MAJETIĆ: ‘Porezi na državnoj razini možda jesu smanjeni, ali lokalni dio države nitko ne kontrolira’

Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić govori o problemima hrvatskog gospodarstva i industrije te o posljednjim potezima Vlade koja je dala jamstva za kredit tvrtki Đuro Đaković

Prošloga četvrtka premijer Andrej Plenković u pratnji ministara posjetio je tvrtku Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Posjetio je jedan od rijetkih industrijskih pogona koji su opstali u Hrvatskoj, ali koji ima velikih problema s likvidnošću. Vlada je prije premijerova dolaska donijela odluku o jamstvima toj kompaniji za kredit od 300 milijuna kuna kako bi joj se omogućio nastavak proizvodnje. Prošlog tjedna donijeta je i odluka o likvidaciji nekadašnjeg hrvatskog industrijskog diva, brodogradilišta Uljanik u Puli. Tim smo povodom o problemima hrvatskog gospodarstva i industrije razgovarali s glavnim direktorom Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Davorom Majetićem.

Davor Majetić je od 2010. godine glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca. Kao glavni direktor HUP-a član je i Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV-a). Prije dolaska na tu dužnost bio je predsjednik Uprave tvrtke Atento, a najveći dio profesionalne karijere proveo je u Microsoftu u Hrvatskoj, a od 2006. do 2008. godine bio je i direktor Microsoft Hrvatske. Član je Upravnog odbora za izradu nacionalne strategije održivosti 2030, kao i Nacionalnog vijeća za inovacije te Upravnog odbora Svjetskog investicijskog foruma poslovnih anđela (WBAF) u Hrvatskoj. Kao potpredsjednik Izvršnog odbora ICC-a Hrvatska, član je Izvršnog odbora organizacije Business Europe i član Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EESC) u radnoj skupini poslodavaca.

NACIONAL: Prošlog tjedna dvojica saborskih zastupnika Ivan Lovrinović i Marin Škibola javno i pred kamerama podnijeli su kaznenu prijavu DORH-u protiv HNB-a kao regulatora koji je dozvolio RBA zadrugama nuđenje toksičnih kredita, a bankama kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Kako HUP gleda na to?

Ne komentiramo kaznene prijave. To je pitanje dvojice zastupnika, a vidjet ćemo što će time postići.

NACIONAL: Imate li kao poslodavci neko mišljenje o toksičnim kreditima u švicarskim francima i toksičnim kreditima Raiffeisen zadruge koji su utjecali na veliki broj deložacija ljudi iz njihovih nekretnina?

Hrvatska je pravna država i pravosuđe bi trebalo donijeti odluku o tome kako se tko ponašao na hrvatskom financijskom tržištu. Kada se dokaže da je nešto bilo zakonito ili nije, HUP može zauzeti stajalište. Kao legalisti držimo se stava da trebamo vjerovati sustavu. Ako zakon nije bio dobar, mora se poštovati dok se u Saboru ne promijeni. Do tada o tome moraju odlučivati sudovi, a ne ulica. Govorimo ovdje i o pritisku na pravosuđe kao neovisnoj grani vlasti.

NACIONAL: Nije li dio pritiska na pravosuđe bila i objava oglasa Raiffeisen banke koja je tražila PR agenciju koja bi, kako je i izrijekom bilo navedeno, izvršila pritisak na pravosuđe u korist banaka?

Objavom tog oglasa Raiffeisen banka je pogriješila i predsjednik njene uprave u Hrvatskoj Michael Müller zbog toga je podnio neopozivu ostavku.

NACIONAL: Dva dana prije njega ostavku je podnio i predsjednik uprave Zagrebačke banke Miljenko Živaljić. Jesu li bili slični motivi za njegovu ostavku?

Müller je podnio ostavku zbog ove greške koja se dogodila. Ostavka Müllera je bila poruka i hrvatskom društvu. Kada poslodavac napravi grešku kao što je to bilo u slučaju Raiffeisen banke, onda najodgovornija osoba podnosi ostavku. Bilo bi dobro da je tako i u društvu, pa i u politici. Da i tamo ljudi preuzimaju odgovornost kao što to čine poslodavci. Živaljić je objavio da daje ostavku iz osobnih razloga.

NACIONAL: Treba li onda ostavku podnijeti i ministar zdravstva Milan Kujundžić zbog pogrešnog popunjavanja imovinske kartice, što nije kažnjivo, ali je moralno upitno?

Ne znamo u ovom trenutku sve okolnosti, ali doznat će se je li sve ono što ima stečeno zakonito. Zašto bi bio problem da čovjek ima i pet kuća ako ih je zakonito zaradio, ako je imao prihode i za sve platio poreze.

NACIONAL: Je li možda to hrvatska javnost ima nešto protiv bogatih ljudi? Ministar Kujundžić je rekao da su on i supruga zaradili 5 milijuna kuna „mukotrpnim radom“.

Mislim da svi građani, bez obzira na imovinsko stanje, pravosuđe smatraju jednom od naših najslabijih točaka.

NACIONAL: Ekonomski analitičar Velimir Šonje za HUP je napravio analizu ciljeva HDZ-a iz njihova predizbornog program. Vladi Andreja Plenkovića dao je i ocjene od 1 do 5: a) gospodarski rast 2 (dvojka); zapošljavanje 2; socijalna uključenost 3; demografska obnova i povratak 1; dakle, prosječna ocjena dvojka.

Velimir Šonje je to radio za HUP pa je to naša ocjena i HUP stoji iza toga. To nije osobni stav, već proizlazi iz brojki i pokazuje gdje se nalazimo. U rastu gospodarstva Hrvatska je između 2 i 3 posto, kako koje godine, ali kada pogledate rast zemalja nove Europe onda su one imale veći rast. Isto tako, Hrvatska je uz Grčku bila najduže u krizi. Ono čemu bi Hrvatska trebala stremiti je gospodarski rast od najmanje četiri, pet, a ne tri posto. Hrvatska u usporedbi sa zemljama nove Europe gospodarski raste najsporije. Kad govorimo o demografskoj obnovi, valjda je svima jasno da s tim imamo veliki problem. Očito je da se broj stanovnika Hrvatske smanjuje, a da nismo poduzeli mjere da to zaustavimo.

‘Kada poslodavac napravi grešku kao što je to bilo u slučaju Raiffeisen banke, onda najodgovornija osoba podnosi ostavku. Bilo bi dobro da je tako i u društvu, pa i u politici. Da i tamo ljudi preuzimaju odgovornost’

NACIONAL: Uoči blagdana kamere su zabilježile da ste se na Trgu bana Jelačića družili s premijerom Plenkovićem i njegovim ministrima. Što vam je premijer rekao na te vaše ocjene njegove vlade? On i njegovi ministri uporno ponavljaju da je njihova ekonomska politika vrlo uspješna.

Nitko ne spori uspjehe, ali ove su ocjene jednostavno pokazale da to nije dovoljno. Imamo potencijal raditi puno bolje i puno više. Premijer nije bio sretan našom ocjenom, ali ubrzo poslije nas slična je ocjena došla i iz Europske komisije.

NACIONAL: Možda je Europska komisija prepisala vaše ocjene.

Moram naglasiti da je HUP odgovorni partner Vlade. HUP ima odgovornost ukazivati Vladi na sve što poslodavci misle da nije dobro i da treba mijenjati. Sve što govorimo govorimo u dobroj namjeri.

NACIONAL: Možemo li u hrvatsku ekonomiju vratiti njenu industriju koja već je desetljećima nestaje? Đuro Đaković, proizvođač vagona i željezničke opreme, prošlog tjedna bio je pred gašenjem. Spašen je u zadnjem trenutku jamstvom Vlade za novi kredit. Brodogradilište Uljanik u Puli upravo je likvidirano. Upitna je i sudbina brodogradilišta 3. Maj u Rijeci, a Brodosplit uspijeva tek preživljavati. Posljednji ostaci hrvatske industrije u ozbiljnim su problemima.

To je pitanje strategije i planiranja na državnoj razini.

NACIONAL: Valjda u tom planiranju imaju dio odgovornosti i hrvatski poslodavci.

Ne bježimo od odgovornosti. HUP svoju poziciju u društvu shvaća kao ulogu odgovornog partnera Vlade u kreiranju gospodarskih politika. U socijalnom dijalogu kao institucionalnom načinu komunikacije države, poslodavaca i sindikata mi to i radimo. Dakle, nastojimo sudjelovati u kreiranju politika i svemu onome što bi pomoglo gospodarstvu. Nudimo ekspertizu i znanje poslodavaca iz HUP-u oko svih planova, zakona, strategija, svega onoga što država čini. U tome je veliki upitnik koliko država uistinu koristi naše znanje i iskustvo u kreiranju vlastitih politika.

NACIONAL: Koristi li onda Vlada znanje i iskustva HUP-a?

Koristi, ali sigurno ne onoliko koliko bi trebala.

NACIONAL: Koliko bi trebala koristiti vaše iskustvo i znanje ili koliko bi vi poslodavci htjeli da država to koristiti? HUP je ipak samo jedna od strana sa svojim posebnim interesima, prije svega, interesima profita.

Naš je zadatak da damo pogled što bi trebalo činiti s pozicije gospodarstva. Netko tko sjedi u birokraciji u ministarstvima ne susreće se s onim s čime se mi svakodnevno susrećemo na terenu, na tržištima. Tako država može sagledati što poslodavci misle, vidjeti ono što država ima kao ograde ili ono što mora činiti, a s treće strane su sindikati. Na osnovi toga se i kreiraju optimalne politike koje osiguravaju gospodarski rast, zapošljavanje, a na koncu i visoke plaće.

NACIONAL: Kako može brodogradilište Uljanik kao kompanija koja je likvidirana i završila u stečaju biti opet reanimirana, nastaviti proizvodnju, a dijelu zaposlenika omogućiti posao?

To je moguće, ali kao novi pravni subjekt, za čime Vlada i traga. To praktički znači da novi Uljanik treba postati investitor. Iz tih je razloga i osnovana tvrtka Uljanik 1856. Ime je odabrano kao povijesna reminiscencija na prosinac 1856., kada je austrougarska carica Elizabeta položila kamen temeljac pulskog brodogradilišta. U to je vrijeme luka u Puli bila glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske. No pogledajmo i što je zapravo likvidacija, odnosno stečaj neke tvrtke? To znači prodaju onoga što je vrijedno u tvrtki jer nitko ne želi preuzimati dugove. U Puli su tako sada kao vrijednosti Uljanika ostali koncesija za tu vrstu proizvodnje i teški strojevi Uljanika, a to bi sada netko trebao otkupiti da bi opet pokrenuo proizvodnju.

‘Hrvatska u usporedbi sa zemljama nove Europe gospodarski raste najsporije i trebala bi stremiti rastu od najmanje četiri posto. Kad govorimo o demografskoj obnovi, valjda je svima jasno da s tim imamo veliki problem’

NACIONAL: Za to budući investitor mora imati i novac za nastavak proizvodnje?

Da, treba imati kapital, ali i tržište, odnosno kupce za brodove. Treba vidjeti i kakvim sve vještinama raspolažu ljudi koji su ostali u Uljaniku da bi se mogla nastaviti proizvodnja. Važno je, dakako, i to kakav je koncesijski ugovor, koliko dugo garantira investitoru dugotrajnost proizvodnje na dokovima Uljanika. Sve su to elementi koje treba uzeti u obzir.

NACIONAL: Vaša udruga poslodavaca trebala bi to znati. Predsjednica HUP-a je Gordana Deranja, Puležanka koja je osnivačica i direktorica pulskog brodogradilišta Tehnomont.

Ne znamo detalje o mogućnosti pokretanja nove proizvodnje jer nismo bili uključeni u te pregovore. To su radili ministarstva gospodarstva i financija, ministri Darko Horvat i Zdravko Marić, kao i ljudi iz Uljanika. Točno je da predsjednica HUP-a Gordana Deranja radi u sektoru brodogradnje, ali ona nije sudjelovala u pregovorima. Nije ni predviđeno da u sličnim slučajevima HUP bude u aktivnoj ulozi. Mogli su možda pozvati predsjednicu HUP-a Gordanu Deranju da im ponudi neki savjet jer je njeno brodogradilište Tehnomont vrlo uspješno, ali to se nije dogodilo.

NACIONAL: Ali Tehnomont je malo brodogradilište.

Malo je brodogradilište, ali ima svoju nišu u brodogradnji. Rade manje brodove, najčešće od aluminija – patrolne, ribarske i trajektne brodove, kao i brodove prikladne za ophodnju vojske i policije. Konkurentni su i zapošljavaju veliki broj ljudi, oko 400 do 500 zaposlenika. Imaju ljude koji rade u Puli, ali i zaposlenike u Njemačkoj. U Papenburgu zaposlenici Tehnomonta rade na velikim kruzerima. Brodogradilišta u Europi očito ne umiru unatoč konkurenciji iz Južne Koreje. I talijanski Monfalcone s kojim surađuje DIV iz Brodosplita je jedno od najvećih brodogradilišta na Sredozemlju. To talijansko brodogradilište ima partnere posvuda, jer je sada moda u brodogradnji postala gradnja kruzera. Oplatu tih brodova za Monfalcone danas radi Brodosplit.

NACIONAL: Brodosplit, međutim, gradi i čelične brane za Veneciju, a ne brodove. To nije brodogradnja.

Nije brodogradnja u užem smislu, ali je i to dobar sektor u industriji brodogradnje koji donosi prihode. Riječ je o proizvodnji i obradi čeličnih konstrukcija, a brodogradilišta mogu i to raditi.

NACIONAL: Poslodavci u Hrvatskoj suočeni su danas i s nedostatkom radne snage, a plaće su pri samom dnu u Europskoj uniji. Među ciljevima poslodavaca okupljenih u HUP-u spomenuli ste i visoke plaće zaposlenicima, ali plaće u Hrvatskoj su među najnižima u Europskoj uniji. Kako osigurati potrebne radnike kada poslodavci nisu spremni pošteno ljudima platiti za rad?

Svjesni smo da su danas ljudi temelj konkurentnosti u svjetskom gospodarstvu. Njihove vještine, znanja, inovativnost, kreativnost. Radnici, odnosno ljudi su ključ, a ono što je odgovornost pametnog poslodavca je osigurati da ti ljudi koji rade budu motivirani, optimalno plaćeni i da su voljni školovati se, obogaćivati i usavršavati svoje vještine. Moramo se stalno usavršavati jer ako to ne radimo ljudi postaju tržišno bezvrijedni. Evo i primjera. Bio sam direktor Microsofta u Hrvatskoj. Prije 20 godina pojavio se Windows 98 i inženjer koji je ovladao tim sustavom mogao je birati posao i plaću kakvu želi. Ako taj čovjek i danas vlada samo s tim Windowsom 98, onda je veliko pitanje ima li uopće ikakvih prihoda jer se u tom sektoru dramatično promijenila situacija. Do prije tri godine govorili smo u HUP-u da nam treba radna snaga sa specifičnim vještinama. Tada smo još imali dovoljno radne snage, a danas više nije tako.

‘Razgovarali smo s ljudima koji su otišli. Najveći broj njih, negdje oko 60 posto rekao je da nisu otišli zbog plaća ili lošeg posla kojim su se bavili, nego zato što ne vjeruju u budućnost Hrvatske’

NACIONAL: Tko je kriv?

To je pitanje formalnog obrazovanja, što je u resoru Ministarstva znanosti i obrazovanja. U karijeri se morate pripremati i usavršavati da biste tržišno bili relevantni. Ako nemate vještine koje se traže, onda ste teško zapošljivi. HUP je tražio reformu obrazovanja, redovite kvote prema potrebama tržišta. Kao direktor Microsofta sam još 2001. i 2002. godine apelirao na vladu da poveća broj ljudi školovanih za STEM zanimanja. Tada nam je nedostajalo inženjera, a zamislite kakva je situacija danas, dvadeset godina kasnije kada je informatika svuda prisutna. Sada se više ne govori o tome da informatičari trebaju informatičkim firmama, nego bi svaka tvrtka trebala imati informatičke timove koji prepoznaju potencijale novih tehnologija. Bez toga se više neće moći raditi. Otkad smo ušli u Europsku uniju ljudi su počeli odlaziti pa više ne tražimo samo vješte radnike nego radnike koje ćemo onda mi učiti potrebnim vještinama.

NACIONAL: Kako pokušavate doskočiti tom problemu? Savjetujete li išta Vladi?

Napravili smo veliku analizu zašto ljudi odlaze iz Hrvatske. Razgovarali smo s ljudima koji su otišli. Najveći broj njih, negdje oko 60 posto rekao je da nisu otišli zbog plaća ili lošeg posla kojim su se bavili, nego zato što ne vjeruju u budućnost Hrvatske.

NACIONAL: To je opća ocjena, ali kako smatrate da bi trebalo praktično rješavati taj problem nedostatka radne snage?

Jedna čitava Hrvatska je izvan države. Treba ih motivirati da se vrate, ali to je na dugom štapu. Trebali bismo postići konsenzus u društvu i početi mijenjati državu i provoditi reforme o kojima HUP govori. Koji su trenutni izazovi? Želimo aktivirati i animirati ne samo one koji su nezaposleni, već otvoriti mogućnost da se može raditi i dodatan posao. Treba napraviti zakonski okvir koji bi to učinio mogućim.

NACIONAL: Što u tom slučaju s inicijativom zabrane rada nedjeljom? Iza te inicijative snažno je stala i Katolička Crkva. Kakav je stav HUP-a o toj inicijativi?

Želimo ozbiljnu i sveobuhvatnu analizu mogućih posljedica ukidanja rada nedjeljom u sektoru trgovine jer se time obuhvaćaju, uz trgovine robom široke potrošnje, i trgovački centri, kiosci, pumpe i svi ostali oblici prodajnih prostora te bez dublje analize takve odluke mogu imati dalekosežan utjecaj na korist, odnosno, štetu pojedinih prodajnih formata. Pitanje rada nedjeljom nije pitanje samo rada trgovina, već se tada mora uzeti u obzir i rad svih ugostiteljskih i ostalih turističkih djelatnosti pa i šire, u smislu drugih djelatnosti. Zanimljivo je i pitanje primjerice novinskih izdavača u kontekstu distribucije novina putem trgovina u manjim mjestima i njihovog rada nedjeljom.

NACIONAL: Je li dio problema nedostatka radne snage riješen mirovinskom reformom? Dozvoljeno je i umirovljenicima raditi.

Djelomice to pomaže, ali ne dovoljno. Umirovljenicima je omogućeno da rade do 4 sata dnevno. I to je bio pokušaj animiranja radne snage koja postoji u Hrvatskoj. Nažalost, pokazalo se da to nije dovoljno. Radne snage i dalje nedostaje, pa moramo uvoziti radnu snagu i izvan Europske unije. Danas radnike tražimo čak u Aziji, a među najpoželjnijima su postali radnici s Filipina koji se brzo prilagođavaju. Izbora nemamo, a to podrazumijeva da ti ljudi moraju prevladavati i jezične i kulturne barijere. Optužuju nas da mi tim uvozom radne snage smanjujemo cijenu rada, odnosno plaće, ali to nije točno.

NACIONAL: Kako nije točno kada ti radnici s Filipina rade za još manje plaće od Hrvata?

Nama je radnik koji dolazi s Filipina skuplji nego radnik iz Hrvatske. Strani radnik jednako kao i domaći ne može raditi za manje od minimalno propisane plaće, a riječ je u pravilu o vrlo jednostavnim poslovima. Stranog radnika najprije morate naći, potom ga o svom trošku dovesti u Hrvatsku, a onda slijedi proces njihove sigurnosne provjere u MUP-u koji traje od mjesec dana do dva mjeseca. Dakle, mjesec do dva morate mu plaćati stan i osigurati prehranu, a morate im osigurati i učenje jezika. Napokon, morate ga naučiti i poslu. Kad sve to dodate na njegovu plaću, trošak je veći nego da ste angažirali radnika iz Hrvatske.

NACIONAL: Priznajete li ipak da su u Hrvatskoj plaće, nadnice i satnice male u odnosu na europski prosjek?

Mi smo u zadnje tri godine najniže plaće podigli za 30 posto. Međutim, problem je u strukturi hrvatskog gospodarstva. Još uvijek imamo puno tvrtki koje rade na poslovima s nisko dodanim vrijednostima, poslovima s malim profitom. S troškovima koje poslodavci imaju prema državi poslovanje u Hrvatskoj je skuplje nego u većini zemalja Europe. Kada dodate te troškove našoj industriji kojom se bavimo nemamo prostora davati veće plaće. Većina poslodavaca koja je to mogla povećala je plaće, a dio je poslodavaca ulagao u povećanje plaća na uštrb rasta svog poslovanja. A znamo da to nije dugoročno rješenje. Zato i apeliramo na državu da nam smanji troškove poslovanja, smanji nam poreze, parafiskalne namete.

NACIONAL: Ovi parafiskalni nameti postali su mitsko mjesto u hrvatskoj ekonomiji zbog koje navodno stagniraju i investicije. Je li HUP ikada napravio popis tih nameta za koje smatrate da treba ukinuti?

Zbrajamo parafiskalne namete, ali je nemoguće zbrojiti ih. Zašto? Zadnji put je to pokušala napraviti administracija ministra financija Slavka Linića u vladi premijera Zorana Milanovića. Tada su pobrojali nekih šestotinjak parafiskalnih nameta pa su ih prestali brojiti. Što je problem s njima? Te parafiskalne namete nitko ne kontrolira u nastajanju. Hrvatski sabor godišnje promijeni preko 200 zakona. Uz svaki taj zakon ide i novi pravilnik. Kada identificiramo namete koji su nam problematični, nepotrebno razgovaramo s ministrima. Država može smanjiti i stotinjak tih nameta, ali zbog stalnih promjena zakona i donošenja novih pravilnika nemate kontrolu je li opet uveden neki novi namet.

NACIONAL: Je li se to događa unatoč poreznoj reformi?

Ministarstvo financija provelo je poreznu reformu u okvirima onoga što može. Smanjilo je neke poreze, ali lokalni dio države nitko ne kontrolira. Proveli smo mini istraživanje među poslodavcima koji su rekli da su se troškovi povećali na lokalnoj razini. Komunalne naknade, doprinosi, smeće, voda, sve ono što ide lokalnim zajednicama. Poskupjeli su ne 10 ili 20 posto nego 50, 100 posto, dva, tri puta. To je prisutno u većem broju lokalnih zajednica. Kada gledamo opće prihode države, a to je sve ono što država uprihodi od centralne do lokalne razine, oni čine 46 posto BDP-a. I taj udio ne pada. Kada ministar financija smanji porez onda nam drugi troškovi rastu. Na kraju je ukupan trošak za potrebe davanja državi gotovo jednak onim prihodima koje gospodarstvo za sebe stvara.

‘Komunalne naknade, doprinosi, smeće, voda, sve ono što ide lokalnim zajednicama. Poskupjeli su ne 10 ili 20 posto nego 50, 100 posto, dva, tri puta. To je prisutno u većem broju lokalnih zajednica’

NACIONAL: Jeste li izračunali koliko prihoda ostaje gospodarstvu, a kolika su državna davanja?

To ovisi od industrije do industrije. Naravno da farmaceuti, telekomi i drugi profitniji sektori imaju bolji odnos između prihoda i davanja državi, ali za one firme gdje su plaće male taj odnos je vrlo nepovoljan. Recimo, u industriji tekstila samo trošak radnika je 85 posto. Kako u takvim okolnostima dići plaću zaposlenicima? To brine poslodavce i moramo pronaći rješenje da u što kraćem roku one plaće od četiri i pol, pet tisuća kuna dođu na 6, 7 tisuća kuna. Govorim o socijalnom momentu, ljudima moramo omogućiti da normalno žive.

NACIONAL: Na koji je način HUP uključen u taj program UN-a?

Promoviramo ciljeve održivog razvoja. To podrazumijeva i zelenu ekonomiju, zaštitu ljudskih prava, poštovanje zakona… HUP to aktivno zastupa.

NACIONAL: Vi to zastupate, ali postoji li to i u realnom životu?

Hrvatske su tvrtke članice Global Compacta. One šalju svoja izvješća u UN koji im izdaje određene certifikate. Svjesni smo da uloga poslodavaca podrazumijeva i odgovornost za društvo, ljude, zajednicu, pa se tako i ponašamo. U tom smjeru tvrtke sve više razmišljaju. To što imamo određeni utjecaj i moć podrazumijeva i odgovornost, a HUP od te odgovornosti ne bježi. Učinit ćemo sve oko zaštite okoliša, zaštite ljudskih prava i zaštite radnika koliko god se misli da smo mi protiv toga.

NACIONAL: Zar niste protiv radnika? Kako štitite radnike kada se HUP zalagao u okviru Zakona o radu maksimalno afirmirati ugovore o radu na određeno vrijeme, a ne ugovore na neodređeno vrijeme.

Više je razloga bilo za to, ali sada je taj broj ugovora o radu na određeno vrijeme počeo padati. Dotaknuli smo se nedostatka radnika. Ove godine nedostaje 70.000 radnika koje mislimo uvesti, a trebat će nam i više. Zašto bi poslodavac u situaciji kada nema radnika davao nekome ugovor na neodređeno vrijeme? Prije ove situacije s deficitom radne snage bili smo u krizi, a mnogi poslovi rade se i na projektni način. Angažirate potrebne ljude dok se ne završi određeni projekt, pa je onda i logično zapošljavati na određeno vrijeme, dok traje projekt. S druge strane, ono o čemu treba otvoriti diskusiju je Zakon o radu koji treba osigurati jednaka prava i za radnike i za poslodavce.

NACIONAL: Kako bi to konkretno izgledalo?

Poslodavac bi mogao zaposliti čovjeka kad mu treba zbog opsega posla, ali kad se promijene okolnosti na tržištu treba imati i načina da na efikasan i ekonomski prihvatljiv način svoje radnike vrati na tržište rada, dakako, uz zaštitu svih njihovih prava. U tom slučaju će i tržište bolje profunkcionirati i bit će više ugovora na neodređeno vrijeme.

NACIONAL: Drugim riječima, poslodavac bi bez problema mogao lakše otpuštati radnike?

Poslodavci ne bi smjeli biti zakonski primorani, što je danas slučaj, da radnika drže na plaći, a da nemaju novca da mu daju tu plaću. Podsjećam, čupali smo se šest godina iz krize, a tada su poslodavci radili projektno, a ne dugoročno. Sklapali su se ti ugovori o radu na određeno vrijeme. Danas se situacija promijenila i sve se više sklapaju ugovori na neodređeno vrijeme. U takvim uvjetima bit će manje odlazaka iz Hrvatske i manje ljudi na burzi kojih je danas oko 100.000. Ne znamo je li tu postoji potencijal ili ne postoji.

Komentiraj