Mali ali važni likovni dosezi pjesnikinje Vesne Parun

U Muzeju Prigorja postavljena izložba ‘Balade Vesne Parun’

U povodu desetogodišnjice smrti hrvatske pjesnikinje Vesne Parun (1922. – 2010.) u Muzeju Prigorja u Sesvetama održana je izložba „Balade Vesne Parun“. Promocija kataloga izložbe bit će u četvrtak, 8. travnja, u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj ulici u Zagrebu u 19 sati. Promocija će započeti kratkim filmom o izložbi djela Vesne Parun, zatim će ravnateljica Muzeja Prigorja Morena Želja Želle i dugogodišnji prijatelj Branko Pejnović ukratko nešto reći o pjesnikinji i Sesvetama, a Žarka Vujić o njezinoj likovnosti.

Naime, u široj kulturnoj javnosti još uvijek nije poznato koliko je ugledna pjesnikinja bila posvećena likovnosti; od vlastitih crteža, akvarela i slika do pisanja predgovora drugim umjetnicima. Kritika je isticala da su Vesnine pjesničke slike poput pravih slika i da ih često doživljavamo u bojama. Autorice ove sinestezijske izložbe i tekstova u katalogu su ravnateljica Muzeja i etnologinja Morena Želja Želle i Žarka Vujić, istaknuta muzeologinja.

Prvi dio izložbe pod naslovom „Sesvetska balada Vesne Parun“ postavljen je u Galeriji Oblok Knjižnice Sesvete i u njemu se s nekoliko arhitektonskih crteža, tekstualnom legendom i suvremenom slikanom interpretacijom pjesme „Balada prevarenog cvijeća“ (autorica Sanela Đurinec Raič) javnosti pojašnjava veza pjesnikinje sa Sesvetama. Naime, kako ističe Morena Želja Želle, u Sesvetama je tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u općini radio pjesnikinjin otac, a obitelj je živjela u maloj dvorišnoj kućici na čijem se mjestu danas nalazi Knjižnica Sesvete. Tu na sesvetskim putovima nastale su poznata spomenuta balada i pjesma „Napuštena“.

U Galeriji Kurija u Muzeju Prigorja izloženi su likovni radovi Vesne Parun, njih desetak, većinom pejzaža i pogleda na draga dalmatinska mjesta, koji svjedoče o njezinu likovnom talentu, sposobnosti dobrog komponiranja kadra i hrabrog slaganja boja te jakoj ekspresiji. „Pridružuju im se i primjeri primijenjenog slikarstva – kompozicije s dragim motivom riba, fotografije oslika njezina stana u nekadašnjoj Badelovoj 15 u Dubravi i dekorativne cvjetne cjeline. Vesna Parun počela je intenzivnije slikati iza majčine smrti početkom 70-ih godina 20. stoljeća, a tada je stvorila i niz zanimljivih dječjih art-knjiga. Izlagati je počela sredinom 80-ih pa sve do kraja 90-ih godina 20. stoljeća“, zapisala je u katalogu Žarka Vujić. U tom razdoblju priredila je desetak izložbi, među kojima kolege ističu onu u Čakovcu „Koralj vraćen Međimurju“ i u Zagrebu „Zlarinski zapis“, obje održane 1995. Uz to, Vesna Parun napisala je niz predgovora i govora na otvorenjima izložbi drugih umjetnika, o čemu je sačuvana dokumentacija u Hrvatskom državnom arhivu.

Važno je istaknuti da originalne umjetnine (uz nešto fotografija, nagrada i knjiga) pripadaju ostavštini redatelja, pjesnika i recitatora Branka Pejnovića, dugogodišnjeg Vesnina prijatelja, a Muzej Prigorja otkupit će je za svoj fundus i na njoj uspostaviti malu memorijalnu točku posvećenu pjesnikinji.

„U svojoj kratkoj autobiografiji sama je pjesnikinja napisala da se ‘slikarstva laća kada joj riječ presahne i mašta luta prazninom’. Tu nastalu prazninu ona je ispunjavala bojom i linijom, pretvarajući pejzaže iz svoje lirike u likovni govor podvrgnut jednom jedinom postulatu: stvaralačkom nervu. On je osobito snažan u pjesnikinjinim kistom slikanim linijama, ali i u smjelo odabranim živim bojama.

Već i čitanje pjesama Vesne Parun svjedoči o njenoj vezanosti uz boje. Tako je u jesen 1943., upravo dok je i živjela s roditeljima u Sesvetama, napisala pjesmu ‘Sjećanje na ljubičastu boju’ posvećenu trenutku odlaska ljeta. Kasnije će otkriti da je ljubičasta znak za čitavu njenu sudbinu. Podsjećamo na to da je u liturgiji ljubičasta oznaka za mučeništvo i mislimo da je to prava osnova za razumijevanje odabira upravo te boje kao znaka čitava pjesnikinjina života. Zato smo kao dominantnu boju podloga tekstova i za korice kataloga izložbe izabrali svjetliju ljubičastu, čiju smo nijansu pronašli u slici ‘Zlarinska obala’“, napisala je u iznimno nadahnutom tekstu muzeologinja Žarka Vujić.

Boje su, s ne-bojom crnom, razasute i glasovitom „Baladom prevarena cvijeća“ koju je za ovu izložbu slikom predočila sesvetska umjetnica Sanela Đurinec Raič. „A što reći o pjesmi ‘Smrt i jeka boja’ iz zbirke ‘Ukleti dažd’ (1969.) u kojoj je Vesna Parun izravno pobrojala i naglasila ugođaj plave – spojene s djetinjstvom, žute – skrivene uvijek u njenim slikanim suncokretima, i zelene – povezane s mirisima? Njihova smrt, u pjesmi moguće u funkciji simboliziranja trenutna osjećaja ugašenosti života, bit će samo privremena jer će ih jeka sastaviti u kristalu duše vremena. A zapravo će ih Vesna, sve četiri, učestalo koristiti u svojim likovnim radovima i potvrditi da su to bile njezine osnovne boje. Mi znamo da su te boje dolazile iz njezina osjećajnog i bogatog sagledavanja svijeta svim osjetilima. Sama je u knjizi ‘Noć za pakost: moj život u četrdeset vreća’ zapisala sljedeće: ‘Zidovi moje sobe su goli, ali uokolo vani su razapeta golema slikarska platna i uznemiruju me.’ Poseban je blagoslov da je ta platna mogla prikazivati i riječima i kistom“, zapisala je Žarka Vujić.

Likovnost Vesne Parun bila je iznimno vidljiva u njezinu stanu u Badelovoj 15 u Dubravi, koji je oslikavala desetak godina. „Zvijezde na kuhinjskom stropu, potočići s patkama na zidu, rep pauna s vodovodne cijevi, crveni mak na plavim vratima, krošnja stabla na zidu iznad pjesnikinja kreveta… ničega više nema. Tek nekoliko u spomenutoj knjizi otisnutih fotografija iz kojih su za ovu malu izložbu izabrana tri detalja i tako se pokušalo zadržati sjećanje na to spontano likovno djelovanje Vesne Parun“, istaknula je Žarka Vujić.

Komentiraj