trgovačkog putnika, Ujak Vanja, te Tramvaj zvan čežnja.

Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem tek 1960. nakon kultna Fellinijeva filma ‘La dolce vita’ (Slatki život) u kojem je glumio razočarana i bezvoljna novinara rimskog tabloida koji s fotografom Paparazzom prati slavne u noćnom životu mondenih okupljališta na Via Veneto. Prezime njegova filmskoga kolege, Paparazzo (paparazzo je, inače, vrsta komarca udomaćena na Siciliji), kasnije je postalo opći pojam – naziv za fotografe koji vrebaju slavne osobe i potajno ih snimaju.Tada je postao najbolje plaćeni europski glumac.

Mastroiannijeva partnerica u Slatkom životu bila je raskošno građena Šveđanka Anita Ekberg, a scena u kojoj ona, u crnoj večernjoj haljini koja joj jedva pokriva grudi, stoji potpuno mokra u rimskoj Fontani di Trevi i doziva Marcella, i danas slovi za jedan od najslavnijih filmskih prizora.

Komentiraj